Homo oeconomicus

 

POŠTOVANI KORISNICI

NAŠIH

USLUGA I SURADNICI


OVIM PUTEM ZAHVALJUJEMO SE SVIM NAŠIM KORISNICIMA USLUGA KOJI SU NAM UKAZALI POVJERENJE U CIJELOM SPEKTRU STRUČNIH EKONOMSKIH, FINANCIJSKIH I REVIZIJSKIH POSLOVA KOJIMA SMO SE BAVILI, KAO I NAŠIM UNUTARNJIM I VANJSKIM SURADNICIMA KOJI SU NAM PRUŽILI POTPORU, A VJERUJEMO I SAMI STRUČNO SE UZDIZALI NA SPOMENUTIM POSLOVIMA I STEKLI RADNU AFIRMACIJU I KARIJERU U DRUGIM TVRTKAMA I USTANOVAMA UGLAVNOM NA PODRUČJU GRADA DUBROVNIKA.


TVRTKA EFFECT d.o.o. ZAKLJUČILA JE POSLOVANJE

S KRAJEM 2018.


BUDUĆI DA JE OVA STRANICA PO NAMA KORISNA ONIMA KOJE ZANIMA NJEZINA TEMATIKA, NE KANIMO JE GASITI, IAKO U SVIM POJEDINOSTIMA NIJE AŽURNA, ŠTO DRŽIMO NEBITNIM.


Ukoliko nekoga zanimaju moja razmišljanja o ekonomiji, politici, društvu i sl. može te me naći na blogu

bajrosaric52.com


INAČE, MOJ VAM JE SAVJET DA RADITE I ČITATE ONO ŠTO VAM PRUŽAZADOVOLJSTVO, DA NE OPTEREĆUJETE DUŠU I TIJELO IZVAN PRIRODNO POSTAVLJENIH GRANICA I DA UŽIVATE U ŽIVOTU I NE SEKIRATE SE ZA ONO NA ŠTO NIKAKO NE MOŽETE UTJECATI.


Dubrovnik, 25. prosinca 2018.


 

HNB tečajna lista

19.01.2019
Srednji
JPY JPY
100
5,951545
CHF CHF
1
6,549535
GBP GBP
1
8,427415
USD USD
1
6,509911
EUR EUR
1
7,424553
$ Odabir valute
= Odabir valute

ANATOMIJA DESTRUKCIJE

Čini mi se, sudeći po svakidašnjim razgovorima, internetskim forumima i nekim osobnim /pri/viđenjima, tu oko mene, a jamačno i puno šire i dalje, kako "količina" destrukcije, negativne energije, pesimizma, zlovolje, zavisti i uopće onoga najgorega kod obične i neobične, "velike" i "male" čeljadi nikad nije bila veća i kako vrijeme teče sve je veća i veća. Tome treba dodati i posvemašnji strah koji je zahvatio ljudske duše, posve svejedno od koga nametnut, uključujući i strah od slobode, drugih i drugačijih, manjina, profita, krupnog kapitala, tržišta, konkurencije...Skoro pa svatko nas trpa u neke svoje "koševe", određuje nam mjesto u okruženju i sve na temelju vanjskih, nipošto ne "unutarnjih" obilježja, obilježava nas ili stigmatizira, ne daju nam "živa" mira, kuriozno nas promatraju s kim to sjedite, što pijete i što jedete i skoro nikada ne s najboljim nakanama ili dobronamjerno. Kao da je nastala neka bjesomučna utrka u svim tim izljevima ničega drugoga nego ljudske bijede i mizerije, očajne što taj svijet ili okruženje nije po njezinoj skici i viziji, u kojoj najčešće nema mjesta za svako ljudsko biće. Ne volim ni skice ni vizije, ni planove ni programe, ma čiji bili. Ne volim ni toliko ofucane izraze poput "sklada", "uljudbe" ili patetičnih poruka o potrebi navodne "duhovne obnove", "vraćanju korijenima ili iskonima", o nedavnoj, a još više davnoj boljoj prošlosti. Ma dajte molim vas, nikad, barem što se materijalnog tiče nije bilo bolje, a moglo bi biti još i bolje da nismo takvi kakvi jesmo, precijenjeni od prvog do zadnjega, više ili manje. A o duhovnom napretku, što je jedna ništa drugo nego apstrakcija, neću ništa dobroga reći, jer svatko malo načitaniji zna kako tu napredak ne donose ni revolucije, ni nove države ni tehnologija. Sve naše više ili manje prikrivene mržnje, licemjerja, ljubomore i jali na svom su mjestu u našim dušama, najčešće gubimo bitke s njima i prepuštamo se ovim ili ovim kolektivima, od političkih do religijskih. Možda su ti kolektivi i dobro zamišljeni, pravno uobličeni ili kanonizirani, ali oni koji ih vode slabo rade svoj posao, svijesno ili nesvjesno. Slabi su ili nikakvi domoljubi oni koji vole svoju naciju ili vjeru, plaćaju poreze vlastitoj državi i pridonose joj koliko mogu i znaju, ako jednako tako ne mrze po naciji ili vjeri drugačiji. Nisu to baš tako ni rijetka razmišljanja, pa i djelovanja. Makar se zna da je većina rjeđenje, ali manjina češće u pravu. To se inače zove pravni pozitivizam, to kad takozvani komunjara govori čistu istinu o nekome ili nečemu, ali samo zbog toga što pripada političkoj ili kakvoj drugoj manjini, naprosto ne može biti u pravu nikada, jer pobjedu iznosi argument većine. Posljedice toga "pravnog pozitivizma", materijalne i duhovne, naravno one negativne ili štetne po opće dobro razvidne su posvuda, ali podosta ih to neće nikad ni priznati. Puno mi je trebalo vremena i iskustva za spoznati da mnogima nije stalo ni do općeg ni osobnog boljitka, ako iza njega stoji ili ga pokreće "njihov", a ne "naš". Ne tako rijetka čeljad nije u stanju prepoznati ni vlastiti interes ni perspektive svojih potomaka odupirući se na sve načine htijućim stvarateljima novih vrijednosti i ulagačima, uključujući "nepoćudne" domaće, a naravno još i puno više strane. Malo kada pristupamo drugima, pa i najbližima, s one njihove bolje ili ljepše strane, gard nam je skoro pa uvijek negativnih obrisa i s tim se barem, osobno, ali i podosta drugih, suočavam "od jutra do sutra", skoro bilo kad i bilo gdje. Nećemo ovo, nećemo ono, e ovaj je onakav, onaj ovakav, a kad smo vrlo blizu odluke da ipak prihvatimo htijućeg, dobronamjernog i pokretljivog, prevlada ono "e ali..." i na kraju ga odbacimo. Dođe tako neki veći koji nam "zada" strah u kosti, prepadne nas i mi slabi, kakva je golema većina i ne samo ovdje kod i oko nas, prepustimo se volji i moćima drugih. Usudio bih se reći kako, primjerice, kod najčešćeg puka, malog i "velikog" mržnja, pa i nekrofilija i nihilizam nisu ugrađeni, nego mu mu je nametnuto od nekoga izvana i tome se oduprijeti ne može. Znam tu po Gradu podosta čeljadi koji do jučer ili prekjučer uopće nisu mrzili svoje dotadašnje prijatelje, poznanike, pa čak i svjetonazorski slične, a onda su se posve okrenuli mržnji prema tim istima. Mržnji za koju nije potreban nikakav unutarnji duševni napor i hrabrost, za razliku od ljubavi za koju je potreban itekakav duševni napor i hrabrost i što je osobina nekolicine. Kako ne bi bio pogrešno shvaćen ili kako ne bi došlo do možebitnog nesporazuma, iako je neshvaćanje i nesporazum temeljno obilježje naše socijalne egzistencije, čini se otkako je čovjeka, ova slika, sve u svemu ljudske slabosti i bijede nije svojstvena samo, nazovimo ga tako dubrovačkom mentalitetu, toga ima u jednakoj, možda i "većoj" količini posvuda, diljem kugle zemaljske. Jedino ću zaključiti da s ovakvim mentalitetom i gardom nema ni slobode, ni demokracije, ni tolerancije i svih blagodati koje one sobom donose. Inače, u svemu tome, u toj "kaljuži" ili močvari imamo jadan izbor. Pobjeći od svega i svačega u sebe ili skloniti se u neki kolektiv, što najčešće i činimo i oslobađamo vlastiti mozak i razum od muka i iskušenja koje traži vjera u sebe i svoje mogućnosti. Nije nipošto dobar, opet barem po meni, ni taj bijeg u sebe ili bijeg od sebe. Najbolja je neka sredina, između vlastite osobnosti i identiteta i realiteta kolektiva. I tako ukloniti onu stalnu rastrganost u duši koja je svojstvena mislećim ljudima. Ta tema "bijega u sebe ili bijega od sebe", kao i uzroci, a ne posljedice onoga što nam se događa moja je stalna opsesija, razvidno je to u ovim kolumnama, a bit će i ubuduće, čak i u knjizi, ako bude snage i zdravlja da je napišem. Jer držim, slabi su izgledi za neku bolju budućnost ako se u "terapiji" ne pođe od uzroka, a ne posljedica. Za takvo što potrebno je i znanje i intelektualna hrabrost i aktivitet, pa i spremnost na osobne poraze, osobito u inače čudljivoj političkoj utakmici u kojoj je jedino važan dojam najčešćeg birača i prosudba o tome kakav ste, a ne što ste. Zbog toga i teška razočaranja izabranim, ali i uvjerenje kako smo mi razočarani navodno puno bolji. Izabrani su posvuda "slika i prilika" onih koji su ih izabrali, ma kakvi bili i tako će biti na ovim prostorima još puno, puno vremena. Oni koji odstupaju "naviše" ili "naniže" po nečemu, koji nisu "preslik" izborne većine i prosjeka, slabih su izgleda za političku i društvenu promociju, a i ne trebaju zbog toga očajavati. Osim ako im je politika jedino zanimanje i jedina nada za vlastitu egzistenciju, a istini za volju i takvih nije baš malo.

 
SVETI VLAHO

Sveti Vlaho († oko 317.) bio je, prema kršćanskoj predaji, liječnik i veliki prijatelj siromaha i bolesnika. Gotovo se ništa ne može sa sigurnošću reći o njegovu životu. Naziv Blaž dolazi od prilagodbe latinske inačice imena (Blasius), a dubrovački naziv Vlaho je nastao od grčke riječi Vlasios. Starom ilirskom prilagodbom grčkih i rimskih imena, gdje se nastavci -ios, odnosno -ius zamjenjuju s -o (tradicionalno ilirska, pa tako i dubrovačka muška imena završavaju na -o), te poništavanjem sibilarizacije iz -s- u -h- dobije se ime Vlaho, koje nije povezano s nazivom Vlasi korištenim za označavanje jednog dijela balkanske populacije. Još jedan primjer takve prilagodbe nalazimo u latinskom imenu Junius, koje je u Dubrovniku glasilo Džono (Džono Restić, Džono Palmotić). Mučenik sv. Vlaho rodio se u Sebasti u ondašnjoj Maloj Armeniji kojom je upravljao Rim, to je današnji grad Sivas u središnjoj Turskoj. Narod i svećenstvo su ga izabrali za biskupa nakon smrti njegova prethodnika. Dioklecijan je za vrijeme svoje vladavine 313. g. proglasio u rimskom carstvu opći progon kršćana. Taj progon se nastavio i za vrijeme Licinija. Za to vrijeme sebatski se biskup skrivao po planinama Kapadokije. Za svoj dom izabrao je osamljenu i tamnu pećinu iz koje je oprezno izlazio samo noću da dijeli utjehu mučenim i nesretnim kršćanima. Bog mu je dao moć da postane prijatelj sa divljim zvijerima. One su mu donosile hranu a za uzvrat on ih je liječio. Agrikolaus koji je u to vrijeme bio rimski upravnik u Sevastu, izmišljao je najokrutnije muke protiv biskupa. Divlje zvijeri je puštao da izvode svoju «igru» sa kršćanima. Jednog dana naredio je vojnicima da ulove što više zvijeri. Nakon dugog traženja naišli su na pećinu ispred koje su mirno stajale divlje zvijeri a sv. Vlaho je molio među njima. Vojnici su se sutradan vratili po njega na zapovijed Agrikolausa. Mirno ih je dočekao. Vijest se brzo proširila pa su svi kršćani izašli iz skrovišta da ga još jednom vide. Putem do grada propovijedao je a mnoštvo ljudi ga je pratilo. Sv. Vlaho je svoje vjernike bodrio da ustraju u vjeri. Kad bi spustio ruku na bolesne odmah bi im se vratilo zdravlje. Na tom putu priđe mu uplakana majka sa djetetom u naručju. Kroz suze mu ispriča kako je djetetu zapela u grlu riblja kost, molila ga je da ga spasi. Na to. Sv. Vlaho spusti ruku na grlo djeteta, prekrsti ga i pozove Svemogućeg da se kost izlomi i da se dječaku vrati zdravlje. Molio je da se to isto uvijek učini svima koji bi ga u bolesti grla molili u njegovo ime. Dijete ozdravi, mati se zahvali sv. Vlahu i uputi se kući. Nedugo zatim pred njega dođe stara udovica i ispriča mu kako joj je vuk ugrabio mlado prase koje je čuvala. On je umiri, a u to je došao vuk i vratio živo i zdravo prase. Kad je doveden u Sebastu, Agrikolaus je od njega zatražio da se odrekne vjere. Na to mu je sveti biskup odgovorio:»Ispovijedam Krista i ne mogu se klanjati krivim bogovima.» Na to Agikolaus naredi da ga muče. Hrabro je podnio sve muke i još reče:»Jadniče, ako misliš da ću s bičevanjem iznevjeriti Krista, varaš se jer on mi je na pomoći!» Gradom se pročula vijest o njegovoj ustrajnosti. Udovica kojoj je pomogao, odluči ubiti prase. Skuhala je glavu i noge od prasca sa zeljem i odnijela u tamnicu. Donijela mu je još i svijeću da mu svijetli u zatvoru. On je primi i uzme malo jela, prorokova joj svoje brzo mučeništvo i smrt. Zamolio je da mu za uspomenu pali svijeće i da za svog života nastavi pomagati siromašnima. Obećao joj je blagoslov gospodina Boga i da će svatko tko se povede za njenim primjerom primiti isti blagoslov. Nakon par dana Agrikolaus naredi da se sv. Vlaho objesi i da se oštrim željeznim češljevima za vunu dere od glave do pete. Uza sve to viseći s grede svom krvniku je rekao:»Ne marim za muke jer mi je Bog na pomoći!» Putem do tamnice iz njega je tekla krv koju su sedam žena kupile krajevima svojih haljina i maramama. Stražari su shvatili da su i one kršćanke, zarobili su ih i odveli pred Agrikolausa. Nagovarao ih je da se preobrate, na to su ga one zamolile da ih pusti na jezero da se operu kao bi bile čiste za primanje nove vjere. Stražari su ih poveli, a sa sobom su ponijeli kipove svojih bogova. Žene su uzele te kipove i bacile ih u jezero. Za to su bile kažnjene poput sv. Vlaha na isti način. Uz njih su bila i djeca koja su promatrala te muke. One bez boli podnesu muke uz pomoć Svevišnjeg. Nakon toga krvnik naredi da im se odrube glave a djeca bace u tamnicu sa sv. Vlahom. Sutra dan naređeno je da se na vrat sv. Vlaha veže kameni žrvanj i da ga se baci u jezero. Kad su svi došli do jezera sv. Vlaho se uputi po vodi kao po tvrdoj zemlji, na sredini jezera reče:» Ako i vaši bogovi imaju iste moći dođite i vi!» U tom trenu obasja ga jaka svjetlost, pojavi se anđeo i pozove sveca da primi vječnu slavu. A ljutiti Agrikolaus naredi da se sv. Vlahu i djeci odrubi glava. Na stratištu on klečući uputi molitvu Bogu. Molio ga je da svi koji razbole grlo a zazovu njegovu pomoć pred Bogom da im usliši molitve. Iznad njega se pojavilo svjetlo i začu se glas:»Ja sam Bog koji se te dosad proslavi, unaprijedit ću te još većom slavom, svoju milost ću udijeliti onima koji budu slavili tvoju uspomenu !» Nakon tih riječi odsjekoše glavu sv. Vlahu i djeci. To se dogodilo u veljači 317. godine Kad je Konstantin je pobijedio Licinija, kult sv. Vlaha širio se cijelim kršćanskim svijetom. Njegova je glava kao dragocjena relikvija došla g. 972. u Dubrovnik, a Grad ga je izabrao za zaštitnika. Na njegovim zidinama nalaze se svečevi kipovi, a podignuta mu je i crkva svetog Vlaha. U vrijeme „Feste sv. Vlaha“ biskup u procesiji nosi svečevu glavu koju vjernici sa strahopoštovanjem ljube. O blagdanu sv. Blaža svake se godine po crkvama dijeli blagoslov grla. Svećenik s dvjema svijećama pristupi vjerniku i moli: „Po zagovoru sv. Blaža, biskupa i mučenika, oslobodio te Bog od bolesti grla i svakog drugog zla!“ Taj je blagoslov takozvana blagoslovina u Katoličkoj Crkvi. On se temelji na prastaroj predaji po kojoj je sv. Blaž svojim blagoslovom spasio dječaka kome je u grlu zapela riblja kost. Kod blagoslovina Crkva moli Božju pomoć u raznim potrebama, a po zaslugama Isusa Krista i zagovoru svetaca. Preživjeli (nakon napada Avara i Slavena), a prestrašeni stanovnici početkom 6. stoljeća potresom porušenog slavnog grada Epidauruma, prebjegli su na pustu hrid Laus, Raus, Rausium, Rhagusium, da tu nastave živjeti i raditi. Trebalo je puno odvažnosti, samopouzdanja i snage tu stati i ostati, jer su životni uvjeti bili krajnje nepovoljni s jedne strane brdo, šuma (dubrava), a s druge široko i uzburkano more. Puni samopouzdanja oni su se dali na posao i uskoro strvorili podnošljive uvjete za život. Uskoro se i na kopnu (prijeko) stvorila i malena slavenska zajednica i one su se uskoro zasipanjem morskog rukavca spojile i ojačale. Odmah nakon što je novo naselje - prvotna communitas - počelo živjeti i razvijati se, pohlepni susjedi na nju su zavidno gledali kao na svog opasnog takmaca i htjeli su je svakako prisvojiti. Mlečani su se, prema legendi, na putu za Levant 972. godine ukotvili u Gružu i pod Lokrumom s izlikom opskrbe hranom, a s pravom namjerom zauzeti Grad. Pomoć je pak stigla otkuda se nisu nadali, s neba. Sveti Vlaho, prema legendi, javio se plebanu Stojku, dok je ovaj noću molio u crkvi Svetoga Stjepana i naložio mu da obavijesti Senat o namjeri Mlečana i da se pripreme za obranu. Nakon što je namjera Mlečana bila osujećena, Dubrovčani su izabrali Svetoga Vlaha svojim glavnim zaštitnikom (prije su to bili Sv. Srđ - zato i brdo Srđ i Bak). Godine 610. papa Bonifacije IV. pretvorio je poganski Panteon u Rimu, u kojem se do tada častilo 14 poganskih bogova, u kršćanski hram posvećen Majci Božjoj i četrnaestorici kršćanskih mučenika, pomoćnika u nevolji, poginulih za vrijeme careva Decija i Dioklecijana, a među njima je bio i Sv. Blasius - Sv. Vlaho i tako se počelo širiti njegovo štovanje na zapadu i u Dubrovniku. Štovanje zaštitnika Sv. Vlaha ostalo je kroz burna vremena dubrovačke povijesti nepromijenjeno, a zaštita trajna.On je ujedinjavao Dubrovčane, plemića i kmeta, građanina i trgovca, da isto misle i istom teže, jer nije moguće drugačije shvatiti snagu kojom se ova mala državica mogla očuvati od nasrtanja moćnih, pohlepnih i okrutnih neprijatelja i izvršiti tako velebna djela u svakoj grani ljudskog umijeća. Svi i sve je bilo podređeno višim ciljevima i nitko nije smio previše zadužiti Republiku da bi ga se moralo previše častiti. Kroz čitavo vrijeme trajanja Republike podignut je samo jedan spomenik (Mihu Pracatu), jer je vrhovni glavar bio Sv. Vlaho. Knez je vladao samo mjesec dana - da se ne bi osilio ili previše zadužio Republiku. U ime Sv. Vlaha donosili su se zakoni, kovali se novci s njegovim likom, pod njegovom zastavom plovili brodovi, upućivali poslanici u strane zemlje, njegovi kipovi bdjeli na zidinama, promatrali svakog putnika i došljaka, njegove slike gledale su iz svih kućnih uglova i sprječavale mnoge nepodopštine i zločine. Štovanje Sv. Vlaha najbolje se očitovalo prigodom proslave njegovog Blagdana - 3. veljače - kada su ljudi masovno dolazili u Grad. To je bio blagdan svih stanovnika Republike. Da se omogući svim sudjelovati, uvedena je 'Sloboština Sv. Vlaha', dan kada je svaki prekršitelj, kažnjenik i prognanik mogao 2 dana prije i 2 dana poslije blagdana slobodno doći u Grad, a da ga nitko nije smio pozvati na odgovornost (ta se sloboština kasnije proširila na 7 dana prije i 7 dana poslije blagdana). Za blagdan je cijela Republika hrlila u Grad - tko nije mogao ići, slavio je kod kuće - sa svojim crkvenim barjacima i u narodnoj nošnji, da se svome svecu pokloni i pomoli, da mu zahvali za zaštitu u prošlosti i preporuči sebe i svoje za ubuduće. Tako je to i danas, pa se ljudi dugo i temeljito pripremaju za ovu svečanost. Na Pločama, istočnom ulazu u povijesnu jezgru Grada, uklesan je na kamenu natpis na latinskom jeziku: "Daleko vam kuća divljaci! Nikoga se ne boji ova tvrđa, koju grije dah svetoga starca." www.hr.wikipedia.org
 

Brojač posjeta

mod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_counter
mod_vvisit_counterDanas158
mod_vvisit_counterJučer208
mod_vvisit_counterUkupno309207

Online (prije 20 min): 4
Danas: Sij 19, 2019

Grakčete k'o vrane! /Milan Bandić, zagrebački gradonačelnik novinarkama/

 

IN MEDIAS RES

Failed to get Items, check your parameters!

"Slabić vjeruje u sreću. Snažan čovjek vjeruje u uzrok i posljedicu." /Ralph Waldo Emerson/

 

Iz Medija

Pearl of the Adriatic

Dubrovnik Linkovi

STRANICE GRADA DUBROVNIKA
DUBROVAČKI VJESNIK
DUBROVAČKI LIST
DUBROVNIK NET PORTAL
DUBROVNIK PORTAL
ŠAHOVSKI KLUB DUBROVNIK
TURISTIČKA ZAJEDNICA GRADA DUBROVNIKA
VISIT DUBROVNIK

Korisni linkovi

HARVARD BUSINESS REVIEW
BANKA
WIKIPEDIA
BUSINESS.HR
THE ECONOMIST
FINANCIJSKI KALKULATOR
FINANCIAL TIMES
INVESTICIJSKA ANALIZA
LIDER
POSLOVNI DNEVNIK
SMALL BUSINESS REVIEW
THE WALL STREET JOURNAL
INVESTICIJSKI SAVJETNIK
EKON., FIN., RAČUNOVODST....
SAVJETNIK ZA PODUZETNIKE
GOOGLE
BEDEK ART
FINANCIJSKI KALKULATORI