MEĐUNARODNI SUD NEPRAVDE

Dubrovnik - Viđenja

Dogodilo se i odlučilo se to što se dogodilo i odlučilo i nipošto drugačije nije ni moglo se dogoditi i odlučiti. Dakle Srbija i Crna Gora nisu povezani s genocidom Srba nad nesrbima u Bosni i Hercegovini, prije svega nad Bošnjacima ili Muslimanima /kako se već opredjeljuju/. Tako je odlučio Međunarodni sud pravde u Haagu /ICJ – International Court of Justice/ i ne treba ga izjednačavati ili miješati s Međunarodnim sudom za ratne zločine na prostorima bivše Jugoslavije /ICTY – International Criminal Tribunal for the former Yugoslavija/. Jedno je Amerikanka Rosalyn Higgins, predsjednica ICJ, a drugo Švicarka Carla del Ponte, glavna tužiteljica ICTY-ija. Štoviše, ICTY pokušava dokazati genocid Srba na toj nesretnoj zemlji Bosni /manje Hercegovini/, a ICJ negirati. Jedni u špade, drugi u kupe! Kako bilo, i u ovoj, kao i u nizu drugih manje ili više važnih presuda koje se tiču više zavađenih naroda prevagnule su političke posljedice presude koja bi možebitno iritirala zločince i/li optužene, poremetila trulu ravnotežu i kompromis, a ne nedvojbene činjenice o zločinu i zločincima na kojima se svaka pravno, pa ako hoćete i moralno održiva presuda mora temeljiti. To je ono što stalno pišem, nije onako kako je bilo ili kako jest, nego je onako kako oni koji odlučuju i ovome ili onome, pa čak i korumpirani i izmanipulirani mediji kažu i odluče kako je bilo i kako jest.

I opet, i po tko zna koji put neću tvrditi da su svi Srbi isti i genocidni, nije to niti jedan narod, makar da je većina Srba izabrala nedvojbenog oca svih zala na tim i susjednim područjima, Slobodana Milloševića i makar opet većina bira i radikale u Srbiji i Milorada Dodika na zločinima temeljenoj Republici Srpskoj. Taj Dodik i dalje tvrdi i kaže da nikad neće priznati legitimnost optužbe države BiH protiv Srbije i Crne Gore, a i ta Republika Srpska po njemu je tek nužno zlo i kompromis, neka vrsta prijelazne etape ka prikljjučenju Srbiji, stalno ucjenjujući međunarodnu zajednicu i pozivajući se na katastrofu od sporazuma, taj Dayton. Može mu i biti, ta iza njega, to je posve jasno, stoji moćna Rusija, koja i uopće slaže novi geopolitički mozaik na prostorima bivše države, htjeli mi to ili ne. Između ostaloga, a možda i ponajviše zbog Rusije, o srpskom genocidu u BiH Međunarodni sud pravde presudio je kako je presudio, genocida nije bilo ili točnije, genocid je zapravo legaliziran. Uopće, Srbija je miljenica međunarodne zajednice, što Hrvatska nažalost nije, iako je jasno da se srpskim ratnim strojem, genocidom i etničkim čišćenjem vodilo jedino i samo iz Beograda.

Svatko tko nešto poznaje tešku povijest BiH ne može drugo rijet nego da se ona ponovila, u najkrvavijem obliku,  ne umanjujući i hrvatske i bošnjačke zločine najčešće neravnopravnim ratovima. Ratovi u kojemu su najbrojnije žrtve nedužni civili nisu ništa drugo nego neravnopravni i genocidni. Takav su rat bosanski i hercegovački Srbi, uz nedvojbenu potporu Srbije i Crne Gore vodili i u BiH, pa i na našem tlu. Pogledajte samo zemljopisnu kartu krajeva u kojima su ubijani, prognani, opljačkani njihovi stanovnici koji su tu stoljećima živjeli, jer su imali  samo jednu manu, nisu bili Srbi. A druga je mana što  neposredno graniče sa Srbijom i Crnom Gorom. Počevši od Ivanice, Trebinja, Bileće, Gacka, Foče, Goražda, Srebrenice, Bijeljine do Brčkog, Tuzle...Zna se dobro za krvave i pljačkaške pohode s teritorija današnje Srbije i Crne Gore i u nizu puta u protekla bar tri stoljeća, kao i za stalne velikosrpske pretenzije prema tim krajevima, uključujući i dubrovačko područje. Imaju pravo Crnogorci s Cetinja koji traže odštetu od države Crne Gore jer oni vjerojatno i nisu sudjelovali u agresiji na Konavle, Župu dubrovačku, Dubrovnik, Dubrovačko-primorje, nego neki drugi državljani Crne Gore iz njima susjednih gradova, poput Nikšića, Kolašina, Herceg-Novog. Usput, treba znati da pristalice Crne Gore kao dijela države Srbije i srpskog identiteta Crnogoraca imaju i dalje vrlo snažan utjecaj na unutarnju i vanjsku politiku te države i da Hrvatskoj neće biti nimalo lako riješiti granična i odštetna pitanja, što je razvidno i iz novijih izjava njihovih dužnosnika. Mene primjerice doista zanima postoji li čvrsta granica između država Crne Gore i BiH, od Hercegnovoga do Gacka i ne cvijeta li i danas tu posve nelegalni promet ljudi i roba, ali u onom najgorem smislu.

Oslobađajuća presuda za genocid i odbacivanje tužbe države BiH protiv Srbije i Crne Gore od Međunarodnog suda pravde je sramotna, nemoralna i ponižavajuća ne samo za tamošnje žrtve, nego i relativizira pojam genocida kao takvog. Ako ubojstvo preko 100.000 nevinih ljudi, milijun protjeranih i oko 20.000 nestalih, ako nema nade za povratak izbjeglica /jer tko će živjeti u tom paklu Republike Srpske, a ne biti Srbin i to je po meni najgore/ i ako je dokinuto pravo na budućnost nesrba u toj tvorevini, što je onda genocid? Pravilno zaključuje nesretnica iz Srebrenice zapitavši se nije li stvarno u svakom mjestu u BiH trebalo biti tisuće ubijenih kao u Srebrenici kako bi se utvrdilo da je ipak riječ o genocidu. Presuda o nevinosti Srbije i Crne Gore klasična je politička odluka koja neće donijeti ništa dobroga ni BiH, ali ni susjedstvu, pa ni Europi. Štoviše, oživjet će radikalne i krajnje desne ideje, jer na kraju sila, etničko čišćenje i zločin se isplati, što i nije ništa novo, ali je žalosno da se opet ponavlja. Sve u svemu, ispada da nije bilo kako je bilo, nego kako su se moćnici dogovorili da je bilo, sve u nakani da u konačnosti ipak posve ne propadne projekt Velike Srbije i stalne srpske potrebe i frustracije za nekom ravnopravnijom ravnopravnošću u kojoj će oni biti ravnopravniji u odnosu na susjedne narode. A BiH  je moguća samo kao ravnopravna zajednica i zemlja jednakih mogućnosti za sve njezine narode, dakle i Bošnjake, Srbe, Hrvate i Židove, inače je nemoguća, kako sada stvari stoje. Ali, nakon svega što se tamo dogodilo /uključujući i najnoviju presudu ICJ/ i kako se daytonski sporazum na terenu "tumači" i provodi, jasno je da će Republika Srpska dobiti krila, a u Federaciji BiH svađat će se i dalje Bošnjaci i Hrvati, što je "genijalan" proizvod zapadnih demokracija i civilizacija. Uostalom, silan kapital ulazi u Republiku Srpsku, Federacija dramatično zaostaje i to je strašna činjenica. Samo u termoelektranu Gacko II Češka ulaže milijardu i pol EUR-a, pa Gornji Horizonti, pa telekomunikacije i sve u svemu Republika Srpska neće imati doista i nikakvog razloga biti sastavnica BiH, a da pravo kažem ne vidim razloga da to budu i Hrvati i Bošnjaci. Ne znam što bi trebalo biti, ali ovako nema nikakve perspektive.

Što se Hrvatske i Hrvata tiče, posve je jasno da će tužba za genocid protiv Srbije i Crne Gore koju je u srpnju 1999. podnijela ICJ-u biti glatko odbijena. Zanimljivo je i to da  egzodus i zločini nad Hrvatima od strane Srba u BiH nisu uključeni u ipak kakvu-takvu prosudbu da je počinjen i tu genocid, a to je ostavljeno samo za Srebrenicu. Koliko je ta  zamršen "predmet" svjedokom sam potpune bešćutnosti na "trećim" žrtvama. Ima tamo krajeva gdje se Bošnjaci i Srbi skupa skoro pa raduju žrtvama – Hrvatima, onda Srbi i Hrvati žrtvama Bošnjacima i napokon Bošnjaci i Hrvati žrtvama – Srbima. A to zna biti i izvozni "artikal". Nije i teško da će ikada biti moguće do kraja razumijeti tu Bosnu i Hercegovinu, njezine ljude, povijest, razloge.

Ne bih se toliko ni raspisao o presudi ICJ, BiH, tamošnjim narodima, čak ne ni zbog ipak važne činjenice da nam je susjedna država i da nam ne može biti svejedno što se tamo zbiva. Motiv su mi bile žrtve ne samo genocida, nego i svake druge žrtve, svojom ili tuđom voljom. A one, bilo da su pod zemljom, ili su izbjeglice ili prognanici ili bolesni ili potrebni nitko im se ne raduje i skoro pa svakome su teški. Kada je prije kojih osam godina tadašnji engleski nogometni izbornik Glenn Hoddle za invalide "ustvrdio" da su takvi jer su negdje Bogu u prethodnim životima zgriješili, dobio je ekspresan otkaz. Sve mu kasnije isprike nisu pomogle. A nije rijetko ni ovdje kod nas da se tako /mal/tretiraju i mrtvi i odavno preminuli i invalidi i oni drukčiji.  Kad se sve zbroji i oduzme, važi to za svakog čovjeka, dok si zdrav, čitav i moćan i drži se do tebe, ne dao Bog dogodili se nešto ružno, otpisan si, bez obzira što god da se prije i koliko zaslužan, vrijedan bio. Živimo u vremenu brzog zaborava, svega i svačega i dobroga i lošega. A i slabi smo karakteri, vidimo li nemoćnoga ili bolesnoga pored sebe, štoviše naizgled inferiornog, okrećemo glavu, mijenjamo gard, ograđujemo se, izmotavamo i sve zbog onoga što će onaj drugi rijet ili smo i doista takvi. Kako se god okrene, proizlazi i najveći apsurd, a taj je i u koječemu drugome, da je žrtva zapravo krivac i jadno ti je i kukavno biti žrtva, ovako ili onako.

26. veljače 2007.

Bajro Sarić - "Glas Grada"

HNB tečajna lista

23.09.2019
Srednji
JPY JPY
100
6,200845
CHF CHF
1
6,755291
GBP GBP
1
8,386856
USD USD
1
6,695970
EUR EUR
1
7,396368
$ Odabir valute
= Odabir valute