KOPLJE U TRNJE

Dubrovnik - Viđenja

Luka je Rajić ipak atipičan izdanak hrvatskog puta u kapitalizam, puta koji će zacijelo i skončati u nekoj vrsti kapitalizma, a hoće li na kraju biti i hrvatski, sumnjam.  Iako i nije bogzna što unaprijedio odavno i možda dok je još bio "mal" prepoznatljiv mliječni brand Dukat, fala Bogu nije ga ni uništio. A u okolnostima u kojima se Lijepa naša od svoje neovisnosti sve do danas i tko zna dokad ekonomski zapravo muči, kao posljedica pogubne vlasničke pretvorbe i privatizacije, nedostatka jasne i dugoročne razvojne strategije, restriktivne monetarne politike a eto posljednjih godina i rasprodaje  najvrijednijih prirodnih i stvorenih potencijala, Rajić je koliko-toliko ipak svijetli lik. Čovjek je naprosto odlično razumio okolnosti vremena i mjesta, našao načina i veza kako prodati ondašnje jugodinare, kupiti Dukat na "pladnju" i dalje priča ide kako ide. A mnogi eto i nisu uspjeli i na svoju i na našu žalost, nešto im je nedostajalo, u tim trenutcima ono što je bilo najvažnije i nemojte se, čeljadi moja, čuditi kako to neki vozači, obični ili neobični prodavači, pa i neke "fukare" uspiju, bar što se tiče materijalnog bogatstva. Što sve može živi čovjek postići, nije i dobro je da nije predodređeno i djelotvorni ekonomski poredak upravo i polazi od takve premise. U takvom poretku, najbolji, najvještiji i "promućurni" poznavatelji okolnosti vremena i mjesta i uspjevaju, neovisno što mi mislili o njima. Pa zašto netko mora biti prosjak, a netko ne, gdje to piše i uopće ne volim onu "da bi znali gdje nam je mjesto, moramo znati odakle smo". Moguće da to vrijedi za politiku i političare, ali vrlo je opasno ako se to prenosi i na ekonomiju, znanost, kulturu, odgoj i takva društva ili zajednice osuđene su na propast, samo je pitanje vremena.

Sad su se svi okomili na Rajića, od hrvatske Vlade do Todorića, tobože da ih je prevario, zanemario domoljublje, a ne lezi vraže, možda im je i obećao neki udjel u tom kolaču od 2.07 milijardi kuna koliko će francuski mliječni div Lactalis platiti taj posao. Ne budite naivni, pa nije taj Rajićev put od vozača iz Rame do milijardera, makar i kunskog, samo i jedino njegov. Nije to ona poznata pjesma Franka Sinatre "My way". Ne pišu se i ne pjevaju tako poslovne pjesme. Za uspjeti u bilo kojem poduzetničkom pothvatu, potreban je ne mali početni kapital, koji se prikuplja na ovaj ili onaj način, uključujući i špekulacije, prijevare, ali i opet i prije svega poznavanje okolnosti vremena i mjesta. Što dalje znači, poznavanje pravih ljudi na pravom mjestu, ali i prečica, izlaganje opasnostima da se izgubi glava, da vas obilježe kao primitivca, grubijana i koješta drugo. Sve vam je to slobodno tržište u hrvatskim uvjetima, a nije bolje ni u ostatku, pa i razvijenog svijeta. Rajić i svi drugi uspješnici znali su čitati "između redaka" i vjerujte mi, znam to i iz osobnog iskustva, malo što se poklapa s knjigama i teorijama. Ako idete samo po knjigama i teorijama nećete daleko dogurati. Okruženje Vas uvijek opovrgava, život i društveni procesi su inače puni nesporazuma, neizvjesnosti i promjena. Pa i utemeljitelj matematičke ekonomije Vilfredo Pareto priznao je da ne može sastaviti jednadžbu koja će riješiti sve ekonomske probleme. Jednostavno, ne može se prikupiti dovoljno podataka i nezamisliv broj varijabli je u optjecaju. A ne znači da ne treba učiti, čitati, imati i teoretska znanja, naprotiv, sve smo bliže danu kada će i ova zemlja temeljiti se na znanju, podjednako praktičnom i teoretskom, ako nam je nakana opstati na ovim našim vjekovnim prostorima. Istina je i to što je rekao Alfred Whitehead: "Duboko je pogrešna tautologija, ponavljana kroz sve pisanke i od eminentnih ljudi prilikom držanja govora da trebamo njegovati naviku razmišljanja o tome što radimo. Upravo je obrnuto točno. Civilizacija napreduje povećanjem broja važnih poslova koje možemo obavljati bez da o njima mislimo." Međutim, znati i misliti nije jedno te isto i znanje je uvijek i svakome dobrodošlo i ne daj Bože da to jednom prestane.

A nama ovdje trebaju osobito praktična znanja, manje potrage za "svim podacima" i čekanja da se sve poklopi. Dakle, "znanja o specifičnim okolnostima trenutka i mjesta". Takva znanja ima, primjerice i Luka Rajić i svi oni koji su pridonijeli njegovom uspjehu i moguće je da od one 2 milijarde kuna njemu pripadne tek neznatni postotak. Mi zapravo i ne znamo ljude koji "vuku konce" i koji se bogati, ali sam siguran da niti jedan, ama baš niti jedan uspješniji hrvatski političar ili političarka ne mogu odoljeti izazovu novca ili kakvog drugog interesa. Korupcija je rak na hrvatskom tkivu, a terapija još nije postavljena. Ipak nije točna ona da tko "je jamio jamio je", slijede nove prodaje hrvatskih brandova, vrijednih tvrtki i nekretnina, poput Rajićeva Dukata. Da sam i ja, na ovakav ili onakav način stvorio nekakav brand ili poduzeće solidne reputacije, ne bi se dvoumio, odmah bi prodao i uživao u plodovima svoga rada, poput sličnih! Jer, objektivno govoreći, imamo takav ekonomski poredak i javno mnijenje u kojima je poduzetnik "persona non grata", za razliku od političara i  gubitnika koji su stalno u optjecaju. Ali, da se razumijemo, nisu po meni poduzetnici oni koji se bogate u fazi ulaganja, nego i prije svega u fazi poslovanja. Nažalost, u ovakvim uvjetima isplati se jedino graditi, ceste, mostove, hotele i sl., a što će i kakve će to poslovne učinke dati na dugi rok, nikoga i briga nije. Moguće da je točno da imamo vlast kakvu ne zaslužujemo, ali mi se čini točnijim da imamo državu kakvu zaslužujemo, ni manje ni više. "Steći određenu prednost na osnovi boljeg poznavanja načina komunikacije ili prijenosa informacija često se smatra nepoštenim, premda je itekako važno da društvo u tom smislu koristi najbolje mogućnosti, isto tako kao i prilikom korištenja najnovijih znanstvenih dostignuća. Ta je predrasuda u značajnoj mjeri utjecala na opći stav prema trgovini u usporedbi sa stavom prema proizvodnji" piše na jednom mjestu Friedrich Hayek. Ta Dubrovačka Republika je procvala i opstala upravo na trgovini i to nije nikakva zabluda. Stari su Dubrovčani, za razliku od nas današnjih kudikamo bolje poznavali "okolnosti mjesta i trenutka" i živjeli su stotinama godina praktično na stijeni, makar da ih je i bilo svakakvih, uostalom kao i svugdje!

Sve u svemu, ovo oko Rajića i Dukata svodi se na knjigu s naslovom "Nije fer Davide", čuvenog satiričara Ephraima Kishona. Ni Vlada nije zadovoljna što je tome tako, ni Đurđa Adlešić, ni Ivica Todorić, pa ni neki mediji. Nije ni čudo, pa neće valjda protiv svojega posla i domoljubnih zanovijetanja, pogotovu ne u izbornoj godini. A to što Polančec drži da će Lactalisu nametnuti svoj ili naš koncept, zaštititi zaposlene i kooperante, to može "objesiti mačku o rep". Lactalis će se ponašati sukladno tržišnim uvjetima i francuskim interesima i nikako drugačije i već je to poznato iz privatizacijskih priča o Hrvatskom telekomu, bankama, Plivi, dijelu hotelske industrije i sve će dovesti do toga da će, to ću opet ponoviti, Hrvatska biti jedna oveća podružnica multinacionalnih kompanija s poslovnim jedinicama.  Francuska ni sama ne zna kud će sa svojim mlijekom, sirom, vinom i drugim poljoprivrednim proizvodima i gdje će ih "iskrcati" ako ne u našu regiju, zapadni Balkan i dalje prema istoku.

Prodaja Dukata bilo kojemu stranom partneru, svejedno jesu li to Francuzi, Nijemci, Austrijanci, Englezi i sl. pokazuje da hrvatski poduzetnici posrću, da im nedostaje poticajno ozračje za modernizaciju, širenje i izazove globalizacije, a dodali se još tome da je riječ o strateškoj prehrambenoj industriji, koja je i u zemljama Europske unije zaštićena, razlozi za zabrinutost glede perspektiva hrvatske ekonomije su ozbiljni. Neće li i ta prodaja ubrzati i niz drugih prodaja strancima uspješnih hrvatskih poduzetnika i brandova i ima li uopće načina da se to zaustavi? Podsjetit ću da je važna zadaća svake, pa i hrvatske države, politike i političara stvoriti preduvjete za blagostanje svih njezinih građana, što je bez zdrave ekonomije nezamislivo...

Ali, ovo s Rajićem i Dukatom za mene ipak nije bila neka vijest, jer proces rasprodaje, preprodaje i privatizacije uhitio je nezaustavljiv ritam ima tome i desetljeće i ponekad mi se učini da se jednostavno predajemo, odnosno bacamo koplja u trnje. Pisao ja ovako ili onako, ovo su činjenice i ljudima je, to sam zamijetio, ipak draže pročitati ono što jest negoli ono što će možebitno biti i upravo ono što jest najnoviji je trend u svjetskoj beletristici i publicistici.

A vijest dana je, opet po meni, "misao" generala bivše JNA i glavnog aktera rušenja Dubrovnika, dakle generala Veljka Kadijevića koji kaže da se mogao dogovoriti s Tuđmanom, ali s Mesićem ne. O čemu se to Kadijević mogao dogovoriti s Tuđmanom, a o čemu se nije mogao dogovoriti s Mesićem, nepoznato je i nije li možda ta nedavna povijest i posve drugačija od one službene ili koju "znamo". Ako tvoj navodno najveći neprijatelj o tebi govori zapravo i dobro, a neprijatelj o neprijatelju loše, što je tu posrijedi? Svašta mi pada napamet!

28. ožujka 2007.

Bajro Sarić - "Glas Grada"


HNB tečajna lista

16.07.2019
Srednji
JPY JPY
100
6,074888
CHF CHF
1
6,670368
GBP GBP
1
8,231344
USD USD
1
6,551508
EUR EUR
1
7,390101
$ Odabir valute
= Odabir valute