KLIMAVI TEMELJI

Dubrovnik - Viđenja

Sve te možebitne ili stvarne pretvorbene, privatizacijske i ine pljačke, prijevare i nepravde, ta bogaćenja ili siromašenja, ovisno iz kojega se kantuna gleda i sve to od kako je neovisne i suverene hrvatske države svode se samo na jednu uistinu tešku posljedicu – slabe i nekonkurentne temelje hrvatskog poduzetništva. Tamo gdje su uspješni poduzetnici samo i jedino oni koji se u suštini bave trgovinom ili zastupništvom, a i to ne čine bogzna kako u usporedbi sa sličnim europskim ili američkim poduzetnicima, to samo još više ukazuje na slabosti ekonomskog poretka nego li na vrline takvih uspješnika. Pisao sam to već nekoliko puta, ali opet treba rijeti, u ovoj se zemlji ne isplati skoro pa ništa proizvoditi, razvijati poslove i otvarati nova radna mjesta na dulje rokove, ovdje ne važi ona "zrno po zrno pogača", štoviše ima ne tako malo slučajeva gdje su od "pogače ostala tek zrnca" i na kraju imamo to što imamo. I uvijek onu krasnu i spasonosnu, za sve ove godine, izborne ili predizborne, svejedno, koja kaže da je, sve kad se uzme u obzir, od mlade države, preko brojnih neprijatelja, stvarnih i prividnih do globalizacije i ostataka komunizma i socijalizma, sve je zapravo dobro i bolje i nije moglo biti, a bit će i bolje, Bože zdravlje! A siguran sam i u to da čak i većina, kad je "između dva, tri ili četiri zida", kad se nemaju čega i koga bojati, tvrdi da je nekad, što se kakvoće života tiče bilo i bolje. Kad bih sve prenio što meni draga čeljad priča o svojim nevoljama, s "drvljem i kamenjem" na ovoga ili onoga, prometnuo bi se pa i u neprijatelja Lijepe naše, za koju, usput i nisam očekivao da može biti drugačija od onakve kakva jest. Ta s dosta toga sam se uočio i uočio, od mraka preko svijetla do mraka i sve tako, ne mijenja se narodni duh u tako kratkom razdoblju i oduvijek je bilo ljudi i ovakvih i onakvih, i pravdi i nepravdi, i bogatih i siromašnih i to ne riješava nijedna država, ma koliko da je i samostalna i samosvojna. Apeli za moralnom, duhovnom, vrijednosnom i ne znam kakvom obnovom, makar mi nikad nije bilo i neće biti jasno što bi to točno trebalo značiti, dakle takvi apeli, poruke - uglavnom su uzaludni. Pa i to treba i dalje činiti, ne odustati, ali bi se "na terenu" trebali i provoditi, ma koliko da i to nije lako. Priča o ljubavi, bližnjemu svome, skrbi za potrebne, pa i umjetnosti u svim oblicima sve je više, ali mi se nekako čini da sve ide suprotno, od ljubavi koje zapravo i nema u svojem izvornom obliku do toga da i nismo ništa drugo nego robovi materije ili materijalnog, potrošnog, kratkotrajnog. Nekad je, primjerice, jako važno bilo kakva je kazališna predstava, a sad je važno tko je i kakav je bio na toj predstavi!  A  kad   je o predstavama riječ, sve mi se čini da su najbolje one gdje je manje takvih.

Gledajući i čitajući neki dan slike i prilike nekih uspješnih hrvatskih poduzetnika po, recimo tako hrvatskim mjerilima, kojima uopće nisam zavidan i koje, kao i zadnjeg, kakvog-takvog poduzetnika cijenim, jer je ipak odabrao nemiran san, upustio se u strašne rizike, pa i pogibelji.  Sve u svemu da nema takvih, bilo bi još i gore. Mi ostali na to nismo bili spremni, svejedno iz kojih razloga i nemoralno je i meni sve nepodnošljivije svakodnavno slušati "obrazloženja" i "razloge" njihovog poslovnog, opet kakvog-takvog uspjeha. Te taj ti je ovakav ili onakav, te znaš li tko mu je muž ili žena, ljubavnik ili ljubavnica, šura, zet, zemljak, da je u ovoj ili onoj stranci, da zna ovoga ili onoga i tako redom...Samo ne tko je i kakav je takav poduzetnik. Ispada da takav ne treba ništa ni znati ni umijeti, da je samo važna dobra veza ili slično i odmah ste uspješnik ili dobitnik. Znam ih na tisuće i s vezama i sa svim i svačim, pa ipak, /moguće neki i iz objektivnih, prirodnih razloga/ nisu uspjeli. Uostalom, pokušajte, pa ćete vidjeti da to baš i ne ide tek tako. Inače mi kod tog poduzetničkog svijeta ne paše ta pohlepnost, pa ponekad i licemjerje i ne volim slušati njihove priče, pogotovu kad im ne ide. Eto, nijedan u toj anketi nije rekao kako je došao, ne do prvog, nego do stotog ili ne znam kojeg milijuna. Mene prvi milijun toliko i ne zanima, pa čak da ga je i ukrao, kako za svoj reče Franjo Pašalić, vlasnik vodeće mediteranske marine "Frapa" u Rogoznici. Povijest krađa stara je koliko i čovjek i pravo je pitanje što se s takvim plijenom činilo dalje. A niti jedan od anketiranih, dragi moji, nije postao to što jest bez dubokih interesnih veza, političkih, financijskih ili ne znam kakvih, niti jedan nije, u trenutačnim okolnostima mjesta i vremena bio "njihov" nego "naš" i nikoga od njih ne razdire sumnja, sumnja koja u svemu i svačemu sputava. Pa i to je sve u redu i zakonito i "čisto" dok se i ako se ikad dokaže suprotno. Čovjek se rađa, živi i umire nevin, ako se u međuvremenu pravomoćno ne dokaže suprotno. I to je u redu. Svi spomenuti i nespomenuti uspješni poduzetnici, a ne zaboravimo da je njihov uspjeh ili neuspjeh ipak mjerljiv, barem financijski, svi su oni najbolje razumjeli prirodu hrvatskog slobodnog tržišta, pravne države, vrijeme i mjesto zbivanja. A u takvo ozračje uključene su i prigode koje nudi korupcija, pripadnost vladajućoj stranci, slabi zakoni, egzistencijalni strah, nesređen ekonomski poredak i sve se to uzima u kalkulaciju svakog, pa skoro i najmanjeg posla. Kad bi se sastavljale kalkulacije isplativosti nekog posla, pogotovo proizvodnog, kuda bi svi oni stigli, a kad bi se vodili nekim ekonomskim razumom, ne bi uopće stigli i tu je zapravo kljjučan problem hrvatske ekonomije. Ta, dakle mikrokalkulacija, to da se svakome sve njegovo plati i na kraju što ostane. A ne bi ostalo ništa i još bi trebalo, znam to po svojem poslu i znam da će to biti dugo, dugo tako. Žalosno je ustvrditi da su konkurentni upravo i samo oni koji izbjegavaju i obračunati, a nekmoli platiti poreze i doprinose, koji  i po drugim temeljima "posluju" izvan zakona, pa se praktično i rugaju s pravnom državom. A sve zato jer im može biti, jer imaju zaštitnike, političke, financijske i sl., a na takvoj podlozi ne može se graditi  zdrava nacionalna ekonomija uopće, pa ni hrvatska. To je naravno jasno svakome tko se ekonomijom bavi i tko to želi uočiti, jer mnogi i ne žele i neće, ovisno o političkoj opciji i osobnim interesima. Dajem za pravo dr Vladu Brkaniću, uglednom hrvatskom ekonomistu kojemu su neprihvatljive ideje o novim porezima na kapitalne dobitke i imovinu, jer "umjesto poruka koje potiču na više rada i bogatstva, ponovno se promovira iluzija o sreći koju može donijeti politika".

Reno Sinovčić, zadarski poduzetnik  s pravom se "ruga" zakonodavcu, uz to što je i on bio "naš", a ne njihov", Sinovčić kaže da je prvi milijun maraka zaradio u poslu s ribama, jer je kao obrtnik onda plaćao paušal od samo 10 tisuća maraka godišnje, a mogao je onda zaradit "koliko 'očeš". A inače, zbog lošeg poreznog sustava i koječega drugoga, mi i danas plaćamo visoke poreze i doprinose, jer je porezna osnovica mala. A porezna osnovica je mala zbog ekonomskog poretka i tržišta na hrvatski način, pa možda i desetljećima i stoljećima taloženog mentaliteta. Nikada se u ovim krajevima, ni u feudalizmu, ni u komunizmu, ni u socijalizmu, pa sad ni u kapitalizmu nije polazilo od toga da će "masa iznijeti" i nije se prihvaćalo da se od veće osnovice može više zaraditi i s manjim poreznim stopama. Po nekim proračunima ispada da je plaća prosječnog hrvatskog radnika čak i veća od prosječnog njemačkog radnika ako se polazi od radnih učinaka. Usput, morat ćemo se, htjeli to ili ne vratiti na radne učinke, ako je to ikada i bilo, jer, molim lijepo, što znači samo raditi ili biti u uredu uredno osam sati, primjerice. Razumijem našu županicu što poziva svoje službenike na rad i red, ali koliko znam djelokrug i smisao županije kao jedinice područne samouprave, ne treba ih više od dvadesetak, a ima ih preko osamdeset i tu je problem. A i tih dvadesetak koji će biti na usluzi građanima i pomoći im da ublaže svoje nevolje, a ne im još i otežavati položaj. A znam i ne mali broj onih koji po cijeli dan sjede po kafićima i ispijaju nešto i ne upijaju ništa, imaju neka radna mjesta i sve su svoje poslove posvršavali i što će drugo nego tražiti alternativu, možda i doslovno...Ta neće valjda učiti, čitati i raditi na sebi, kad nemaju drugog posla, kad vide sve oko sebe kako jest i kako bi trebalo biti, a nikad biti neće.

Raspreda neki dan na "Latinici" uvažena čeljad o bahatosti i bahatima u političkom i uopće javnom životu i nikako ne mogu shvatiti sa svojih intelektualnih visina kako su to bahati Sanader i Bandić na vrhu, a ne neki drugi, po njihovoj mjeri. A ja tvrdim da su Sanader i Bandić i svi drugi koji su na vrhu zato na vrhu jer su po mjeri izbornika ili običnog birača, kakva je golema većina i većina je i zasad ništa drugo i smisao demokracije. A većini, nije to nikakva hrvatska posebnost, uvijek imponiraju bahati, odlučni, visoki, snažni, lijepi, neovisno o posljedicama njihove bahatosti, odlučnosti, visine, snage, ljepote na sadržajni i praktični dio njihovog lika i djela, dakle posljedice koje mogu biti posve suprotne interesima upravo tih izbornika, birača, građana. Zašto u emisiju nisu pozvali tipičnog ili prosječnog hrvatskog birača koji glasuje za Sanadera, Bandića i sl., pa da čujemo i njegove razloge zbog čega glasuje kako glasuje. Za mene je, a takvo i jest političko tržište, razmišljanje toga prosječnog izbornika, birača, građanina kudikamo važnije od svih onih koji su se u toj "Latinici" pojavili, makar da se i osobno sa svima njima i u zadnju slagao. I Sanadar i Bandić i svi ostali bahati, arogantni i ne znam kakvi bore se za naklonost birača, a ona se postiže upravo bahatošću, umišljenošću, pristojnim fizičkim izgledom, tvrdnjama, makar i lažnim, ne i dokazima, obećanjima koja se odmah zaboravljaju i sotoniranjem i stigmatizacijom političkih i ne znam kakvih protivnika i konkurenata, skretanjem s teme i sl. Ni hrvatski narod, kao i svi drugi narodi ne vole da ga zastupa ili brani neki "mekušac", prosječne ili ispodprosječne visine, neobećavajućeg izgleda i depresivnog garda, makar da je sve drugo na strani konkurenta, uključujući i pamet, moć rasuđivanja, program, stručnost i koješta drugo. U postojećim socijalnim uvjetima i snažnom konzervativizmu, male su nade i za žensku promociju na nacionalnoj političkoj sceni. Ali da se razumijemo, kako negdje pročitah, nema nikakvih jamstava da bi bilo bolje, ako uopće treba biti bolje, da na vrh dođu i vrhunski intelektualci ili mudraci, jer je njih još i teže upregnuti na istoj crti ili programu i sve se svodi na to da i ne može biti drukčije negoli jest, koliko god nekim od nas sve to teško padalo i koliko nas god razočaravala ta možebitno nedopustiva udaljenost između zbilje i mogućnosti. Prošla su vremena gospara, dragih, tihih, pametnih ljudi, sa svim svojim manama i vrlinama, kao i ljudi uopće. Ovo su nova vremena, vremena bahatih, arogantnih, nižih vrijednosnih standarda, bučnih. Malo im se tko i hoće suprotstaviti, radije ih puste da rade po svojem, pa i uz vlastite žrtve. A ovo su i vremena straha, neracionalnog ili racionalnog, svejedno. Ipak, ne bojte se, kako reče dobri, prije dvije godine preminuli papa Ivan Pavao II, pogotovu ako i nemate što izgubiti...

4. travnja 2007.

Bajro Sarić - "Glas Grada"


HNB tečajna lista

23.09.2019
Srednji
JPY JPY
100
6,200845
CHF CHF
1
6,755291
GBP GBP
1
8,386856
USD USD
1
6,695970
EUR EUR
1
7,396368
$ Odabir valute
= Odabir valute