SOCIJALISTIČKI KAPITALIZAM

Dubrovnik - Viđenja

Zagrebački je nadbiskup i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, kardinal Josip Bozanić u svojoj uskršnjoj poruci zapravo i osudio težnju za novcem, imetkom, vlašću, ugledom...Za kardinala su sve to "mrtve stvari" i jedino "život postaje istinskim životom, ako se Bog u njemu pojavljuje, ako u njemu vlada Bog, ako se u njemu očituje Božje svjetlo i njegova ljubav." Znao je Bozanić ukazati i na "grijeh struktura" i sve je to u redu, sa stajališta u ovome slučaju katoličke crkve, koja kao i svaka druga crkva, kao uostalom i političke stranke, kao i bilo koje druge zajednice i udruge, hoće imati što više članova, pristaša, simpatizera, kako bi s većom snagom ostvarile svoje, ovakve ili onakve ciljeve, interese, duhovne i svjetovne. I svačije je ljudsko pravo postupati, prihvatiti ili ne prihvatiti, ponašati se ili ne ponašati sukladno svojoj svijesti i savjesti, biti slobodan ili neslobodan, vjerovati ili ne vjerovati i na kraju za svoj ovozemaljski život odgovarati pred Bogom, sobom ili već nekim ili nečim. I uopće ne volim i ne prihvaćam nametanje nekih ili nečijih religijskih, moralnih, političkih, estetskih i ne znam kakvih vrijednosti kao superiornijih, pogotovu kad za to nema, a najčešće i nema  nikakvih dokaza. Po nekim vjerama se čovjek može više puta ženiti, imati istodobno i više žena, a po nekim samo jednom i nikad više i tko će tu dokazati što je bolje ili vrijednije? Kod preljuba negdje padaju i glave, a negdje i dalje ostaju na ramenima. Kako bilo, poruka je kardinala Bozanića, kao i sve slične poruke i od bilo koga drugoga, uvijek dobrodošla, jer ipak upozorava na svu pogubnost pohlepe za "novcem, imetkom, vlašću, ugledom", a bilo bi jako dobro, u što jako sumnjam, da svatko najprije očisti ispred svojih vrata, uključujući tu i crkve, džamije, sinagoge. Kako ja to promišljam, zadaća je svake vjere ispravljati ljudsko biće i dovoditi ga u sklad s Bogom, ovako ili onako i nisam baš siguran da vjerski službenici ili zastupnici to uvijek i najbolje čine, a i oni su, koliko sam to puta čuo, samo ljudi od "krvi i mesa" i oni, uostalom kao i ekonomisti, čistaći, liječnici, inženjeri i drugi mogu i dobro i loše obavljati svoj posao.  U Kur'anu je zapisano da je čovjek zapravo uvijek na gubitku i zadaća je, bar po meni, ovozemaljska i ne samo vjerskih službenika ili zastupnika, nego i političara, umjetnika, poduzetnika i svih ostalih da u konačnosti čovjek ipak bude što manje na gubitku.

Posve slučajno, u porukama kardinala Bozanića, pa i svim sličnim, koje ukazuju na pohlepnu, potrošačku i materijalnu narav pojedinca i/ili društva, možda i nesvjesno s njihovog stajališta prepoznao sam tzv. kršćanski socijalizam Juergena Moltmanna, zamislite samo - protestantskog teologa. A upravo se protestantska, preciznije kalvinistička crkva smatra pokretačem i vjerskom podlogom kapitalizma, sa svim svojim znatno više pozitivnim, nego negativnim ekonomskim, političkim, demokratskim i kulturnim posljedicama na zapadnu, i uopće svjetsku civilizaciju. Dakle, na crkvene tokove vrlo utjecajni Moltmann zagovarao je, ništa manje nego "humani marksizam povezan s poniženima i uvrijeđenima" i "humanističko kršćanstvo koje je hilijastičko, okrenuto budućnosti i zaokupljeno brigom za siromašne". Štoviše, Moltmann tvrdi da Marx razotkriva "stvarno stanje stvari" te "drži ključ oslobođenja čovječanstva od ugnjetavanja". A bit ću toliko hrabar i rijeti da ovo što imamo danas, kako gledamo na bogate, uspješne, poduzetne i nije ništa drugo nego "kršćanski socijalizam" iz svijeta Juergena Moltmanna, a taj ne obećaje neku sretniju budućnost, uz svu relativnost pojma sreće kao takve. Zabluda je da smo socijalizam ili čak komunizam, kojeg, opet ponavljam, nikad nije bilo u čistoj formi na ovim prostorima, posve otklonili i da smo u čistom kapitalizmu. Ponekad mi se učini kao da socijalizam tjeramo kroz otvorena vrata, a vraćamo, opet kroz otvoreni prozor. Ne mijenja se tek tako i u kratkom roku narodni mentalitet i duh i nije to ni pitanje ni stvar samo nekih političkih ili ne daj Bože krvlju izborenih odluka. A u socijalizmu, komunizmu ili fašizmu, svejedno, prevladavajuća je kolektivna svijest, vjera u državu i njezinu moć, nespremnost na razlike i odvratnost na pojedinačno. A ovdje će biti potrebna i stoljeća da se stvori ozračje jednakih početnih mogućnosti za sve, da od bogatih ili bogatijih koristi mogu imati i siromašni i siromašniji i napokon da od "njihovih" koristi mogu imati i "njihovi", ali i "naši", pa i to da od "naših" mogu imati štete ne samo "njihovi" nego i "naši".

Inače bi se moglo tvrditi za Latinsku ili Južnu Ameriku i manje-više sve njezine zemlje da su kolijevka tzv. "kršćanskog socijalizma" i njegovih posljedica po ukupnu razinu i kakvoću tamošnjih "demokracija", ali još i više na zdravlje nacionalnih ekonomija. Iako su prirodnim bogatstvima skoro i jednake Sjevernoj Americi, razlike su i u političkom i demokratskom, a posebice ekonomskom razvitku goleme. Južna Amerika se pokazala naprosto kao neplodno tlo za kapitalizam, koji kako Michael Dodson tvrdi "potiče individualizam, konkurenciju, materijalizam i pohlepu. Socijalizam nudi alternativni skup vrijednosti, kao što su sudjelovanje, zajedništvo, jednakost i požrtvovnost". Štoviše, Luis Segundo, nadbiskup Santiaga je 1970. ustvrdio da je u "socijalizmu više evanđeoskih vrijednosti negoli u kapitalizmu". Niti sam teolog niti stručnjak za slična pitanja ili teme, ali sam prikupio dosta godina i hvala Bogu, pa se oslobodio i nekih osobnih zabluda glede socijalizma i njegovih ekonomskih posljedica, ali nisam siguran u to da baš socijalizam, onakav kakav smo preživjeli i nije na ovim našim prostorima i prirodno ozračje. Jer, molim lijepo, što se to bitno promijenilo u odnosu prema radu, po čemu su to, recimo javni službenici drukčiji, pa nije li i politička tehnologija jednaka, nema li i danas "demokratskog centralizma", nije li i danas, možda još i više, kolektivna svijest jača i da apsurd bude najveći, u ondašnjem socijalizmu ili samoupravljanju, javni je interes bio daleko zastupljeniji, a danas i ovdje nikad nije bio na nižoj točki. S koliko se samo muka pokreću, a vrlo malo i dovršavaju javni projekti i svaki čovjek kojemu je stalo do općega ili javnoga ne može i ništa drugo nego biti duboko razočaran. A pogotovu kad se to opravdava prijelazom na kapitalizam, tržište, demokraciju, nažalost ponekad i s pravom, kakvi su nam neki zakoni i propisi.

Suglasan sam s Michaelom Novakom, sjajnim katoličkim teologom slovačkog podrijetla, koji jednako tako sjajno objašnjava prirodu uspjeha i vrline kapitalizma, osobito anglo-saksonskog. Ukazujući na slabosti Moltmannovog sustava, između ostaloga, Novak piše: "Gotovo su svi ljudi, i bogati i siromašni, upoznali bol poniženja. Gotovo su svi iskusili tuđu mržnju. Pokatkad i sirotinja mrzi. Pokatkad i bogati /a i mnogi koji to nisu/ iskazuju uobičajene i herojske moralne osobine. Pokatkad i sirotinja tlači pripadnike drugih klasa, vjera i etničkih skupina. Pokatkad bogati shvaćaju sudbinu sirotinje pa se muški bore ne bi li joj pomogli...Moltmann ne vidi da novac simbolizira zdravlje, stabilnost i dinamiku političke zajednice, i to tako da novac izmiče pojedinim zajednicama a gravitira prema drugim, s obzirom na to da njegova vrijednost ovisi o dugoročnim društvenim realitetima. Moltmann nalazi novčane odnose ne baš posve "humanima" s obzirom na to da su neosobni, no pri tome ne zapaža da ih upravo njihova neosobnost čini nediskriminativnim, djelujućim bez obzira na podrijetlo, rasu, vjeru ili etničko pripadništvo. Novčani su odnosi otvoreni i neodređeni. Oni mogu biti osobni u onoj mjeri u kojoj to osobe žele..".

Većina nas je sklona promatrati i objašnjavati svijet, događaje i ljude oko sebe u crno-bijelim slikama. Koliko li ste samo puta čuli prefiks "naj", a da mu u nekom kontekstu uopće nije tu mjesto. Tako i ekonomisti znaju rijeti "najoptimalniji", iako je po sebi optimalno najbolje u danim uvjetima. Pa i ja ću priznati da ponekad "zađeram" sa svojim "predrasudama o predrasudama" a ponekad mi je i malo boja i nijansi u objašnjavanju nekih viđenja pojava i ljudi. Sveti Augustin u svom komentaru 34. stiha Psalma 72 nudi drukčiju mudrost: "Nije tu bitan prihod već želje...Pogledaj bogataša što stoji kraj tebe: možda on sa sobom ima mnogo novca, ali ne i pohlepe; dok ti, koji nemaš novca, imaš mnogo pohlepe.". Ali sve to ipak nije zbog "lošeg vina", nego uglavnom trivijalne svakidašnjice i neke "navade" da krivca za svoje nevolje tražimo i najčešće "pronađemo" u drugome, nikad u sebi. Lijepo je imati lijepo mišljenje o sebi, ali je još ljepše i produktivnije kad se ono slaže s onima zbog kojih ste tu. Tvrdim i to, da taj Božji dar, mozak ili glavu, kako hoćete, ne koristimo dovoljno, jer mržnja i nije ništa drugo nego proizvod lijenog mozga ili glave, a ljubav proizvod aktivnog mozga ili glave. A i još uvijek daleko i od države, zajednice, političkog, moralno-kulturnog i ekonomskog sustava koji će poticati individualne vrijednosti, konkurenciju i održivi duhovni i materijalni razvitak, dakle sve ono što je već na političkom, ekonomskom i moralno-kulturnom polju u obliku i svijetu demokratskog kapitalizma odavno potvrđeno. Naravno, nije ni to idealno, ima i tu i licemjerja, "kukolja u žitu", ali što je bolje?

Ali, kako piše Novak "Svemogući Bog nije stvaranje učinio prisilnim već ga je zamislio kao borilište slobode. A u tom borilištu, Bog je pozvao pojedince i narode da žive u skladu s Njegovim zakonima i nadahnućem. Demokratski je kapitalizam bio zamišljen tako da im dopusti, svima njima grešnima, da slijede svoje slobodne putove. On stvara nenasilno društvo kao arenu slobode, u kojoj su pojedinci i narodi pozvani da ostvare, a posredstvom demokratskih metoda, poslanje za koje vjeruju da im je zadano. A pred licem Božjim, oni mogu očekivati da će ih dopasti točna i pravedna presuda..."¸vo što sad imamo i što je naša svakidašnjica i nije ništa do neka vrsta "socijalističkog kapitalizma" ili "kapitalističkog socijalizma", što je na teoretskoj razini posve nepoznato, a je li to ideal s praktičnog stajališta i pogađa li narodni duh, prosudite sami. Po meni, na takvim se temeljima ne mogu graditi blistave perspektive i takvu praksu treba čim prije napustiti i prihititi se onoga što je već dokazano kao bolje. Vrijednost svakoga sustava, političkog, pravnog, ekonomskog, moralnog, kulturnog treba procjenjivati i prihvaćati polazeći od njegovih posljedica, a ne ciljeva ili ideala i u tome je, kad malo dublje promislim, izvor svih dosadašnjih zabluda, ta okrenutost k idealima, a ne posljedicama, realnom svijetu...
11. travnja 2007.

Bajro Sarić - "Glas Grada"

HNB tečajna lista

23.09.2019
Srednji
JPY JPY
100
6,200845
CHF CHF
1
6,755291
GBP GBP
1
8,386856
USD USD
1
6,695970
EUR EUR
1
7,396368
$ Odabir valute
= Odabir valute