SDP - KAKO POSLIJE RAČANA?

Dubrovnik - Viđenja

Slobodan sam ustvrditi da se i ne znam točno u kojem, ali svakako golemoj većini hrvatskog biračkog tijela već sam prefiks "socijal" ne dopada, tako ni socijalizam, socijaldemokracija, socijalunionizam, pa recimo ni lijeve opcije, čak ni one umjerene. Koliko je uzrok tome što smo već preživjeli neku vrstu socijalizma, što se izjednačava s komunizmom, što se socijalizam i nije potvrdio kao ekonomski i politički produktivan poredak i što asocira na socijalu i što smo naprosto, opet u golemoj većini konzervativni i desni, teško je izvesti neku točnu ocjenu. Ali, da je kolektivna svijest, vjera u moć države, drugoga a ne u sebe i danas, nakon svega, još uvijek prevladavajuća, tome je tako.

Utoliko mi se čini povijesnim djelo, pa i baština Ivice Račana, koji je ipak, u najtežim trenutcima iskazao toliko potrebnu nacionalnu svijest, smisao za demokraciju i višetranačje i u takvim uvjetima prometnuo SDP jedinom relevantnom i istinskom oporbom ili opozicijom, kako za koga, prema HDZ-u i cijelom desnom i konzervativnom, vladajućem spektru hrvatske političke scene. Teško se može tvrditi da postoji nekakav politički centar i svi oni koji drže da njemu pripadaju, nisu ništa drugo nego kolebljivci, s nejasnim programima i idejama, ali s jasnim osobnim ciljevima i interesima koje ostvaruju ili ne ostvaruju, ovisno jesu li oni jezičac na vagi kad se prebroje glasački listići i kad se vlast ima formirati. Zato,  ako vam se učini desno privlačnijim, glasujte za HDZ, a ako vam se učini lijevo privlačnijim, onda glasujte za SDP. Ne dajte svoje glasove kolebljivcima, potencijalnim prebjezima, kalkulantima. Mala je Lijepa naša za ovoliko broj stranaka i lidera, a da pravo kažem, nisam siguran možemo li od svega toga "materijala", i lijevog i desnog sastaviti jednu uistinu suvislu, kompetentnu Vladu koja će učiniti Hrvatsku bogatom, privlačnom, zanimljivom, samosvojnom, pravnom i socijalnom državom, ma što to značilo i bila ona ili ne u Europskoj uniji i NATO paktu. Jer, ne treba nikada smetnuti s uma, može se biti i tamo i amo, ali se mišljenje ili stav ili politika o nekome ili nečemu ne mijenja tek tako, pa ni formalnim članstrvom.  Pa i ta Europska unija zapravo ima dvije strategije i dva "garda", onaj prema "staroj" Europi i onaj prema "novoj" Europi, koju i nama pripisuju, ma koliko mi to i ne prihvaćali. Nekim pojedincima ili zajednici treba i trostruko više napora, znanja, volje i koječega drugoga da se izjednači s onim kojemu za isti cilj treba i trostruko manje napora, znanja, volje i koječega drugoga i samo koliko se taj omjer uravnotežuje valja procjenjivati neki politički, ekonomski, socijalni ili bilo koji drugi sustav, njegovu učinkovitost i smislenost.

Pa i mojoj malenkosti neki postupci i potezi, ideje i procjene Ivice Račana nisu dopadali sa stajališta socijaldemokratske teorije i prakse, ali sam ih posve shvatio, jer je upitno koliko bi uopće glasova i mandata prikupio i bili SDP bio ono što danas jest s čistom ili teoretskom socijaldemokracijom. Treba znati i podsjetiti da se Račan znao suočiti sa svojim mladenačkim zabludama, da je odlučno i pravilno reagirao i na posljednjim kongresima SKJ i SKH, pa i poslije prvih slobodnih višestranačkih izbora u Hrvatskoj, ispravno procjenjujući povijesni trenutak i čvrsto opredjeljenje hrvatskog naroda za vlastitom državom. Usput, kladio bi se da je barem polovica sudionika spomenutih kongresa završila u desnim političkim strankama, osobito HDZ-u i danas se "ježe" kad im se to spomene. Velika je vrijednost demokracije i višestranačja, bar po meni ta što se svi promašaji ne mogu braniti nametanjem nekoga i nečega, diktaturom i sl. A i lakše mi je rijeti kad nešto ne ide kako bi trebaloi da je to ipak izbor većine i da nije nametnuto voljom manjine, ma koliko posljedice na kakvoću života, pa i na slobodu i pravo čovjeka bile i negativne. Dosta se čeljadi "mršti" već i na pojmove slobode, tolerancije, ljudskih prava, jednakih mogućnosti za sve. Žalosno je i to da je netko tko je krao i onda, a krade i danas, danas tumači za ono što je bilo jučer da su mu to podmetnuli "komunjare" kao njihovom političkom protivniku. A takvi su bili i ostali lupeži. Pa i ljudski je i promijeniti i politički stav, i stranku i gard, ali prikrivati svoju prošlost poradi toga što danas ta nije na cijeni, čini mi se neprihvatljivim. Pogotovu se čudim ljudima koji nisu nikome ni na koji način nanijeli štetu, štoviše ostavili su i vrijednih tragova iza sebe. Sve u svemu danas imamo Hrvatsku, neovisnu i suverenu, upravo onakvu za kakvu smo se izborili i za kakvu smo, bar većina glasovala, već i više puta. A kad običnog, pa i neobičnog čovjeka pitate, opet će većina rijeti "da to nije to" i u tome je najveća vrijednost političke demokracije i pluralizma, taj odgovor da je upravo "to i samo to". Pa eto recimo i to da Rusi golemom većinu prihvaćaju ništa drugo nego običnog diktatora Putina za svojega vođu, jer je pokazao zube Zapadu, ukazao na njegovu ovisnost o ruskoj energiji i na kraju ekonomski ojačao zemlju, barem oligarhe i bogatije slojeve. Rusima i nije do demokracije, uravnoteženijeg socijalnog blagostanja, pa ni pravde. Možda i najveći svjetski šahist svih vremena Gari Kasparov sa svojim pokretom "zbrčkanim u najširem spektru od lijevih do desnih ekstremista" nudi viđenja jedne liberalnije, pravednije i demokratičnije Rusije, što je golema hrabrost u tamošnjim uvjetima. Baš me zanima kako će dalje nastaviti tu svoju vrlo zahtjevnu "partiju šaha" i hoće li uopće završiti i otvaranje, da se i ne govori o središnjici i završnici. Kasparov je odličan u svim fazama šahovske partije, a vjerujem da će biti i u političkoj.

Kako bilo, hrvatska je socijaldemokracija na golemom iskušenju nakon Račanova odlaska. Možda se Račan trebao povući nakon izgubljenih izbora 2003., a novi ljudi sa svježim idejama, snagom i ambicijama oblikovati novi i HDZ-u posve konkurentan socijaldemokratski profil. Račan je i do 2003. i objektivno, kako god to nekim tvrđim ljevičarima teško padalo, morao koketirati i s desnim opcijama, popuštati, jer na kraju krajeva odlučuju glasovi, a ne čiste ideje. Važno je što kupac misli o proizvodu ili oni koji odlučuju o nekoj vašoj ponudi, pa i političkoj, sve drugo su trivijalne priče. Dakle, SDP je svoj maksimum postigao upravo 2000., ali to, kako se sad čini, nije shvaćeno ni prihvaćeno i nije se profilirao u pobjedničku socijaldemokratsku alternativu. Uzrok tome je, po mojem mišljenju i egzistencijalni strah većinskog biračkog tijela socijaldemokrata, ali i nedostatak političke volje i hrabrosti kod SDP-a za obračun s nositeljima pretvorbenih i drugih malverzacija kad se to i moglo učiniti. A mislim da nije dobro ni toliko inzistiranje na poštenju i uvjerenju da će to narod prepoznati. U politici se više nego bilo gdje drugdje "klin klinom izbija" i na "ljutu ranu ide ljuta trava"  i na tvrdnje političkog suparnika ide se protivnim tvrdnjama i ne treba se iscrpljivati dokazima i obrambenim gardom. Politička arena nije za slabe, makar i poštene i razumne ljude i nije to nikakva hrvatska posebnost. Čak je i obratno. Tako predsjednički kandidat desnice Nicholas Sarkozy u Francuskoj, što je bliže dan D i izbori, sve je manje mađarskog podrijetla i neće imati nikakvog posla s tom "odvratnom Mađarskom". A u nacionalističke "bubnjeve" udara i Segolene Royal, kandidat ljevice. Emocije i nacije su uvijek u prvom planu, a ne razum, pogotovu pred i u izborima. Ma kakvi programi, ideje, kakve trice i kučine, kakvi bakrači, nakon svega. To je sukob osobnosti, lidera, karaktera, bez puno ulaska u bit stvari.

A sada je u ovoj i ovakvoj Hrvatskoj SDP-u zapravo i najveći problem i protivnik Ivo Sanader, na siromašnoj hrvatskoj političkoj sceni jedini pravi lider, stasom, glasom, gardom...Čovjek naprosto ima sve pretpostavke za biti lider, a to su, ponovit ću, nekomunistička prošlost, visina, stil, gard, bliskost crkvi, sklonost tvrdnjama, a ne dokazima, ime, prezime, nacionalni instinkt. Jest da u HDZ-u i nema bogzna kakve suradnike i ljude jačeg karaktera i znanja, ali zar je to uopće važno prosječnom biraču. A Sanaderu i ne treba ni program, kad je ionako sve nepredvidljivo i sve što obećaš danas lako ćeš se opravdati zašto obećanje nije obistinilo. Tko se još prisjeća Sanaderove "kartice" iz 2003?

Ne samo za SDP, nego i za cijelu oporbu, noćna je mora Sanader i kako ga nadmudriti u predstojećim izborima. Jer, Sanader i HDZ ima i znatno veći koalicijski potencijal, ako mu ne bude dovoljno recimo 33 ili 35% glasova. Tu su i HSLS i HSS i DC, pa mu opet HSP neće ni biti potreban. Život je kratak za živjeti u oporbi i uvijek vrijedi ona "uzmi sve što ti život pruža...". A u pravu je i Mato Arlović iz SDP-a koji nije suglasan s Ljubom Jurčićem za premijera, jer taj Jurčić i nije ništa drugo nego jedan dobar makroekonomist, ali ne puno više od toga i ne baš toliko uspješan ministar gospodarstva u Račanovoj Vladi. A bilo bi dobro upitati se i za njegove "prste" u privatizacijama u razdoblju od 2000. do 2003. Ima ih i u samom SDP-u i boljih od Jurčića i ne razumijem što mu se SDP, ipak kao moćna i velika, makar i oporbena stranka toliko dodvorava. A sramotno je i to što SDP-ovi "desničari", potpomognuti svim medijima i iz svih oružja čini se i srušili Željku Antunović. Najprije, Željka Antunović nikada i nije bila u SKH, nema "komunjarskih korijena", utemeljiteljica je /skupa s Antunom Vujićem/ Socijademokratske stranke Hrvatske /SDH/ koja je kasnije pristupila SDP-u, vrstan je političar, jasnih socijaldemokratskih uvjerenja, po struci je ekonomist /računovođa/, možda i najbolja ministrica u Račanovoj vladi na najtežem resoru - obrani, zna se nositi s političkim konkurentima. A možda je bolja i od same Segolene Royal, iako je iz manje zemlje. Siguran sam u to da se i u samom HDZ-u najviše boje upravo Željke Antunović i siguran sam da Ljubo Jurčić i samom HDZ-u posve "paše". Uostalom, i sam je Ljubo Jurčić sve o sebi rekao u nekoliko posljednjih intervjua i samo potvrdio da nema toliko potrebnu lidersku karizmu, pa su mu čak i gospodarske ideje neka mješavina plansko-tržišnog gospodarstva, a sve mi se čini da je i Jurčić u "kanđama" krupnog kapitala i hrvatskih tajkuna. Pa, čak i ako je dobar ekonomist, kao što to neki tvrdi, to i nije dovoljno za sjesti u premijersku fotelju. A predsjednik hrvatske Vlade ili hrvatski premijer, kao i svaki drugi predsjednik Vlade ili premijer i ne može biti ništa drugo nego političar "par excellence", koji će imati uvijek osjećaj što je za narodnu većinu najbolje ili točnije, najprihvatljivije, odnosno optimalno, makar se mi kao neka mudra ili manje mudra manjina snebivala na sve to. A zasad za to sve pretpostavke imaju samo Ivo Sanader i Željka Antunović, s tim što je Ivo Sanader u znatnoj prednosti. A ta se prednost može i istopiti ako u SDP-u shvate i prihvate da je "vrag odnio šalu" i da je Račanovo vrijeme prošlo svršeno vrijeme i da nova vremena postavljaju i nove zahtjeve, s njima i ljude. Samo na jasnoj i nedvosmislenoj distanci od HDZ-ovog i Sanaderovog modela i promociji socijaldemokracije kao relevantne političke snage u okvirima suvremenog demokratskog kapitalizma SDP može računati na naklonost hrvatskog biračkog korpusa i svako "muljanje" i "prelijevanje duginih boja" na dugi rok će pokopati cijeli lijevi spektar hrvatske političke scene na čelu s tim istim SDP-om.

18. travnja 2007.

Bajro Sarić - "Glas Grada"

MISAO TJEDNA

HNB tečajna lista

23.09.2019
Srednji
JPY JPY
100
6,200845
CHF CHF
1
6,755291
GBP GBP
1
8,386856
USD USD
1
6,695970
EUR EUR
1
7,396368
$ Odabir valute
= Odabir valute