KVADRATURA

Dubrovnik - Viđenja

Svako doba ima jednu ili par ključnih ili važnih riječi koje se provlače, s više ili manje emocija ili temperamenta u važnim ili nevažnim raspravama među običnim i neobični  pukom. Tako je već neko vrijeme ta svakodnevna riječ "kvadrat", zna se i čega, građevinskog zemljišta, stana ili poslovnog prostora. Dakle, kupiš toliko i toliko kvadrata zemljišta po cijeni toj i toj, neka je i takvoj i takvoj, izgradiš to i to, po cijeni toj i toj, neka je i takvoj i takvoj i prodaš po cijeni toj i toj, neka je i takvoj i takvoj i ostane ti na kraju toliko i toliko, neka je i toliko i toliko i to je to, prijatelju ili neprijatelju moj. Za pravo rijet, kako je sada, ne još za dugo, posao s nekretninama je i jedino što je koliko-toliko isplativo, ovisno koliko ćete još doplatiti svim posrednicima,  ovakvim ili onakvim, činovnicima, susjedima i inima da vas puste na miru i da idete dalje, doduše ne i u beskraj, kako bilo. Nevolja je u tome što je prostora sve manje, a na kraju znajte da i ne mora biti baš vi ti, ma koliko željeli to biti. U poslovima s nekretninama su kockice odavno posložene i nema tu ulaza neznanima ili nepozvanima, a na grdnim su mukama i oni koji imaju vrijedno građevinsko zemljište i jednostavno im se ništa ne gradi niti prodaje. Nemojte misliti da je bogatima uvijek lako, a ni siromašnima da je uvijek teško. Nekome je, primjerice važan mir u duši, nekima baš i ne. A nemir u duši pokreće, makar bi htjeli da tako nije. Da nema pohlepnih, bezdušnih, bahatih i silnih, sve bi bilo sporije i tko zna dokle bi stigli, bar materijalno. Što se duha i duše tiče, prirode ljudske, ništa se nije i neće promijeniti, od pamtivijeka do Sudnjeg dana, svi su pokušaji ostali samo pokušaji, što naravno ne znači da i dalje ne treba pokušavati. Uostalom, cijeli život svodi se na pokušaje, ovakve ili onakve.

Jednostavno, nismo dobri, pa i ne vjerujemo, jako nam se žuri, htjeli bi prečice, ne poštujemo ni starije ni svoje ni tuđe, a i ne radi nam se baš ako ne moramo. Zaprepastio sam s koliko ideološkog naboja i predrasuda razglaba ta naša mladež, odakle im samo takav "gard" i opet koliko je malo kurentna kultura rada, stvaranja, pa i nekog pristojnijeg ponašanja. A nije ni točno, bar otkako znam za sebe, da se urušio cjelokupan vrijednosni sustav ili moral, jer da bi se nešto urušilo prethodno bi trebalo biti izgrađeno, a izgrađeno nije. Stalno se "prosipaju" neke teze ili promišljanja o nekakvoj duhovnoj i moralnoj obnovi, ali se nikada ne kaže na kojoj se "podlozi" to nešto treba obnoviti ili što to treba obnoviti. A ako su tolike materijalne ratne štete, ako je urušen vrijednosni sustav i ako se onda, po nekima čak i bolje i manje stresno živjelo, je li baš onaj sustav bio loš i nije li možda bolje "pogađao" našu narav? I nije li ta sklonost k uravnilovci, nesklonost prema iznadprosječnima i pokretnijima, opet kakvi jesu da jesu, nije li to zapravo naša prava narav? Pa i ta vjera u državu, stranku, lidere, a ne u sebe i svoje mogućnosti i vrijednosti, uz Božju pomoć, i to je ono što svakodnevno uočavam. Nisam nimalo sretan što je tome tako, a još manje što je u pravu nekad veliki burzovni mešetar Gordon Gekk, kojega tako dobro tumači Michael Douglas. Taj Gekk između ostaloga je govorio: "Ručak? Šališ se? Ručak je za slabiće". Ili, "pohlepa uhvaća samu bit revolucionarnog duha" ili "nema osjećaja, ne voli nikoga i bori se, a ako treba prijatelja, nabavi psa". Tako je to u filmu "Wall Street", a nije ni zbilja i ne samo ova dubrovačka, hrvatska, nego i uopće zemaljska.

A uspjeti na ovakvom malom hrvatskom, još više dubrovačkom tržištu i ne znači ništa drugo nego poznavati okolnosti vremena i mjesta, odnosno poslovati s nekretninama i baviti se kvadratima i u što manje prostora utrpati što više kvadrata, jer to je odnos ponude i potražnje. Svi krenuše u nekretnine, i informatičari, i ugostitelji i trgovci, pravilno shvaćajući da se ne isplati mukotrpno i za male pare, zrno po zrno, raditi u "matičnoj" branši. Svaki dan čujem takve priče i uspjehe u tim poslovima. Doduše, sigurno ih puno više i propadne, ali svi se povode za dobitnicima, a ne gubitnicima, ne shvaćajući da je, kao i uopće u životu, puno više gubitnika. Ne tako davno, u serijama su se otvarale pekarnice, pa kafići, pa butici, pa pizzerije, pa ovo, pa ono, opet ne shvaćajući, pa i ne prihvaćajući da se zapravo samo "kljuca" i ne razmjerno veći kolač ili tržišni udjel. A ne može baš svatko biti kakav-takav poduzetnik, treba zato i znanja i pameti i novca, ma što to značilo. Netko mora i vodu nositi, što bi se reklo.

Da bi se ovdje i danas uspjelo, bar na kratak rok, jer na dulji se ionako ništa, baš ništa ne isplati, a i svi smo mrtvi na dugi rok, morate razumijeti tržište onakvo kakvo jest, a to dalje znati i poznavati, ovako ili onako i pokrenuti one koji odlučuju i donose razna rješenja ili suglasnosti, čak i više na nižim razinama, koji vam mogu i život zagorčati, po nalogu višega. I znati da su interesi vječni, a ljubav i sve ostalo prolazni. Sve to košta i kad se svi podmire, a nije ih mali broj koje treba podmiriti, kalkulacije i ne izgledaju baš tako sjajno ni u nekretninama. Pa što mislite, zbog čega se ljudi bore za vlast, kad ionako drugo ništa ne znaju raditi, nego da u jednom, a nekome ne treba ni pola mandata, riješe sve te ovozemaljske probleme, a Bogu prepuštaju nebeske. Kad bi bilo obratno, bilo bi puno podnošljivije, ali teško da će tome tako biti skoro.

Sve u svemu, imamo i takav ekonomski i pravni poredak, točnije praksu, da se skoro pa ništa ne isplati proizvoditi, svejedno jesu li to čavli, vina ili neke usluge. A i mladež se ne navikava na vrijednosti rada, stvaralaštva, strpljenja i tolerancije, uzor su im kojekakve lažne veličine i vrijednosti. Ma sva se čeljad u krajnjem prirodno ponaša, a da budem skroman, velika većina odbacit će sve ono što mu ne "paše" i ne može se nikoga natjerati da prodaje, primjerice domaće autohtone suvenire, kad su kineski konkurentniji, ma što mi mislili o njima. Arhitektura koju stvara slobodna tržišna utakmica posve je drugačija i posve suprotna onoj kakva je u našoj glavi. Tržište ili kupci, kakvi jesu da jesu nerijetko nemaju nikakvih ni estetskih ni etičkih kriterija i ako se hoće nešto u nekom obrtu ili poslu samo i opstati, tome se treba prilagoditi. Većina nas ima neka svoja viđenja i svijeta i ljudi oko nas i ovoga i onoga i većina o sebi samima misli sve najbolje, ali je problem što nam drugi ili tržište, primjerice u poduzetništvu, to ne priznaje. Neki se i groze kako to sve skupa u našem, još uvijek lijepom i očuvanom Gradu, sve izgleda i najradije bi sve to skupa "pomeli" i nacrtali neku svoju sliku i sva je sreća, kako god bilo, da su u tome opet, koliko-toliko i zaustavljeni. Kad promatram skoro sve te stranačke ljude, svejedno jesu li lijevi ili desni ili srednji, doživljavam ih kao osobe s jednom jedinom zadaćom, da spriječe boljega, sposobnijeg i prodornijeg, pa čak ako je taj bolji, sposobniji i prodoniji i u njihovoj stranci. A u nekom naprednijem svijetu prvo je pitanje što znaš raditi ili bar misliš da znaš raditi, pa tek onda sve ostalo. Zrcalo zbilje i tegoba nerijetko je samo u redoslijedu pitanja. Iznova tvrdim da u Lijepoj našoj i ovdje, na krajnjem hrvatskom jugu, za svakoga ima mjesta i nade i smisla, ali ne baš onako kako svatko od nas to zamišlja. Pravi ljudi na pravom mjestu u pravo vrijeme uvijek su dobro došli i korisni su i sebi i svojima i svima nama i to je ono što se najteže shvaća, iako je jednostavno kao kvadrat.

Sad se rasplamsava bitka čiji je gospodarski program bolji ili lošiji, Sanaderov, Jurčićev ili Čačićev. Što se sve tu neće ćuti i vidjeti. Primjerice, industrijska politika. Ako ste mislili da je industrija neka posebna djelatnost, kako bi se dalo išćitati od profesora industrijske politke Jurčića, onda sam još sigurniji da industrijska politika ne može postojati ni u teoriji ni u praksi. Industrija je način proizvodnje, a neka djelatnost. Tako može biti i turistička industrija, i metalna industrija, i brodograđevna industrija i sve ono što se proizvodi u većim serijama, po nekoj tehnologiji, na uhodan i produktivan način. Gospodarski programi su ti u kojima bar piše na koji način se planira ostvariti stopa rasta domaćeg bruto proizvoda od 7%, a stopa rasta domaćeg bruto proizvoda od 7% je cilj ili samo posljedica programa, a ne program po sebi. I ne mogu sve razvojne varijabile imati pozitivan predznak, nekome se mora oduzeti kako bi se drugome dalo i napokon koje se to nove i konkurentne vrijednosti stvaraju. Jer domaći bruto proizvod može financijski i fizički rasti i na uvozu, potrošnji ili ulaganjima, a da zapravo i nema novih, nego samo starih vrijednosti. Pa ne može se u tržišnim uvjetima i privatnom vlasništvu, pa čak ni u uvjetima demokracije i političkog pluralizma određivati nekakav razvojni smjeri, preferirati ove ili one grane ili socijalne ili interesne skupine, jer u konačnosti to je opet neka vrsta socijalizma, koji je u mnogim stvarima i mnogima drag, ali se nikad nije dokazao kao ekonomski učinkovit poredak, pa i moralno je upitan, iako je sve u svemu zavodljiv.

Sve u svemu, držim da Lijepa naša ima i posve moderan ustav, pa i pravni i ekonomski i socijalni poredak, naravno na papiru. Moguće da neke preinake treba učiniti u poreznoj, monetarnoj i razvojnoj politici, poradi veće motivacije poduzetnika i širenja porezne osnovice. Ali sve to i nije toliko važno i nema se smisla iscrpljivati u nadmetanjima gospodarskim, pa i drugim programima, jer ionako je sve brzo promjenljivo, pa čak i ovo što sad pišem, sutra već nije aktualno, a možda se učini i smiješnim. Hrvatskoj treba takav politički model, volja i lideri koji će snažno pridonijeti, da se, kako Michael Novak tvrdi "ljudski život odvija najinteligentnije i najkreativnije kad se oduke donose na razini najbližoj konkretnoj stvarnosti, i kad se razine donošenja odluka neposredno iznad ove pozivaju samo u krajnjem slučaju."  Sva se priča svodi na to da se neka vrsta divljeg kapitalizma  i tržišne institucije "pripitome". Zadaća je političara, koja u našim uvjetima slabih demokratskih tradicija i jake kolektivne svijesti, nije ni malo laka, da promiču djelotvornost, proizvodnost, inventivnost i prosperitet i nositelje svega toga, a za takvo što nisu potrebni, makar i najbolji programi, nego samo ljudi jakog samopouzdanja, volje i sposobnosti. Predstojeći izbori i njihovi rezultati pokazat će jesu li u dnevni red budućnosti uvrštene stare, velike političke i nacionalne teme ili ipak suvremeni, demokratski i prosperitetniji profil Hrvatske, koja će sačuvati svoje najvrijednije posebnosti, ali i najbolje iskoristiti sve svoje prednosti u novom, globalnom i sve promjenljivijem okruženju.

7. svibnja 2007.

Bajro Sarić - "Glas Grada"

HNB tečajna lista

16.07.2019
Srednji
JPY JPY
100
6,074888
CHF CHF
1
6,670368
GBP GBP
1
8,231344
USD USD
1
6,551508
EUR EUR
1
7,390101
$ Odabir valute
= Odabir valute