GLOKALIZACIJA

Dubrovnik - Viđenja

U svojoj znamenitoj knjizi "Lexus i maslina – razumijevanje globalizacije" Thomas L. Friedman piše: "Jer, uz snagu i brzinu globalizacije kakva je danas, kulture koje ne budu dovoljno otporne bit će zbrisane kao i sve žive vrste koje se ne mogu prilagoditi promjenama u svom okolišu. Mislim da je najvažniji filtar sposobnost "glokalizacije". Zdravom glokalizacijom držim sposobnost neke kulture da, kad se susretne s drugim snažnim kulturama, prihvati utjecaje koji se prirodno uklapaju u nju i mogu je obogatiti: da se odupre stvarima koje su joj uistinu strane i da na odgovarajući način razvrsta stvari u kojima se, iako su drukčije, može uživati kao takvima. Cijela svrha glokalizacija jest u tome da budete sposobni asimilirati one oblike globalizacije u svoju zemlju i kulturu koji će pridonijeti vašem rastu i raznolikosti, a ne pokopati ih...Znak je zdravog upijanja kad društvo može nešto primiti izvana, prihvatiti to kao vlastito, prilagoditi svojim okvirima i zaboraviti da je ikad izvana došlo...".

Napuniše se ovih dana novine, od lokalnih do nacionalnih, o velikim planovima slovenskih, ruskih, čeških, talijanskih, srpskih i inih stranih ulagača za turističke, infrastrukturne i industrijske projekte u susjednim, nama ovdje graničnim i kako nam je i predobro znano, nimalo prijateljskim krajevima i ljudima. Te ekskluzivni i manje ekskluzivni hoteli, te turistička naselja, te zračne luke, termo i hidro elektrane, prometnice, tvornice i što sve ne, sve će to, dragi moji, za koja dva do tri desetljeća, možda i kraće, htjeli to mi ili ne, milo nam ili ne, dakle sve će to biti zbilja. Takva je logika interesa i kapitala i globalizacije, pa ako hoćete i Europske unije, koja nas puno, ako i uopće ne razlikuje. I sve nas to ne treba čuditi, pa tko to ne bi ulagao po znatno povoljnijim uvjetima dvadesetak ili tridesetak kilometara od Dubrovnika, pa i u drugoj državi i došao, kavu popiti u Gradu, slikat se i rijet, istinito, da je bio u svjetskom biseru ili "raju na zemlji" iz svijeta Bernarda Shawa i vratit se u "bazu" i tamo ostavljati novac, a onda, ovako ili onako zapošljavati, podizati tamošnje blagostanje i urbane standarde. Cijene nekretnina u tom našemu okruženju već dostižu dubrovačke, a i tamo ima vještih i spretnih ljudi i znaju iskoristiti tu blizinu Grada i sve u svemu, događa nam se to što nam se događa i sve mi se čini da smo nekako slabo otporni ili još bolje, slabo razumijevamo sve te nove globalne, financijske ili tržišne procese. A kad je tome tako, preostaje nam jedino ljutnja, jal i bijes na susjede, koji se i inače malogdje slažu i mentalitet gubitnika. Ponekad mi se učini, pa me ipak prođe, kako bi neki najradije rabili i silu, vojsku i spriječili sve to, ali opet, i doba je Dubrovačke Republike daleko iza nas, a ni Europa na sve to ne gleda blagonaklono. Velika je nesreća i dalekosežne su negativne posljedice podjele Bosne i Hercegovine, a i s Crnom Gorom ne znam kako će se stvari razvijati i koliko zapravo u našu kakvu-takvu korist. Novo geopolitičko, pa i državno okruženje za nas ovdje i bar po meni, krajnje je nepovoljno i zahtjevat će puno političke i svake druge mudrosti, znanja i poduzetnosti, možda više nego ikad, ako hoćemo opstati, očuvati identitet na novim, otvorenim temeljima. Prepreke novom, nasrtljivom kapitalu, globalnim pritiscima, primjerice raznim političkim ili sitnim smicalicama, moći ćemo uspostavljati u sve ograničenijim količinama i samo je pitanje, sada već i nekoliko godina, koliko ćemo uopće moći i slobodno hodati po našem lijepom Gradu. Nažalost, sve je prolazno, a ljepota osobito. A nekako mi se čini i to da je suviše brzo došlo i do toga da se od ljepote i u ljepoti živjeti ne može.

27. srpnja 2007.

Bajro Sarić - "Glas Grada"


Za nama su, definitivno vremena kad smo s manje napora i vještine i energije ipak moglo koliko-toliko pristojno živjeti, bili smo nekako i skromniji, a i hladovina nam nije bila mrska. Tako je to bilo u i sa socijalizmom, nekako nam se manje-više sve poklapalo, a sada se malo što uopće i poklapa, od obitelji do države. Uvijek sam se jedio na licemjerje i obične i neobične čeljadi, i visoke i niske, jer ništa nije "rezervirano" samo za ove ili one, svugdje ima svakakvih, dakle jedio na one koji su tvrdili da je onda bio mrak, u svemu i svačemu, kad su na nekoj politički kurentnoj crti, a svijetlo kad su između tri, četiri ili pet zidova, među svojima. A osobito na one, doslovno kurvare i slične, koji nisu u stanju ni priznati da im je baš onda "išlo" i s novcem, i sa ženama i muškarcima. Tako je to sa svima koji bi najradije pobjegli od sebe i svim sličnim. Uvijek sam lakše komunicirao s ljudima čvrstih nacionalnih, vjerskih i uopće moralnih uvjerenja, od onih drugih i uvijek sam kod njih nalazio manje predrasuda, za razliku od onih drugih. A bilo je i svakakvih i među jednima i drugima i uvijek sam dolazio do istoga zaključka, da se šteta čini svima kad se nekoga sputava zbog nekih njegovih "drukčijosti" i uvijek sam se divio ljudima koji su stali iza tih "drukčijih", jer u krajnjem, nisu to ni morali i samo su sebi natovarili, po mnogima, nepotreban teret. Hoću rijet da se postavljanjem trnja ili prepreka na putove napretka i nade za većinu uvijek i samo postiže negativan učinak i razočaravajuće je kako to dosta čeljadi ne vidi ili ne osjeća. A tome je jedini lijek, makar će još dosta vode proteći, slobodno tržište, konkurencija i kakvo-takvo narodno blagostanje. Ima pravo Bandić kad kaže da bi ga mnogi željeli vidjeti gubitnikom, nipošto dobitnikom i ta slika jadnika i bijednika, iz ovih ili onih razloga, čini se da i većini nije baš odvratna. Kao da je dosta čeljadi gubitnik draži od dobitnika i svakodnevno slušam priče o problemima i mukama, a ne načinima i putovima kako ih prevladati i kako pomoći posrnulim, makar da su i sami tome krivi. Nitko nema pravo svoje patnje i muke prenositi na druge, jer i tim drugima nije lako i tu treba imati mjeru. Onaj koji se upušta u propitkivanje nekih vrijednosti i kanona, bez obzira čini li to s pravom ili ne, još uvijek mu nije lako i doista treba biti hrabar. Sve je podložno kritici, barem u demokraciji i normalnoj političkoj kulturi i meni je trebalo vremena za shvatiti to, i u krajnjem, ovaj svijet bi izgledao puno turobnije da tome tako nije. Jer ipak, kako bilo, danas je bolje nego jučer, a sutra će biti bolje nego danas i sve tako i barem što se materijalnog tiče. Što se duhovnoga tiče, tu stvari idu dosta sporije i evo opet, posljednjih mjeseci, vraćamo se u prošlost, podsjećamo trauma i frustracija i nerašćišćenih računa i posve je jasno da su i SDP slabe izborne šanse s onim što je izvorna socijaldemokracija i ljevica europskih zasada. Eto ih tamo, nek čine što hoće, ali Bandić na čelu, sa svojom pragmatičnošću, rukovanjima i razumijevanju za svakoga i svašta,   bez jasnih razgraničenja, pogađa u "sridu". Imao je i pravo pokojni Račan kad je govorio da neće imati vele posla s manjinama, jer manjine ne donose glasove, a i Bandić i SDP su tu kako bi zasjeli u Banske dvore i oni su tu kako bi prikupili što više glasova, jer na kraju krajeva, sve se svodi na to jesi li unutra ili vani. Pobjedi se nikad nije gledalo u zube, život je prekratak da bi se čučalo u oporbi i uvijek su "vukovi lajali, a karavane prolazile".


Nemojte misliti da je meni drago što je sve ovako kako jest,  da to i podržavam i da mi se mili taj svijet bogatih, nerijetko prevrtljivih i najčešće užasno arogantnih i bahatih, po nekim mjerilima uspješnih ljudi. Ali, cijenim ih jer odlično razumiju okolnosti mjesta i vremena kojim, kao i svi mi drugi samo prolazimo i samo su zbog toga to što jesu. Za moralne i etičke sudove o njima nisam nadležan ni pozvan, a i ono što je za mene, primjerice moralno, za drugoga je amoralno i to je vječna tema. Pa i Kina je komunistička država, pa bilježi neviđeni gospodarski rast i sad svi imaju posla da je u tome, dakle gospodarskom rastu zaustave i ajde sad budi pametan. Neki moj svijet je s/p/retna kombinacija duhovnog i materijalnog i doista nije u soldima sve i pogubno je postati rob materije, ali i rob nekih ideja koje zbilja obara i koje opet čovjeka ograničavaju u svim njegovim mogućnostima.


Dakle, svi ti naši napori kako bi zaustavili sve te projekte u tome i nedobronamjernom okruženju i sva ta zlovolja i bijes neće nam biti ni od kakve koristi, samo se bespotrebno trošimo, jer oni će sve to ionako napraviti, jer tako hoće i Rusi i Europska unija i ulagači i svi drugi, pa i međunarodni čimbenici. A reći ću i to da će se na prostoru istočne Hercegovine i primorske Crne Gore u idućih deset godina, što u turizam, što u energetiku, što u industriju i prometnu infrastrukturu uložiti ni manje ni više nego pet, pa možda i sedam milijardi €, a daj Bože da se u Dubrovačko-neretvansku, svakako najljepšu i gospodarskim potencijalima najbogatiju hrvatsku županiju uloži i četvrtina te svote. Jer, ozbiljnim ulagačima i poslovnim ljudima, tu ne računam posrednike nekretninama, naprosto nismo simpatični, uključujući tu i hrvatske ulagače. Znam za planove hrvatskih ulagača koji se na lokalnim razinama odbacuju i više zapravo i nisam, zbog toga, neki zagovornik decentralizacije i svaki stav, kako se ispostavlja treba dnevno preispitivati. Jer, nije baš mali broj onih koji ne bi ništa dirali radi svojega komoda ili godina, ima ih koji bi i "travu pasli", ali bili svoji na svome i uživali u nekom prividu da je to stvarno tako. Nema danas na ovome svijetu kojega poznajem, a koji je i doslovno i u svemu svoj na svome. A nema ni te točke, crte ili stanja kojiim će se taj, za neke komplicirani, a za druge jednostavni svijet uspostaviti i nakon čega će sve biti po našemu i od tada "teći samo med i mlijeko". Otklonom nekoga ili nečega, pojavi se opet neki drugi ili nešto drugo i tome je stalno tako. Nije poteklo ni med ni mlijeko kad je nastala suverena i neovisna hrvatska država, a neki kažu da nije ni pokrenuta i sad je prevladavajuća teza da smo ipak svoji na svome,  takvi kakvi jesmo i sva su obećanja političara o boljem životu uglavnom i zaboravljena, u očekivanju novih, predizbornih obećanja.

A ja tvrdim, uvijek i samo jedno, neovisno o tome što je većini važna, pa i meni, vlastita država i što se sloboda shvaća više kao pljuvanje po tuđim, a ne rad na osobnim vrijednostima, dakle tvrdim da svaki čovjek može uspjeti i biti zadovoljan u svojoj ovozemaljskoj misiji, samo ako to hoće, odnosno ako se koncentrira na to što hoće i ako ne očekuje puno, da ne kažem ništa od drugoga, pa ni najbližih. Takvima će i Bog pomoći. Zato, na hotele u nama nesklonom zaleđu, treba odgovoriti hotelima na našem moru, njihovim projektima našim projektima, njihovom kulturom našom kulturom i tako redom. Jer, ako mi nećemo, oni zacijelo hoće i to je ta tržišna i politička i svaka druga utakmica u onome što zovemo globalizacija. Zaboravite Dubrovnik od prije dvadesetak, stotinjak ili petstotinjak godina, sad je posve nešto drugo i mimo naše volje, zatvorimo staru, otvorimo novu stranicu povijesti i želim vjerovati da još uvijek nije kasno. Makar sve manje viđam domaće čeljadi, govora i uljudbe, a i onih koji Grad vole i koji su ga, sa svim svojim manama i vrlinama prihvatili. Je li to zbog godina, slabije pokretljivosti ili čega li, ne znam. Nije li to jednostavno povijesni proces i usud, što se svugdje, pa i ovdje posebice, bilježi već  tisućljeće i nisam li i ja, ništa drugo nego obični bilježnik nečega što se malo popraviti može.

Kako bilo, zavirivanje u susjedno dvorište, jal i iracionalan strah od drukčijih i gubljenja identiteta, pasivan "gard" i sl. nipošto nije najbolja "ulaznica" u svijet globalizacije, konkurencije, znanja, koji možda i nije naš izbor. S takvim pristupom, s kraćim ili nešto duljim odgodama bit ćemo pregaženi od moćnijih, kako se to u nekim krajeva kugle zemaljske već zamjećuje, odgovaralo to nekima ili ne. Ne očekujte nikakva razumijevanja i čekanja u toliko brzo promjenljivom okruženju, uključite se s najboljim što imate u globalizacijsku utakmicu, uredite koliko-toliko vlastito dvorište i zauzmite aktivan "gard", koji je, kažu znanstvenici i zdravstveno koristan i otvarajte perspektive ostanka i blagostanja novim naraštajima. Zato, glokalizirajmo se, druge nam nema...

HNB tečajna lista

23.09.2019
Srednji
JPY JPY
100
6,200845
CHF CHF
1
6,755291
GBP GBP
1
8,386856
USD USD
1
6,695970
EUR EUR
1
7,396368
$ Odabir valute
= Odabir valute