RADITI SE /NE/ISPLATI

Dubrovnik - Viđenja

Čega ćemo se još naslušati od sve te, razmjerno goleme hrvatske političke kaste, i s lijeva i s centra i s desna. Jer, do izbora su cijela dva, velika ili mala mjeseca, kako za koga, puno i malo za sve te gluposti, obećanja, tlapnje. Na kraju, dobitnik će biti onaj koji ostavi uvjerljiviji, odlučniji i snažniji dojam na prosječnog, dakle najčešćeg birača, ako izuzmemo one koji su se već i rođenjem opredijelili za ove ili one, ma što ovi ili oni pričali, činili, obećavali...Nije to tako samo u Hrvata, tako je to i u razvijenim i tradicionalnim demokracijama i ništa se novo ne događa ni uoči ovih naših skorašnjih, a neće bogami ni u nekim dalekim, budućim izborima. S tim, da mi se čini, kako ide, da će Sanader i HDZ-e, čak i apsolutno trijumfirati i otkačiti se svih tih manjinskih skupina, ovakvih i onakvih. Jer, samo je Ivo odlično shvatio što jest politika, a što nije, što je bitno za prikupiti glasove, a što ne i cjelokupan mu je gard tome izvrsno prilagođen. U pravu je uru i svekolikom puku pripustio dionice HT-a, obećao mostove, ceste, blagostanje, upozorio na "crvenu" opasnost, vjernik ionako jest, pristojne je visine i vizure, ne priča o nikakvim timovima, samouvjeren je i sve u svemu to je to, dovoljno za dobiti izbore, u kojima ionako razum ne odlučuje, nego emocije.

Slušam ja što puk priča i sve ovo što vam pišem iz puka je, puka koji u krajnjem i općem ipak vlada i nemojte se uzrujavati zbog toga. Makar mi se sa stajališta posljedica sva ta Sanaderova retorika, a ni od drugih nije ništa bolja, čini zapravo katastrofalnom i na ne tako dugi rok održivom. Pa i učinci HDZ-ove vladavine su mizerni, ali malo je koga i briga što je tome tako. Ali, tako je to u životu općenito, najčešća čeljad uopće i nije svjesna i ne želi biti svjesna posljedica svojih odluka, od braka do politike. Zato i ima to što ima i nema to što nema i ima i u tome neke pravde, doduše ne za svakoga. A i sva ta politička kasta upregne se par mjeseci do izbora i do novih izbora ništa drugo i ne smišlja nego kako dokazati da bijelo ipak nije bijelo, a crno crno i da se obećanja, ako ih netko slučajno priupita i nisu mogla ostvariti zbog ovoga ili onoga, a nipošto ne zbog njihove možebitne krivnje ili lijenosti.

Ali, sve to Sanaderu ipak ne bi bilo dovoljno, da mu, bar nominalno, s protivne strane nije Zoran Milanović i sve prije negoli socijaldemokratski SDP. Pa i Jurčić je, sudeći po izjavama, "mila majka" naspram, ništa drugo nego političkog diletanta Zorana Milanovića. Svaka mu izjava ili poruka promašuje "alku", a čini se da baš toliko i ne "pali" kod žena, i da se sve, od nove face do ljepote kod Zoke topi. A djeluje mi, brate mili, za razliku od Sanadera, usporenije, depresivnije, neodlučnije i kompliciranije, sve što većinskom puku ne "paše" i što Zokiju otežava ionako ne lak položaj, jer dolazi s lijeve strane političke arene. Pod hitno bi trebao i on i Jurčić i svi drugi "skupljači perja i glasova" pročitati Gustava Le Bona i njegovu "Psihologiju gomila, naroda i revolucija" i ništa drugo ne zaključiti nego da su politika i vlast i liderstvo nešto posve drugo od poreza na kapitalni dobitak i ostalih trica i kučina koji se tiču ne više od 10 do 20% biračkog tijela. Ma nisu, bar ne većini puka toliko mrski ni ti mali ili veći lupeži, pogotovu ne ako su "naši" i na tome se ne dobivaju izbori, pogotovo ne za SDP koji im nije stao na kraj u prethodnom mandatu. Pa kakva je i to poruka, iako izvorno jest socijademokratska, da se i ovdje i kod nas rad isplati i da je vrijeme da se klonimo iluzija. Znam tu oko sebe dosta čeljadi koja puno radi, ali im se i ne isplati, a znam i onih koji malo ili nimalo ne rade, ali sve im ide...Kad će već jednom Milanović, a ima ih dosta njemu istih ili sličnih, shvatiti da su praktična znanja i vještine, poznavanje okolnosti mjesta i vremena, ćudi tržišta kakvo jest da jest, ono što se sigurno isplati i da je posve u redu kupiti dionicu danas po 100 kuna, a već sutra je prodati po 200 i nije to nikakva špekulacija. A može se, naravno i izgubiti, a i onih 100 kuna je zarađeno, ovako ili onako, malo je kome poklonjeno i imaju ljudi pravo, pored mizernih plaća, pametnim ulaganjem zaraditi i četverostruko više. Ne bojte se bogatih, siromašniji su uvijek opasniji, znam to iz iskustva. Kako neki bloger piše: "Porezni zakoni su za poštene ljude, a kazneni zakoni su za kriminalce". A posao je Milanovićev, i SDP-ov, pa i svih političara i stranaka stvoriti političke, ekonomske, pravne i infrastrukturne preduvjete da se rad isplati, a nisu ništa o tome, bar dosad, rekli.

A doista, isplati li se raditi i stvarati danas i ovdje? Pa bogami i ne, ako se i samo malo osvrnemo na muke ono malo proizvođača, pa i kreativaca u skoro svim gospodarskim, pa i društvenim djelatnostima. Čitam tako, primjerice, da vinogradari iz neretvanskog Pojezerja ne znaju ni što će ni kud će s grožđem, kojega ne mogu prodavati ispod tri kune, a iz Makedonije se uvozi po pola kune, a ima sličnoga posvuda. Pogledajte malo police trgovina i bit će vam jasno "kud plovi ovaj brod". Političke, pa i gospodarske "konce" čvrsto drže uvozni i monopolni lobiji, svemu tome prilagođena je makroekonomska i monetarna politika već desetljeće i pol i korijenite reforme skoro u svim sektorima se odgađaju ili sporo provode.          Životna svakidašnjica i nije tako loša, a ukazati da sve to počiva na silnim dugovima Sizifov je posao. Tako nekako bilo je i u onoj državi i znamo što se iz takve svakidašnjice izrodilo.

A onda i ovo. U prirodi je ljudskoj što manje raditi, a dobro živjeti. Ne treba stoga ni kuditi čeljad što se upustila u kupnju dionica i što Lijepa naša postaje jedno oveće dioničarsko društvo. Napokon su na dnevnom redu prave teme, na svakom se mjestu priča o dionicama, dividendi, njihovim perspektivama, isplativosti i to mi se čini iznimno vrijednim i na neki način uvod u kulturu rada, odgovornosti, rizika...Ponestajat će vremena, kad je tome tako za manja ili veća potkučavanja noga ili glave drugih, zavisti i "mlaćenja prazne slame", a shvatit će se i važnost praktičnih znanja, vještina i obrazovanja u globalnom okruženju. Valjda nećemo čekati puno vremena kada će se i kod nas pri zapošljavanju pitati što znaš raditi, a ne za što si završio i kad će završiti ta bjesomučna utrka za diplomama, gimnazijom i formalnim statusom. Nisam još "naletio" na roditelja kojemu dijete nije odlikaš, koji ne "vapi" za gimnazijama i fakultetima za svoju djecu i koji je, makar i rekao za svoje dijete kako je najvažnije ono što će raditi, bez obzira što, da je to to. A ja se divim svakom čovjeku, mladom i starom, koji odlično radi svoj posao, ma kakav da jest i žalim što tako razmišlja samo "debela" manjina. I gadim se sve te strke za privilegijama, statusom bez pokrića i glamourom uopće, i sve  te površnosti i hinjenosti i tog neraspoznavanja pravih ljudskih vrijednosti.

Pa i ta moja zanovijetanja o Sanaderu i HDZ-u i Milanoviću i SDP-u, sve to, bar za većinu i nije bitno i opet će predrasude, mediji i demagogija prevladati i neće, kao i dosad, dobrota, poštenje i um prevladati, jer to je nespojivo i s politikom i s političarima. Naprosto, ako se nekome Sanader dopada kao takav, glasovat će za njega, a ako se nekome Milanović dopada, glasovat će za njega, bez obzira na sve posljedice svojega izbora, koje mogu, makar i posredno, biti pogubne. Uspeti se na vlast nešto je posve drugo od recimo poslovnog ili stručnog uspona. Kad Milanović kaže da se oslobodimo iluzija i vratimo se radu koji je jedino isplativ, to je možebitno i u redu s nekog socijaldemokratskog stajališta i tako mora govoriti, makar i nisam siguran da baš i zna što jest socijaldemokracija i kako je približiti prosječnom hrvatskom biraču. Što se isplativosti rada tiče, jasno je još i od one države do naših dana, a u posljednjih petnaestak godina ponajviše, da se raditi ne isplati i da se od rada ne može pristojno, pa i dostojno živjeti. Muljati, prilagođavati se vlastima, privijati se uz jačega i većinu i tome slično, isplati se, makar ne i u svakom slučaju. Dosta ih je i nastradalo ponašajući se tako, jer ipak je i to rizik, od smrti do obraza i nije li i to neka vrsta rada.

Inače je začuđujuće, pa i od Milanovića, koji se percipira kao novi i moderni političar, to poimanje rada i bogatstva općenito. Pod radom se predmnijeva jedino "šljakanje", a biti bogat je sramota, u najkraćem i u takvom ozračju ne može biti ni zbora o modernom, konkurentnom i naprednom društvu. Znam podosta ljudi tu oko sebe koji po cijeli dan dangube, traćaju i nabadaju, a imaju i novca i rezultata iza sebe i obratno. Ne mogu ništa drugo ustvrditi nego da takvi imaju "vijuge" i svakim danom su mi sve draži, jer posve razumiju, i stoti put ću to ponoviti, okolnosti mjesta i vremena. A znam ih i još više koji uistinu "šljakaju" i ne mogu "skrpiti kraj s krajem", nerijetko i ne baš svojom krivnjom i prava je zadaća politike i političara da se potreban rad isplati, a da se puste na miru oni koji imaju "vijuge", osim ako nisu kriminalci. Padne mi na pamet Hayek koji piše: "U Njemačkoj i i Austriji, Židov se počeo smatrati predstavnikom kapitalizma zbog toga što je tradicionalna nesklonost širokih klasa stanovništva prema komercijalnim pothvatima, ostavila te poslove lako dostupnima skupini koja je praktično bila isključena iz višeuvažavanih zanimanja. Stara je priča o stranoj rasi kojoj je bilo dopušteno samo da se bavi nižim zanimanjima samo da bi nakon toga postala još omraženijom, upravo zbog bavljenja tim zanimanjem. Činjenica je da je njemački antisemitizam i antikapitalizam nastao iz takvih korijena...Steći određenu prednost i materijalnu korist na račun nekoga drugog bolje opremljenog teoretskim ili tehničkim znanjem, na osnovi boljeg poznavanja načina komunikacije ili prijenosa informacija često se smatra nepoštenim, premda je itekako važno da društvo u tom smislu koristi najbolje mogućnosti, isto tako kao i prilikom korištenja najnovijih znanstvenih dostignuća. Ta je predrasuda u značajnoj mjeri utjecala na opći negativan stav prema trgovini spram proizvodnje."

Isplati li se raditi ili ne, svakome na prosudbu, samo znam da su se Sanader i HDZ prihitili predizbornog posla, a Milanović i SDP očekuju da će im vlast s neba sletjeti u krilo, pa me baš zanima kako će to sve skupa završiti. A znam i to da oni koji su sebi i svojima poželjeli uspjeh i koncentrirali se na njega, u tome su i uspjeli.

29. kolovoza 2007.

Bajro Sarić - "Glas Grada"


HNB tečajna lista

16.07.2019
Srednji
JPY JPY
100
6,074888
CHF CHF
1
6,670368
GBP GBP
1
8,231344
USD USD
1
6,551508
EUR EUR
1
7,390101
$ Odabir valute
= Odabir valute