/DE/CENTRALIZACIJA

Dubrovnik - Viđenja

Uvijek pred hrvatske izbore, opće i lokalne, razbuktaju se priče o tome kako bi se više novca, daha, slobode i odlučivanja trebalo spustiti s državnih vrhova na niže razine, dakle općine, gradove i županije. Takvo što zastupaju ipak više lijevi i liberalniji, manje desni i konzervativniji i sve se to, u ciklusima ponavlja, pa i predstojeće jeseni. Ali i uopće, sva ta predizborna retorika, od kako je suverene i neovisne hrvatske države, više ili manje je slična, s prevladavajućim nacionalnim, domoljubnim i povijesnim temama i dilemama, s malo nade da će nešto drugačije biti i u idućih nekoliko desetljeća. Valjda je to usud mladih država i demokracija i strah od gubitka teško stečene suverenosti i neovisnosti, bez obzira na relativnost državne suverenosti i neovisnosti u globalnom svijetu i koliko smo istinski suvereni i neovisni pored tolike zaduženosti, vanjskih pritisaka i ukupnog okruženja. Ipak, privid o suverenosti i neovisnosti među običnim i neobičnim pukom vrlo je snažan i prirodno je da je tome tako, a prirodno je u tek nastalim državama, sa slabijim demokratskim tradicijama i "totalitističkom i kolektivističkom baštinom", ovakvom ili onakvom, da se mnoga lica "mrgude" i na pomisli o decentralizaciji, ljudskim ili manjinskim pravima, slobodi izričaja. Pa što bi vi, ta tek smo izborili državu, a već bi je htjeli remetiti ili raspačati, "kojekakvim" pričama o svim tim građanskim pravima ili slobodama, lokalnim posebnostima i tome slično. Sve u svemu, prevladavajući je i većinski stav, nakon svih ratova, oluja, potresa, požara i poplava, "izama" svih vrsta da je ipak u zemlji Hrvatskoj sve dobro i da će biti bolje, a kome nije mjesto mu je drugdje.  A ako nešto nije dobro, to je zbog njihovih, a ne naših. Nikako da se povuče crta, izvuku pouke i nastavi na najboljim tradicijama ili krene posve iznova.

Moja malenkost već više desetljeća zastupa ideju i potrebu veće financijske i kulturne samostalnosti općina i gradova /a županije su ionako u Hrvatskoj nepotrebne/, ali sad sam načistu da ipak nisam ja taj ni meni slični koji bi takvu ideju mogli i oživotvoriti, a i nemam važne pretpostavke za to uopće i biti. Jednostavno, preteška je dubrovačka povijest i previše kompromitirana ideja o većoj dubrovačkoj samostalnosti u hrvatskom korpusu, počevši od malignih velikosrpskih pretenzija do benigne Republike Sv. Vlaha Zvonimira Kisića. Bez obzira na sve najbolje nakane i bez obzira na neke druge možebitne razloge, svi projekti koji su, ponavljam to opet, išli za većom, ponajviše ekonomskom samostalnošću Dubrovnika unutar nove, suverene i neovisne hrvatske države, počevši od Južnohrvatske stranke do nove Dubrovačke banke, svi su ti projekti propali i nikada nije ni bilo ni političke ni većinske volje za njihovu provedbu. I sada sam uvjerenja da bi naš lijepi Grad kročio brže u taj neizbježni globalni svijet i puno više pridonio razvitku Lijepe naše s više financijske, porezne i prostorno-planske samostalnosti i uvažavanja njegovih povijesnih, prirodnih i tradicijskih posebnosti. Ali, kao i u svemu drugome, u utrci s emocijama i iracionalnošću, razum i dobre nakane nerijetko i gube utakmice, pogotovu u slabije razvijenim demokracijama i u novonastalim državama.

Ponekad mi i nije bilo posve jasno zbog čega, ali svi veći gospodarski projekti, pogotovu njihovu nositelji, ti ništa drugo nego pravi dubrovački vizionari, i u socijalizmu i kapitalizmu zapravo su prekinuti, zaustavljeni na pola puta. I kao i onda, tako i sada, nikada političkim vrhovima, ovim ili onim, nije odgovarao "jaki" Dubrovnik i uvijek im se činio "sumnjivim". A imali su oduvijek i imaju i sada "pomagače" i to je dio višestoljetne "dubrovačke baštine". Pa valjda i zato Dubrovnik nikad nije postao hrvatski Monte Carlo, Calvia, Nica i sl. i zato su ovdje sve te ekonomske brojke uistinu mizerne spram mogućnosti. Još je žalosnije da se to i ne uočava kao problem, sva ta naviknutost na prosjek, na tragove čak i siromaštva u infrastrukturi, standardu i svakodnevici. Čeljad se zadovoljava ničim drugim nego "mrvicama" s državnih vrhova, spektakli se prave od donacija i sponzorstva onih koji nam znatno više "otimaju", koristeći ništa drugo nego "kulturno-povijesnu rentu", odnosno taj ipak svjetski brand zvan Dubrovnik. Naposljetku, zašto ne bismo mi uživali i imali koristi od te rente, zašto ne bismo mi bili rentijeri i zašto ne bi i manje radili, više zarađivali i sadržajnije živjeli, ako se složimo da je Dubrovnik Božji dar i zašto bismo bili "krivi" što je tome tako. Dakle, zašto ne mi, a ne oni, uz svu solidarnost koja je Dubrovnik također stoljećima resila?

Znam, tu po Gradu, podosta i političara i poduzetnika i "kulturnjaka" kojima se privatno ideje samosvojnijeg Dubrovnika, svoje ruke u svojem "špagu" i uvažavanja nekih ovdašnjih posebnosti i sviđaju, ali, pritisnuti strahom, prije svega egzistencijalnim, osobnim interesima koji sve nadjačavaju i svrstavanja u one druge, "obilježene", ne poduzimaju ništa. Vjerujem da im nije lako, iako je to u krajnjem ipak njihov izbor, kada moraju provoditi centralističku stranačku politiku ili poslovnu politiku banaka ili kompanija u kojima su, ništa drugo nego obični zaposlenici ili operativci, ma koliko držali tu među nama da su važni. Dakle, zastupati, braniti i provoditi politiku koja se nerijetko kosi s interesima i potrebama lokalne zajednice, odnosno sredine u kojoj žive i rade. Žalosno je i to, a i to neće tako skoro proći, da se i nečije domoljublje, čak i od većine, propitkiva, ako se neki, u biti centralistički i politički projekti i u najboljim nakanama osporavaju. U krajnjem i ponajviše zbog svega toga, ideje poput nove Dubrovačke banke, regionalne političke stranke hrvatskog predznaka, većeg udjela Grada i građana u vlasništvu društava kapitala i sl. ovdje ne nailaze na plodno tlo. Jest da smo u tržišnoj ekonomiji, ali tako nije, koliko pratim i u najrazvijenim nacionalnim i lokalnim zajednicama Europe i tamo se život "kroji" po mjeri onih koji u njima žive.

Nije to ništa novo, ali je točno što čuveni teolog Michael Novak piše: " U skladu s načelom decentralizacije, ljudski se život odvija najinteligentnije i najkreativnije kad se odluke donose na razini najbližoj konkretnoj stvarnosti, i kad se razine donošenja odluka neposredno iznad ove pozivaju samo u krajnjem slučaju. Eksperimenti kako bi se pronašli bolji oblici organizacije dio su povijesti ekonomskog sustava, koji za njihovo otkrivanje posjeduje stvarni interes. Bilo bi međutim naivno od jednog sustava, čiji je cilj povećati bogatstvo ne samo Sjedinjenih Država već i čitavog svijeta, zahtijevati da stvori unutarnju organizaciju posve neprikladnu za tu svrhu. Svako zadiranje političkog sustava u ekonomski ima svoju cijenu. Posve je izvjesno da su nenamjerne posljedice takvog upravljanja daleko sveobuhvatnije i razornije od unaprijed određenih cijena. No i sloboda ima svoju cijenu...".

Treba to ponoviti, živimo u na svoj način, iznimno teškom vremenu, vremenu strašne politizacije svega i svačega, sve se promatra kroz političke naočale, ali i u vremenu neispunjenih obećanja i propalih nada, posvemašnjeg ravnodušja, besćutnosti, pa i ljudske okrutnosti, posebice prema slabijima i sve to nije ni dubrovačka, ni hrvatska posebnost. A takvo vrijeme i takvi ljudi nisu pogodan oslonac na vlastite snage, uz Božju pomoć, pa eto ni za neku radikalniju decentralizaciju i "spuštanje" povjerenja lokalnim zajednicama i uvažavanjima njihovih posebnosti. Posve je izvjesno da sve visokorazvijene države, gospodarski i demokratski, karakterizira i visok stupanj decentralizacije, što ih je i učinilo takvima, pored ostaloga. Primjerice, udjel zajedničkih poreznih prihoda u regionalnim i lokalnim zajednicama u takvim državama kreće se i do 40%, a u Hrvatskoj je tek 10% i nipošto to nije solidan temelj toliko potrebnog bržeg i ravnomjernog lokalnog i regionalnog razvitka, optimalnog korištenja raspoloživih ljudskih, stvorenih i prirodnih resursa i naposljetku stvaranja države blagostanja, cilja u koji se svi tako rado i tako često zaklinju. Pozivanje ili prizivanje na neke lokalne ili regionalne posebnosti i potrebe, s političke razine i u postojećem demokratskom okruženju i pluralizmu, za mnoge je još uvijek nepoželjno i remećenje ukupnog poretka, ma koliko je on u ekonomskom, pa i kulturnom smislu nefunkcionalan i neučinkovit. Hrvatske regionalne i lokalne posebnosti zapravo bi trebale biti njezina konkurentna i nacionalna prednost, ali daleko smo još od toga. Podobnost i poslušnost, a ona se uvijek diktira i uvjetuje odozgo, pri izboru ili "postavljanju" nekoga ili nečega najvažniji su, a sve ostalo je manje ili potpuno nevažno. Mislim da je uzrok tome ništa drugo nego sirova i surova borba za vlast kao takvu, koja se u nedostatku jačih argumenata stalno poziva na svoje domoljublje i izborne rezultate kad joj ne ide najbolje, uz uobičajeno "drvlje i kamenje" po suparniku ili protivniku, ovakvom ili onakvom.

Na kraju ove male priče o vrijednostima decentralizma, države regija i lokalnih zajednica i sl., bez obzira što sve to ima i stanovitih mana, kao i u svemu drugome, postavlja se pitanje kakve su perspektive zastupanja takvih ideja i političkih koncepcija u suvremenim dubrovačkim i hrvatskim uvjetima. Običan birač i slabo razumije tu nezgrapnu riječ "decentralizacija", a još slabije posljedice svoje izborne odluke, koje se svode na ono što jest i kako jest. I opet se dođe do toga, ma što političari i svi ostali tvrdili, da je ipak najvažnije "koje je boje mačka, a ne lovi li miševe" i tko stoji iza nekoga ili nečega, a ne kakav je zapravo taj netko ili to nešto. Ipak, sve to nije razlog za odustajanje od nekih ideja koje su danas ispred vremena i prostora, dakle ne odustati ni od ideje decentralizacije,  vrijednosti koje su provjerene i neupitne. Ako nam je stalo do nekog sadržajnijeg života na ovom dijelu kugle zemaljske. A ima i onih kojima i nije stalo do ičega boljega i njima se i ne obraćam i legitimna je i "kultura života i kultura smrti". Osobno sam za kulturu života i sve one koji je promiču...

4. rujna 2007.

Bajro Sarić - "Glas Grada"

HNB tečajna lista

16.07.2019
Srednji
JPY JPY
100
6,074888
CHF CHF
1
6,670368
GBP GBP
1
8,231344
USD USD
1
6,551508
EUR EUR
1
7,390101
$ Odabir valute
= Odabir valute