GLOBALNI UDAR

Dubrovnik - Viđenja

Vjerujem da se dosta nas upita zašto se sve te povijesne mijene, od političkih do gospodarskih, događa baš u našem, ionako kratkom životu, koji usput, malo da je kome uopće lak. Makar se materijalno i "vizualno" činilo drugačijim. Pa i to da nismo ili čak ne želimo biti svjesni posljedica nekih naših privatnih i javnih odluka i opet sve zbog izostanka nekog kompromisa između emocija i razuma. Sve je i teže "naletiti" na smirenog i koliko-toliko uravnoteženog čovjeka, onoga koji će makar sugovornika i pristojno saslušati. Ponekad mi učini da postoje zapravo samo dvije skupine ljudi na ovim našim prostorima, dakle dubrovačkim i hrvatskim. Jedna nikako ne može prežaliti bivšu državu i sustav, a druga ne može shvatiti da se činjenicom hrvatske državotvornosti i samobitnosti nije dogodilo to i to, prema željama i očekivanjima takvim. S tim frustracijama, a vidim to dobro i na licima i u intonaciji dosta čeljadi, dakle žalom i tjeskobom za nekim ili nečim, teško se može uspravno, hrabro i optimistično kročiti u sve zahtjevniju egzistenciju i nositi se s "globalnim udarom". Svatko ima svoje razloge razočaranja, vjerojatno je i u pravu, ali što se ima od toga? Kakve li koristi od kuknjave, neizlaženja na izbore ili od komentara ili blaćenja poput onih - "svi su oni isti" ili "sve su to kriminalci" i tako. Podsjećamo me to na onu "sve su žene..., samo moja...". A dragi moji, tek toliko da se zna, svi smo mi griješni i sve mi se češće čini da je to neki ne napadački, nego obrambeni gard i naprosto nam nije drago čistiti ni iza ni ispred vlastitih vrata, takvi smo ili bar većina. Ali ni od toga, kako god okrenuli nikakve koristi, samo gubimo vrijeme, energiju i potencijal, samo na vlastitu, pa i opću štetu, kako se stalno ispostavlja. Jer, ako se s očisti s površine sva ta prašina ili kora, posve je razvidno da su sva temeljna ljudska pitanja i dvojbe, bez obzira na političke i ine sustave, od kako je svijeta i vijeka neriješena, od ljubavi do mržnje, sa svim svojim nijansama, a teško da će se tako skoro i riješiti. A opet, od kako je svijeta i vijeka, mnogi su i nesretno i tragično završili, pokušavajući ta ljudska pitanja i te dvojbe riješiti. Zapravo je samo jedna stalna dvojba: Odustati ili ne. Hamletovski – biti ili ne biti.

Tako je tome i danas, kad smo u srazu sa svim tim globalnim procesima i posljedicama, od kulturnih preko političkih do gospodarskih i drugih. Dakle, izbor nam je, danas i ovdje i sutra i ovdje, uključiti se sa "svim raspoloživim sredstvima" u tu globalnu utakmicu ili odustati. Nažalost, ne možemo je odgoditi za neka bolja vremena, što bi možda bilo i najbolje.  Kako bilo, čini mi se da se ni mi ovdje, a ni sve te hrvatske vlade, pa i drugi čimbenici, ne snalazimo baš najbolje i da nismo baš najbolje pripremljeni za tu "globalnu utakmicu" u kojoj smo od samih početaka suverene hrvatske države. A tu su i neki korijeni tolikog duga, tog poraznog odnosa izvoza i uvoza, rasprodaje nacionalnih bogatstava i ukupno nepovoljnog stanja s hrvatskim identitetom, brandovima i posebnostima. Može biti da je to zbog srpsko-crnogorskih razaranja, nemilosti međunarodne zajednice, uobičajenih bolesti tranzicijskih zemalja i nedostatka državne tradicije, ima tu svega pomalo, ali me nitko ne može uvjeriti da sve ovakvo kakvo jest da je tako i moralo biti.

Kukaju tako neki lokalni poduzetnici da su u nemilosti gradskih vlasti, da se poslovi dijele "tuđincima" i da je sve to politika i ništa drugo. A eto tvrdim da to baš i nije tako, barem ne u većini "predmeta", pogotovu ne u građevinskim poslovima. Bio sam u toj gradskoj vlasti  do prije par godina, a vjerujem da je i sada tako, da sve ono što mogu odraditi domaći ili "naši" poduzetnici, pa čak i po nepovoljnijim uvjetima, to s Gradom i ugovore i dogovore. Ali, znam i dosta natječaja na koji se domaći ili "naši" uopće nisu ni prijavili, vjerojatno je da nisu ni kadri i ne čini mi nimalo korektnim, da ne kažem nešto teže, optuživati gradske vlasti ili samu gradonačelnicu da eto ne dobivaju poslove. Bit je u tome da se moraju ispunjavati uvjeti postavljeni u natječaju i usuđujem se rijet da ih dosta njih i ne ispunjava i krivca traži na drugoj strani. To vam je ta globalizacija, dakle ta nespremnost za tržišnu, pa i međunarodnu utakmicu i odlično bi bilo za shvatiti i prihvatiti da je vrijeme neke, uvjetno rečeno položajne i "dubrovačke" rente prošlo. Štoviše, mislim da se gradska uprava zasad još i odlično nosi s problemima za koje je nadležna, od kojih su najteži oni infrastrukturni i koji su i domaćim i stranim ulagačima posve nezanimljivi. Tome treba pridodati i užasne prostorne probleme Grada, od reljefa do površine, naš u biti konzervativni mentalitet i nesklonost promjenama i brojne, posve oprečne interese raznih skupina. Za svaku je vlast Dubrovnik zahtjevan i težak grad i ne volim hvaliti vlast i sve su mi političke ambicije utrnule, ali je, kad se već nešto kritizira, potrebno poznavati ne samo lice, nego i naličje nekoga ili nečega.

Nedavno sam, razgovarajući o turizmu s poznanikom, uspješnim crnogorskim poduzetnikom hrvatskih korijena, doznao, prema njegovom mišljenju, da su oni, dakle Crnogorci, zaostajali za nama, Dubrovčanima u najširem značenju, do nedavno barem šest godina, sad su na tri godine, a za par godina će nas i preteći po turističkoj potrošnji po gostu ili noćenju, tom najvažnijem financijskom mjerilu. Moguće da i nije tako u svim potankostima, ali ne sumnjam da smo sporiji i da smo još u nekom snu u usporedbi već i s njima. Čujem ja svakodnevno da oni i slični nikad nas neće dostići, a čitam i svakodnevno po tiskovnim i elektroničkim medijima o nedostižnosti Dubrovnika i vjerojatno tako jest u nekim aspektima, ali u financijskim ili turističkoj potrošnji baš i nisam siguran. Pogotovu ako, sve u svemu, bolje ne razumijemo prirodu globalizacije, kakav je naslov jedne umne knjige Davida Friedmana. A ključno je za razumjeti da je, ekonomski gledano, tržišni položaj Dubrovnika i njegovog gospodarstva posve drugačiji od jučerašnjeg, da se ne ide dublje u povijest i da se na nove i turističke i uopće konkurentne izazove mora naći učinkovit odgovor, vjerojatno i s novim naraštajima i političara i poduzetnika i stručnjaka, iako ni podjela na stare i mlade nije uvijek ni valjana ni pristojna. Svatko je, barem po meni, a i nema nas puno, dobrodošao, ako želi dobro i sebi i Gradu i Lijepoj našoj i koji je spreman upustiti se u nimalo ugodnu, ali neizbježnu globalizacijsku utakmicu.

Priču o hrvatskom, pa i dubrovačkom jalu neću ponavljati i onome da vam sve mogu oprostiti, ali uspjeh ne. Primjerice, do dosta ušiju i mozgova teško dopire činjenica da je neki dojučerašnji prodavač, skladištar, "komunjara" ili sitni lupež danas više ili manje uspješan i ugledan poduzetnik. Zaboravlja se pri tome da je čovjek teško opisivo, nepredvidivo i mogućnostima neograničeno biće i da životopis skoro pa svih velikih vođa, poduzetnika, znanstvenika i umjetnika nije "pravocrtan" i da ništa nije iznenađujuće u vezi s čovjekom. A mnogi se na to nisu "navikli" i izvlače tako jednostavne i površne zaključke i ocjene o nekome ili nečemu. Za volju istini, nije se lako ni pomiriti s tom čovjekovom nepredvidivošću i neočekivanošću, pogotovu ako ste ga predodredili za to i to, jer je on taj i taj, a onda od svega toga postade nešto posve drugo. Ali, čemu "pomirba", kad i nije riječ o zaraćenim stranama i smatram svojim većim uspjehom da sam sve to premostio i da me više ništa ne može iznenaditi i skloniji sam poduzetnim, optimističnim, voljnim ljudima od onih suprotnih.

Recept ili algoritam za uspjeti, bar materijalno i na istinski slobodnom tržištu, skoro i ne postoji. Veće obrazovanje, pripadanje kurentnoj političkoj opciji ili većini, novac, nekretnine i sl. nisu nevažne pretpostavke, ali svaki uspješnik, čak i manji, imao je "ono nešto" prije svega, a tek onda sve ili tek nešto od ostalog. Točnije, svi takvi odlično su poznavali okolnosti mjesta i vremena i tome prilagodili svoj proizvod ili uslugu. A to poznavanje "okolnosti mjesta i vremena" uključuje i raspolaganje bitnim informacijama, dosluh s onima koji odlučuju, intuiciju, volju i spremnost na rizik. Manje uspješni ili posve neuspješni poduzetnici vrlo često i površno "objašnjavaju" uspjeh svoga konkurenta lokacijom, vezama ili korupcijom /kao da se potonja ne plaća/, a ni u primisli im nije potvrditi "ono nešto" što uspješnik nesumnjivo posjeduje. Osobno ne poznajem ni jednog bezvoljnog, depresivnog, neodlučnog i kukavičkog uspješnika, pa i to nešto govori. Pa i skoro svaki uspješnik je u nečemu što je uspjehu prethodilo bio zakinut i sve su to zapravo ljudi koji ništa drugo nego opovrgavaju neka opća pravila ili konvencije, koje i danas snažno pritiskaju i kojima se samo jaki karakteri mogu oduprijeti. A ako su ti uspješnici odreda kriminalci, neka im se već jednom sudi. Ali, tanka je granica između kriminala i slobodnog tržišta i najlakše je vlastiti neuspjeh pravdati ili "braniti" tobožnjim nepravdama ili grubostima drugih. Nikada nije bilo, bar ne većini, lako živjeti i nemojte misliti da su i svi sretnici oni koji nešto, manje ili više imaju. Nerijetko je i obratno, u što se svakodnevno uvjeravam i "na terenu", ali sve to neki drugi i umniji ljudi mogu bolje objasniti.

Kako bilo, kao i kod one ako se nećemo baviti politikom, ionako će se politika baviti nama, tako je i s globalizacijom i njezinim posljedicama. Dakle, sve snažnije globalne udare ne možemo spriječiti, ali ih možemo ublažiti i uključiti se u tu zahtjevnu, makar i neželjenu utakmicu. Sve mi se čini da smo još uvijek prespori i tromo reagiramo na promjene u bližem i širem okruženju, ali ipak imamo, iako još ne puno, vremena za "ukrcati se u globalizacijski vlak", očuvajući pri tome naše kulturne, tradicijske i prirodne vrijednosti i tu dubrovačku osebujnost u hrvatskom korpusu. Sigurno je i to da taj "globalizacijski vlak" neće usporiti ili čak stati zbog nas i da su vremena nekog lagodnijeg i mirnijeg života iza nas, ma koliko mnogima, pa i meni sve to teško palo. Na kraju krajeva, kakva to dolaze vremena, s takvom tehnikom i tehnologijom i proizvodnjom da se mora još više raditi, a manje zarađivati i uživati. Tu očito nešto ne štima. Ali to je neka druga priča...

20. rujna 2007.

Bajro Sarić - "Glas Grada"

HNB tečajna lista

16.07.2019
Srednji
JPY JPY
100
6,074888
CHF CHF
1
6,670368
GBP GBP
1
8,231344
USD USD
1
6,551508
EUR EUR
1
7,390101
$ Odabir valute
= Odabir valute