KUĆA PODNO MAUZOLEJA

Dubrovnik - Viđenja

"Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja RH ipak je zatvorilo gradilište kuće koju investitor Jozo Rozić gradi na brežuljku ispod Račićeva mauzoleja u Cavtatu. Inspekcija je utvrdila da je investitor na kući počeo graditi potkrovlje, čime je odstupio od građevinske dozvole iz 2001. koju je dobio za prizemlje i kat obiteljske kuće dimenzija 11,60 x 6,80 metara", pročitah neki dan. Dakle, "dogodila" se pravna država, što bi trebalo biti normalno u uređenoj zemlji, pa i to treba pohvaliti. Makar i nisam siguran, što će naravno ovisiti o izbornim rezultatima, kao i u koječemu drugome, da spomenuta građevina ipak neće dospijeti i ispod "noga" Meštrovićeva remek djela. Promatrajući neki dan tu i sve okolne zgrade iz "perspektive" hotela "Croatia" skoro da je i svejedno trebali tu građevinu svesti u dopuštene gabarite, ionako je puno toga tamo, ali i diljem meni razvidnog okruženja poremećeno i više nisam baš tako uvjeren da je novo ljepše od staroga. Ali, posve sam siguran da nema koliko-toliko civilnih udruga i skupina, kakvih – takvih medija, makar i plašljive političke oporbe, svašta bi nam se i svaki dan i svugdje događalo i doista u ovome sadašnjem vremenu i prostoru i za najobičnije i benigne kritike i opaske nekoga ili nečega treba iznimne hrabrosti i upornosti. Jer, toliko je toga "umreženo", toliko tih kompromisa, toliko te međuovisnosti, urbanog kaosa, pa i drugog čak i nasilja, da je upitno kakvu to baštinu ostavljamo novim naraštajima i /na/sljednicima i što će ostati od ovdašnjih, pa i uopće hrvatskih posebnosti i identiteta.

Nipošto mi nije nakana okomiti se na Roziće i sve druge slične, pravne i bespravne investitore i graditelje. Svi oni, to je ta moja trajna teza, odlično razumiju vrijeme i prostor u kojemu su se /s/našli, privatno i/ili poslovno i svakome od njih netko ili nadležni pružio im je ruke ili pak obećao da će sve biti u redu, tako je to i s "Libertasom" i "Bellevuem" i jedino je rješenje da toga nekoga ili nadležnoga pravna država pomete, što je naravno i danas i ovdje skoro pa i nemoguće. To vam je jedna pat pozicija i cijeli taj mozaik ljudi, vremena i prostora u kojemu živimo, a nije to od jučer, ne djeluje ohrabrujuće za radikalnije i brže iskorake i toliko potrebne reforme u svim područjima i djelatnostima.

Pa i ne bih se baš toliko raspisao o tom cavtatskom slučaju ili incidentu, koji uostalom to i ne bio, ima toga i posvuda, da "betonara" nije pod "nogama" Račićeva mauzoleja velikog hrvatskog kipara i politički kontroverznog Ivana Meštrovića. Jer, meni je u toj priči svakako najzanimljiviji i znakovit odgovor investitorovog sina na optužbe sumještana, koji, barem prema dnevnom tisku kaže "da prozivke dolaze zato što je njegov otac Jozo član HDZ-a, a Cavtat većinom lijevo orijentiran". A taj odgovor, više nego sve ove moje male ili velike priče o ništa drugo nego našoj svakidašnjici, dakle taj odgovor upućuje na stanje, ajmo rijet prosječnog duha i strašnu politizaciju svega i svačega. Po mojoj nekakvoj podjeli, za desno držim sve ono i one kojima je prioritet forma, a ne sadržaj, a za lijevo sve ono i one kojima je prioritet sadržaj, a ne forma. Tako osobno od lijevoga ne mogu pobjeći, nisam od desnog "štofa" i osjećam u "lijevome" puno dobroga i malo lošega. Bit je u tome, pa i u ovome "predmetu" da istina i činjenice kao takve uopće nisu važne ni presudne, iznimno je važno tko na istinu i činjenice ukazuje, dakle "naš" ili "njihov", desničar ili ljevičar i tome tako. Ili jednostavnije, užasno je važno "koje je boje mačka, a ne lovi li miševe", ali ne od jučer, od davnih je vremena ili od kako znam za sebe ovdje tako i to ima svoju, kako bar moja malenkost to vidi, skupu cijenu u manje više svim "sektorima" života i rada. I nije ni to neka ili samo hrvatska posebnost, važno je to rijet i nema temelja pripisivati neke vrline ili mane većim i najvećim skupinama, pa i narodima. Pa baš i nisam siguran da je "Cavtat većinom lijevo orijentiran" sudeći prema izbornim rezultatima od kako je slobodne i neovisne hrvatske države. Ali, neke se stigme, svjedok sam i toga, nekim krajevima i ljudima neprestance nameću. s njima i frustracije, makar da ti krajevi i ljudi u sadašnjem vremenu i prostoru s njima nemaju ništa. E, znam ja njega tko je on, kao da već čujem. I nije mi baš ni jasno što su se toliko okomili na ljevicu, koje u modernom smislu na hrvatskim prostorima skoro i nema, osim što takve "opaske" uvijek priliče nečijim ušima. Jer, za promišljati, a još više i djelovati u "lijevim koordinatama" treba imati i puno znanja, upregnuti moždane vijuge i biti hrabar, ali se čini da je većini za takvo što život prekratak i to je legitimno. Pošteno mi tako kažu neki koji su "lijeve" strane puta prešli na "desnu", ta imaju žene, djecu, a preći se opet i s "desne na lijevu" ako bude potrebno...Da se ne pravim pametan, ali je očito najteže onima koji nominalno pripadaju nekoj političkoj stranci i moraju po načelu "demokratskog centralizma" ne samo slušati, nego i provoditi odluke središnjice s kojima se i sami ne slažu i posve su suprotne njihovom karakteru i svjetonazoru, ali što se može...Uostalom, to je njihov izbor. U onim, "vunenim vremenima", znalo bi se za takve rijet da imaju svoje mišljenje ali se ne slažu s njime. Što mislite, prijatelji ili neprijatelji moji, da se tu bogzna što promijenilo!?  A ne mislim ni za sebe da sam se uvijek i svugdje baš najbolje "postavio" i uvijek je i svugdje najteža borba sa samim sobom i tu ima i pobjeda i poraza.

Što se predizborne /u/trke tiče, sve opet dolazi na moje, dakle da će ideološke i svjetonazorske teme odlučiti, a ne one koje su gospodarskog, pravnog ili socijalnog podrijetla. Što činio da činio Sanader, obećavao ili ne, barem 30% birača će se opredjeliti za HDZ. Taj je negdašnji pokret, a sad stranka u glavi i ruci njegovih glasača neupitna i vječni simbol hrvatske neovisnosti, konzervativnog i desnog svjetonazora. Što čini da čini Milanović, obećavao ili ne, možda i 30% birača opredjelit će se za SDP, neupitni i vječni simbol hrvatske ljevice i neke bolje "prošlosti". Kuka tako otpisani Zlatko Kramarić što je došlo do bipolarizacije hrvatskog biračkog tijela, praktično na HDZ i SDP. A držim da je to i dobro, da nestanu s hrvatske političke scene manji ili veći kalkulanti s centra, poput toga istoga Zlatka Kramarića i sličnih, koji i nisu ništa drugo nego usporavali, opet ću, korijenite gospodarske i socijalne reforme koje ionako ne možemo izbjeći, samo je pitanje tek par godina. Sve u svemu, isforsirano ili ne, svjetonazorom ili ne, prividno ili ne, ali odlučuje se za ili protiv "crnih" ili "crvenih", bez nijansi i tako razmišlja većina i to je onaj, stoljećima nepromjenljivi narodni duh. Usput, barem po meni, za Lijepu našu pogubna bi bila "crno-crvena" koalicija, jer bila bi to samo podjela preostalog plijena i pakt o nenapadanju na najvišim razinama i smrt svakovrsne demokracije i njezinih blagodati, koliko god da je i ona nerijetko manjkava. Stvorila bi se tako jedna veća "močvara", a i ovo što je danas nije daleko od "močvare" koju vladajući političari predstavljaju kao stabilnu hrvatsku ekonomiju i demokraciju. A pod tim izrazom "stabilno" u svemu i svačemu može se prikrivati puno toga lošega i nataloženog smeća, ako se "voda svojom ili nečijom voljom razbistri", a sve mi se čini da je tome tako, kad se "razgrne" struktura i uzroci rasta i razine hrvatskog domaćeg bruto proizvoda pa sve dalje i dublje.

Poruka ove priče o jednom /bes/pravnom graditelju i onima koji su tome kumovali, kakvih priča ima i na stotine i tisuće samo u našem okruženju, svodi se samo na to da je većina zapravo i "oguglala" na nezakonite, pa i kriminalne radnje nadležnih i nenadležnih, pojedinaca i skupina. Dakle sve to i nije baš neki problem, ili točnije jest problem ako sve to čini "njihov", a ne "naš". Jer kad bi se otvorila ta Pandorina kutija o tome što su učinili "naši", a što "njihovi", odmah bi se i zatvorila, odnosno "nadležni" bi je zatvorili. A licemjerno je i od onih kojima je politika, ovakva ili onakva, omogućila ovo ili ono, tvrdeći da ih sada opet politika uništava. Pa što su drugo i očekivali kad su se u sve to i u politiku i političare upuštali i zar su se nadali čemu drugome i boljemu. Jer, "tko se mača laća, sam od njega i pogiba". Ili, "tko bi gori, sad je doli" i tako to i ovdje i svugdje. A nije baš ni teško, u ovom tranzicijskom i krajnje neizvjesnom vremenu i mjestu od nečasnih radnji i lopovluka i zaobilaženja zakona stvoriti politički slučaj ili političkom patinom prekriti i istinu i činjenice. Odnosno, onome koji ukazuje i opravdano i točno na nekoga i nešto da je on, dakle onaj koji ukazuje i opravdano i točno na nekoga i nešto i nije ništa drugo nego to i to, dakle skrenuti s teme ili predmeta, oboriti dokaze žestokim i ničim potkrijepljenim tvrdnjama i uvijek su takvi, danas i ovdje u prednosti, samo ne znam dokad...

31. listopada 2007.

Bajro Sarić - "Glas Grada"

 

HNB tečajna lista

21.07.2019
Srednji
JPY JPY
100
6,103697
CHF CHF
1
6,682634
GBP GBP
1
8,231485
USD USD
1
6,569661
EUR EUR
1
7,383642
$ Odabir valute
= Odabir valute