KUPE I ŠPADI

Dubrovnik - Viđenja

Možda bi se mogao, ponekad ili češće, stjeći dojam da sam, kroz sva ova moja viđenja dubrovačke, pa i šire zbilje, blagonaklon prema pojavama i ljudima koji su me okruživali, koji me okružuju i koji  će me okruživati, da sam naivan i da slabo razumijem prirodu ljudsku. Možebitno da tako ispada i da /ne/podržavam ovoga ili onoga, ovo ili ono. Ali ne, samo sam javni bilježnik, bez licence, više ili manje uspješan, kako kome. Ne, ne, zbilja je puno ružnija i nije to povezano s nikakvim političkim ili svjetonazorskim ili moralnim ili etičkim sustavom i ovdje i bilo gdje na kugli zemaljskoj. Zapravo sam uvijek u dvojbi, ići do kraja i "iskrcati" svoje viđenje istine ili ipak zadržati u sebi svu tu  ružnoću. Jer, kad se malo osvrnem oko sebe i u sebi, sve ovo što uočavam  i sve te posljedice, i sav taj bijes i jad i sva ta, u biti sitna i kratka zadovoljstva, sve je to ništa drugo nego jedan kompromis, jedna manipulacija i sve je satkano od više ili manje pojedinačnih interesa, gdje opće ili javno strašno trpi, gdje nam podmeću lažne prioritete i gdje nema mjesta i daha za pravocrtne i snažne, toliko potrebne razvojne i ljudske iskorake. Ubitačna je pomisao da nekom nesretniku ili možda i od rođenja otpisanom, zbog ovoga ili onoga, treba i tri, pa i pet puta više za učiniti i dokazati, da je isti, pa i bolji od onoga kojemu ne treba niti jedanput, i tako je to i onda, tako je i sada i tako će biti još zadugo. Nema tu nikakve ideologije do ideologije materijalnog i interesnog i stoljećima nataloženog narodnog duha i svakakva su čudesa moguće na takvom predlošku. Katastrofa je i to da ima i takvih, i ne baš malo, koji su svoje karijere izgradili na mržnji prema drugima i drukčijima, a ima i takvih koji nisu umijeli mrziti i nisu daleko dogurali.

Jadna je i kukavna sva ta predizborna retorika i taj gard, manje više svih  kandidata za vlast, dakle ajmo rijet budućih političkih dobitnika i gubitnika, da o blogerima i ne pričam. Najčešće sami sebi skaču u usta i "grme" posve kontradiktorne i nesuvisle ideje, koje ništa drugo nego "piju vodu dok majstori odu". Ponekad mi sva ta kasta politička djeluje kao prosjaci i ništa drugo, ali objektivno postavlja se i pitanje mogu li biti drugačiji u uvjetima i prostoru u kojem jesmo i tako je, uostalom uvijek i bilo. A eto, vlasti mora biti, inače bi se čeljad svaki dan tukla i samo je zbog toga treba biti. Politika nije za dobre ljude, makar se i razlikovali u pojmovima dobrote i doborga. Ljubav je strašan napor, u svemu i svačemu, a mržnja, kao što se zna, nije i to je baš svugdje razvidno. Općenito, taj božji dar – mozak, vrlo malo koristimo i tu zamjećujem najveću lijenost. Nije to pitanje koeficijenta inteligencije, nego prije svega volje i konkretnih uvjeta.

Za mene je ključna misao i bijes Iva Sanadera, koja bolje od bilo čega, podastire "zdravstveno" stanje društva u kojemu smo ništa drugo nego svjedoci i prolaznici. Dakle, Ivo će Marinu /Jurjeviću, prvaku SDP-a/ na pitanje o, čini se nedvojbenom lopovluku u splitskom brodogradilištu,  odgovoriti kako je vrijeme komunjara, Marina i Marinovog dunda, kažu zloglasnog Ante Jurjevića Baje, vrijeme prošlo, a ni riječ o pitanju ili merituumu stvari. E to je to, na žestoku tvrdnju, još žešćom tvrdnjom koja nema nikakve veze sa zadanom temom, odnosno ako on u kupe ti u špade. Promicati vlastite vrijednosti i ideje i poštivati tuđe u političkoj utakmici uvijek slabije odzvanja od agresivnog garda i poruka odvratnosti prema protivnoj strani i to nije samo neka hrvatska posebnost. Sve je to politika ili borba interesa i tu nema milosti i svatko tko se upušta u tu "rabotu" s time mora biti načistO. "Čisto i jednostavno tvrđenje bez ikakvog rezoniranja i dokaza jedno je od najsigurnijih sredstava da neka ideja prodre u narodni duh. Što je tvrđenje zbijenije i što je više lišeno svakog privida dokaza i razlaganja, to ima više autoriteta. Religijske knjige i zakonici svih vijekova uvijek su se služili jednostavnim tvrdnjama. Državni ili vođe koji su zvani da brane neku političku stvar, industrijalci koji oglasima reklamiraju svoje produkte poznaju vrijednost tvrđenja. Tvrđenje, međutim, ima pravu vrijednost samo pod uvjetom da se uporno ponavlja, i po mogućnosti istim riječima. Držim da je Napoleon rekao kako ima samo jedan ozbiljni oblik retorike: ponavljanje. Ponavljanjem se tvrdnja tako učvršćuje u duhovima da je napokon prihvaćaju kao dokazanu istinu...Čitamo li uvijek u  istim novinama da je A pravi nitkov, a B vrlo pošten čovjek, najposlije smo i sami u to uvjereni, no dakako, ako ne čitamo često kakve druge novine protivnog mišljenja gdje se tvrdi obratno. U narodu imaju ideje, osjećaji, emocije, vjerovanja onu prenosivu moć kakva je u mikroba" piše Gustave Le Bon. To je po meni abeceda koji bi svaki takmac za vlast i vođu morao znati, inače nije za posao zvan politika.

Držim da je najbliže razumu i u biti napredno ono što predlažu i zagovaraju minorne političke stranke, skupine i pojedinci. Međutim, otkako je svijeta i vijeka uvijek su emocije bile ispred razuma, osobito kad je politika na "tapetu". Primjerice, nedavno je u "Otvorenom" uistinu neovisni i beskomprosni ekonomski znalac Slavko Kulić praktično ponizio tobože neovisne i "uvažene" hrvatske ekonomiste, dokazujući da je hrvatski put u ionako neizvjesnu budućnost pogrešan i da praktično klizimo u dužničko, a time i svakovrsno ropstvo.

Možda je i taj Jurčić kakav-takav ekonomist, ali politička je nula. Svaki premijer, tako i hrvatski, prije svega je politička osoba i mora prije svega posjedovati politička znanja i vještine, pa sve ostalo, a ponajviše "drukati" po protivnicima, s malo ili nimalo argumenata. To je, recimo Sanaderu posve jasno, kako ja razumijem njegovu retoriku i gard. Jurčić se upustio u uvođenje poreza na kapitalni dobitak u trenutku kada je mnogima puna "pipa" i već postojećih poreza i doprinosa, makar  je taj porez na kapitalni dobitak ipak na tragu socijademokracije, pa i pravedan. Ali "timing" je totalno promašen, a pravi "timing" za nešto je umijeće pravih političara, poglavito u uvjetima mlađe demokracije kakva je hrvatska. I što sad. Sanader i HDZ gradi i provodi predizbornu kampanju upravo na negaciji ne samo poreza, nego i puno šire što predlaže SDP i lijeva strana političkog spektra u cjelini pretvarajući sve tu avete crvenila koje se nadvilo nad hrvatskom nebom, drugarice i drugove, što uvijek "pali" kod dijela biračkog tijela. U Njemačkoj je socijaldemokracija skoro i izgubila izbore /ipak je u crveno-crnoj koaliciji s demokršćanima/ jer je tamošnjem narodu ponudila duboke socijalne reforme kao jedini izlaz iz stagnantnog društva, u čemu je i bila u pravu, ali malo je koji narod spreman suočiti se s istinom i neizbježnim reformama. Ono što sad čini Milanović i SDP zapravo je saniranje Jurčićeve političke naivnosti i nije mu nimalo lako nositi se s tim teretom i još k tome zauzeti aktivni gard, toliko neprimjeren Račanovoj eri. Makar i on, Milanović, nije imun na neke retoričke besmislice, teško dokučive najčešćem biraču. Ali, sve te retoričke i druge besmislice ionako su od male važnosti za konačan izborni ishod, "karte su ionako već posložene". Kako bilo, u politici osobito, "klin se klinom izbija" i "ljutom travom na ljutu ranu".

Sve je to manje više poznato i treba s vremena na vrijeme samo podsjetiti na svu tu okrutnost, nažalost i potrebnost politike i vlasti. I nije na tome naglasak u današnjoj kolumni. Bit je u toj našoj svekolikoj svakidašnjici to skretanje s teme, zamjena teza ili ono o "kupama i špadima". Moja je malenkost skoro pa u očaju zbog toga, što je naravno moj problem, ali mi se čini da je to i uznapredovala društvena i međuljudska bolest. Dakle, nije važno što netko hoće, nego tko je taj netko, tko su njegovi bliži i daljnji, s kim sjedi ili stoji, kako se "nosi", što čita. Svaka rasprava počinje o potonjem, a tek na kraju, ako se do kraja uopće i dođe, o onome zbog čega se rasprava vodi ili odluka ili rješenje zaključak donosi. Kome danas trebaju arhitekti koji znaju raditi svoj posao ako ne mogu ishoditi "papire", a vrijedi to i za brojne druge struke, pa u nekim slučajevima čak i moju. Na cijeni su, tako je bilo i onda, čak u manjoj mjeri, "službeni" arhitekti, ekonomisti, pravnici, inženjeri, a bogami i umjetnici, neka se ne uvrijede i čini mi se da se ništa ne može bez politike i ponekad mi je naprosto smješno kad o nekim čisto stručnim pitanjima, kakva je primjerice makroekonomija, tako glasno zbore oni koji o tome nemaju pojma, ne umanjujući im nimalo pravo da glasno o tome zbore, što je blagodat slobode i demokracije i bolje je da o tome glasno zbore nego da glasno zbore o nečemu puno ružnijem i pogubnijem. Nikad nisam razumio što se muči neka, a i ne baš rijetka čeljad, slušajući i čitajući nekoga što im ne "paše", barem je lako okrenuti kanal ili frekvenciju, ne čitati ove, a čitati one novine i to je sigurno jedan, od inače brojnih "problema" koji se mogu riješiti na zemlji. Svatko ima pravo živjeti u oblacima ili na zemlji, s tim što mi se čini da je puno teže na zemlji i otkako je čovjeka nikad nije bilo lako tu na zemlji i nijedan važan duhovni problem nije riješen, za razliku od materijalnog. Možda je to i zbog skretanja s teme i zamjena teza i bijega od teških problema. A zapravo puno toga se može i dobro riješiti ako se samo koncentriramo na problem i ne tražimo "štake", pa i političke, a i u cjelini Lijepa naša može i mora bolje i brže, uz pristojan sklad emocija i razuma.

Ovo što nam se sad nudi na hrvatskom političkom tržištu, od vođa do programa, ne jamči brže razvojne i sve druge iskorake, toliko potrebne za konkurentnu i globalizacijsku utakmicu. Primjerice, stopa rasta domaćeg bruto proizvoda od svega 5 do 6 posto, kakvu nam predviđa Europska unija i Međunarodni monetarni fond, znači samo daljnje zaostajanje za brzorastućim tranzicijskim ekonomijama, sa svim pogubnim posljedicama. Po meni, ukupno političko, gospodarsko i socijalno ozračje i sada nije dobro, a ne vidim da će tako biti i u perspektivi. Skretanje s pravih tema, sva ta predizborna galama i ta surova borba za vlast, pa čak i ovi ili oni izborni pobjednici ne jamče poboljšanje ukupne "klime", a objektivno je i pitanje koliko doista i mogu učiniti pod silnim teretom duga, nepotrebnih podjela i nagrađivanja pobjednika i nagrđivanja gubitnika. Stalno je moje mišljenje da smo premali za velike podjele, da nema nikakve opasnosti ni od "crvene" ni "crne" Hrvatske, ali opasnosti od gluposti i predrasuda ipak ima, kako nas i povijest uči. A najveća je opasnost da ovi ili oni novi vlastodršci, nakon izborne noći uzmu četverogodišnji radni predah, dakle do 2011. Jer što to izbornog pobjednika i njegove koalicijske partnere može motivirati na veći rad i to u tako nesigurnom poslu kao što je politika. Jer, možeš učiniti i čuda u te četiri godine, a da opet izgubiš iduće izbore na nekom detalju ili nijansi i to je prokletstvo politike i vlasti i to je već viđeno. Ali to je ona priča o činjenicama i zabludama, razumu i emocijama, kupama i špadima, kruškama i jabukama...

14. studenog 2007.

Bajro Sarić - "Glas Grada"


HNB tečajna lista

21.07.2019
Srednji
JPY JPY
100
6,103697
CHF CHF
1
6,682634
GBP GBP
1
8,231485
USD USD
1
6,569661
EUR EUR
1
7,383642
$ Odabir valute
= Odabir valute