FULALI STE!?

Dubrovnik - Viđenja

Čitajući ovih dana komentare i napise o hrvatskoj poslijeizbornoj političkoj pozornici i ratu "produženim sredstvima" za vlast, ne mogu nego ustvrditi ništa drugo nego veliku količinu neobjektivnosti, pa i neznanja, čak i novinarskih uglednika. Što bi se reklo, čast izuzetcima, ali svi ostali su ništa drugo nego obični plaćenici političkih i financijskih moćnika i stranaka s jasnom zadaćom pripremiti javnost za ovo ili ono, što već paše naručiteljima. Ma kad i ne samo "ugledni" novinari, činovnici u pravosuđu, upravi i sl. počnu "tupiti" o svojim malim plaćama, koje možebitno i jesu, u doba te silne i sveprisutne korupcije skoro se i smijem. Znam samo da se ni mito ni korupcija ne mogu iskorijeniti ni većim plaćama, koje nikada neće biti toliko velike koliko se može "zaraditi sa strane ili ispod stola". I mito i korupcija i sve slično može se svesti u pristojne okvire samo sankcioniranim primjerima, a kako oko sebe vidimo, toga je malo i to će potrajati. Na kraju, svi "sumnjivi" zapravo su dobili u proteklim izborima i najviše glasova i ispada da su sve te priče o lopovlucima, nemoralu, licemjerju političara nisu problemi, nego ništa drugo nego trice i kučine. To je ono što stalno tvrdim, važnim se čini samo je li taj "sumnjivac" naš ili njihov. Neki "njihov" jadnik bit će odmah preduhitren ne plati li račun za kavu, a neki "naš" moćnik neće nikada biti preduhitren za silna bogatstva bez valjanih dokaza koji se traže u svim uređenim, ako ćemo baš i kapitalističkim državama. Kod nas se ispitivanje podrijetla nečije imovine drži socijalističkim nasljeđem, a komunjarama oni koji to zagovaraju. Što sve ne podnosi taj  "komunjara", dajte ljudi moji zamijenite ga nekim drugim, recimo fukarom, kojih je bilo, ima ih i bit će ih u svim sustavima i vremenima ništa drugo nego i izobilju.

Pa svi bi ti ugledni ili neugledni komentatori, novinari, a bogami i običan puk morali znati da je bitka za političku, pa i svaku drugu vlast nesmiljena, beskrupulozna i rovovska, i ako igdje drugdje, u politici i doslovno cilj opravdava sredstva, ma kakva su s nekog ajmo rijet moralnog ili etičnog stajališta. A i inače mi je odvratno moraliziranje, jer što se meni čini moralnim, drugome je amoralno i na tu temu napisano je na milijarde riječi i rečenica i još je sve otvoreno. Ne tražite kod političara još i moralne vrline, oko kojih može čak i većina biti suglasna, a neće se primaknuti političkim i drugim vrhovima ako ste, primjerice pošteni. Eto i Ruža Tomašić nije prošla sa svojim programom protiv droge, a ni Andro Vlahušić sa svojom lučicom na Batali za našu čeljad, jer to i sve ono drugo što su zastupali, sve to je narod ocijenio da nije toliko važno i da je narodu nešto posve drugo važno. Nije im za neizbor i gubitnički gard kriva nezahvalnost naroda ili podmićivanje s gericama, ni HDZ ni SDP ni Jambo, naprosto su njihovi bolji političari i bolji skupljači glasova i tako vam je to kad s politikom i političarima imate. Uspješnici u političkoj demokraciji su ovako ili onako omiljeni među onima koji su za njih, a to opet ima vrlo malo veze sa stručnošću, programom, moralom, prošlošću, pa i dobrotom kandidata za vlast. Svatko bi razloge svojega neuspjeha, tako i politici morao tražiti ponajprije u sebi, a tek onda u svima ostalima i najdalje u narodu. Optuživati ili potcjenjivati narod od kojega tražiš glas, imati odvratan gard prema takozvanim običnim i najčešćim ljudima nipošto nije poželjno i u startu umanjuje izborne šanse. Nemojmo se zavaravati, ako se hoće uspjeti u političkoj utakmici, ponavljam, samo u političkoj utakmici, mora se biti i populist i zavodnik, uz sve ostalo, a tek je negdje pri kraju stručnost, poštenje i dosadašnji učinci. Znam dosta ljudi koji su uspješni političari, a prošlost im i stručna i moralna i neznam kakva nije bogzna što, a znam još i više neuspješnih političara koji su i stručni i moralni i pošteni ljudi. Sve u svemu neki su rođeni dobitnici, a neki gubitnici u ovozemaljskoj misiji, makar smo svi na kraju gubitnici. Po meni, ne može biti ni govora da je razum neka vrlina na političkom tržištu, prije će biti da je to razumijevanje narodne duše. Kad pomislim tko je i kakvi su isplivali, a tko je i kakvi potonuli na ovim hrvatskim izborima, takav se zaključak nameće po sebi. A političko tržište i demokracija jedino je u političkoj utakmici  koje potvrđuje onu da "nije važno što vi mislite o sebi, važno je što o vama misle oni koji o vama odlučuju". Otuda i sva ta ogorčenja i bijes nedavnih političkih gubitnika, jer i nema ništa lakše nego krivnju svaliti na drugoga, pa i "glupi narod"  i to je ta naša svakidašnjica, rekao bih u svemu i svačemu. Ponavljam, dobitnici su samo oni koji najbolje razumiju okolnosti vremena i prostora u kojem žive i djeluju.

Moja je teza da su se na ovim izborima po snazi izjednačili desni i lijevi dio biračkog tijela, što recimo na izborima 2003. tako ipak nije bilo. Potvrđuju to i svi ovi pregovori o koalicijama za vlast i jasno je da osim relativnog pobjednika, što jest HDZ, apsolutnog pobjednika sa svojom punom snagom i programima neće biti i barem u glasovima neki gubitnici prometnut će se u dobitnika. Tako čelnici najvećih gubitnika, HSS-a i HSLS tvrde da će ići u koaliciju s onima koji podrže njihove programe, a da im ljudi i položaji nisu važni. Ma nemojte! Kladio bih se da stalno pregovaraju gdje će tko, a ne što će učiniti. Čini mi se da u takvim uvjetima HDZ ima značajno veći koalicijski potencijal od SDP-a, jer HDZ nije ideološka stranka, po Sanaderu je čak pokret i može "progutati" zahtjeve HSS, HSLS, HSU, pa čak i HNS-a i IDS, a da mu to birači neće zamjeriti i na sljedećim izborima. A socijaldemokrati /SDP/, ako su vjerodostojni, baš i ne mogu. Dolazim i do toga da stranački programi i nisu potrebni, jedino u slučaju ako je samo jedna politička stranka na vlasti. Ovako, morat će se dati brojni ustupci i kad se na kraju i ustoliči neka koalicijska vlada, kad se zbroje svi mandati takvih dobitnika i podijele s novcem kojim se stvorila takva koalicija, proizlazi da po mandatu male stranke ili sateliti dobivaju puno više novca, opet po mandatu ili satelitu od dvije najveće hrvatske političke stranke HDZ-a i SDP-a. Nakon svega, usrdno bih preporučio Vesni Pusić i Ivanu Jakovčiću i HNS-u i IDS-u, uvide li da SDP neće moći skupiti 77 glasova, promptno se priklone HDZ-u i u gubitničko blato utope i HSS i HSLS i još pokojeg ucjenjivača i tako zaključe ovu tešku političku utakmicu, ali ipak ne farsu i cirkus, kako to neki "važni"  novinari i analitičari pišu i pričaju. Jer, sva ova pregovaranja i ucjene i otezanja čine mi se normalnim i nisu ispod razine razvijenijih demokracija i država. Jedino Stipe Mesić puno priča, uglavnom suvišno i neodgovorno. A prema Ustavu, treba samo Sanaderu i Milanoviću dati do znanja da će odobriti jednome ili drugome mandat za sastavljanje hrvatske Vlade ako dokažu da imaju 77 glasova u sabornici za potporu koalicijske vlade i ni riječi više.

Ne mogu rijet da mi uopće nije stalo kakva će se vladajuća koalicija izroditi,  ali je sigurno da u iduće četiri godine neće biti lako upravljati hrvatskom državom, možda i manje zbog nekih naših nerašćićenih unutarnjih računa i razmirica, a više zbog pritisaka vanjskih moćnika i globalne /ne/razvonoteže. Kao što i nedavno napisah, reforme u najvažnijim sektorima neće se moći odgađati, sve veći dugovi uredno servisirati i pri tome koliko-toliko zadovoljiti veće ili manje interesne skupine. Da i ne pričam koliko će tek napora trebati za očuvanje nacionalnog identiteta i suvereniteta, kulturnih i povijesnih posebnosti u sve snažnijem naletu globalizacije i pohlepe.

Ne bi škodilo i novinarima, pa i mnogima drugima poznavati logiku šahovske igre, koji usput politički uspješnici zacijelo znaju. Recimo tako da u središnjici HDZ ima bolji položaj od SDP-a, ali dvoboj još nije okončan. HDZ ulazi u završnicu s boljim izgledima, ali mora i nju odlično odigrati ako želi pobjedu i vlast. Ima tu još dosta figura i pješaka na šahovnici i svaki bi se šahist nasmijao kad bi mu netko rekao da je relativni pobjednik. Ima i Milanović pravo za ne priznati poraz i završnica nije nimalo "ćorav posao" kako bi Sanader htio. Posebno je pitanje što je sve netko spreman žrtvovati  za konačnu pobjedu, makar i pirovu. Cijena vlasti golema je, osobito koalicijske i na kraju pobijedit će ove ili one interesne skupine i ništa drugo. A tražiti krepost u političara isto je što i tražiti milost od vuka. Pa bogami, kako mi se čini, to narod i ne traži.

Nešto smo bliže, ali još uvijek dosta daleko od zakonodavne vlasti, dakle Sabora iz svijeta Friedricha Hayeka, koji jest liberal, a za mnoge je i konzervativac. Hayek tako piše: "Poželjna je zakonodavna skupština koja se ne brine o potrebama posebnih skupina već radije o općim trajnim načelima na temelju kojih se trebaju urediti aktivnosti zajednice. Njezini članovi i njezine rezolucije trebaju predstavljati prevladavajuće mišljenje o tome kakva vrsta ponašanja je pravedna, a kakva nije, a ne specifične skupine i njihove posebne želje. U postavljanju pravila koja trebaju biti valjana za dugo vremena unaprijed, ova skupština treba biti "njihov predstavnik" ili reproducirati neku vrstu presjeka prevladavajućih mišljenja o dobru i zlu. Njezini članovi ne bi smjeli biti glasnogovornici posebnih interesa ili izražavati "volju" bilo kojeg posebnog sloja stanovništva u bilo kojoj specifičnoj vrsti vlasti. Oni trebaju biti muškarci i žene kojima se vjeruje i koji su poštovani zbog osobina koje su pokazali u svakodnevnom životu, a ne da ovise od odobrenja posebnih skupina birača. Isto tako, njih treba izuzeti od stranačke discipline koja je potrebna kako bi se upravljački tim zadržao zajedno, ali očigledno nepoželjna kad je u pitanju tijelo što postavlja pravila koja ograničavaju ovlasti izvršne vlasti."

Kakav god rezultat ispao u ovom hrvatskom boju za vlast, a s obzirom da ona mora biti koalicijska, jasno je da se neće uspostaviti optimalan razvojni model kojega remete "specifični" interesi manjih stranaka, a bogami i teme i projekti na kojima su velike stranke prikupile i najviše glasova i mandata. "Ali, to je cijena vlasti, demokracije i takozvanog pozitivizma, prema kojemu je ispravno samo ono što većina drži ispravnim, makar ta većina bila sastavljena od jednog velikog i nekoliko sičušnih dijelova. Teoretičari demokracije već stotinu i pedeset godina uspješno uvjeravaju većinu kako je pravedno što godi oni požele, pa se ne smijemo iznenaditi ako većina više niti ne pita je li ono što odlučuje pravedno. Pravni pozitivizam snažno je pridonio ovakvom trendu sa svojim shvaćanjem da pravo ne ovisi od pravednosti, već ono /pravo/ određuje što je pravedno" – zaključuje Hayek.

Ali, kad svu tu hrvatsku poslijeizbornu pozornicu i sve te rasprave i ucjene sagledam s par dana odmaka, mogu samo zaključiti da smo izlaskom ili neizlaskom na biračka mjesta i /ne/zaokruživanjem ovoga ili onoga, našega ili njihovog fulali. Jer, od izbornog programa koji vam je možebitno bio najvažniji, malo će ostati u novoj vladajućoj koaliciji, opet ovoj ili onoj, a malo će što ostati i od vjerodostojnosti vladajućih stranačkih vođa. Ništa to i nije novo, tako je to i u životu, stalno fulavamo, u svemu i svačemu, s tim što je u političkoj procjeni zapravo i najbezbolnije fulati. Uvijek ćete se, nakon svega, vratiti sebi i svojim mogućnostima, nema vam pomoći ni od koga, ni od naših ni od njihovih i to vam je to.

5. prosinca 2007.

Bajro Sarić - "Glas Grada"

 

 

 

MISAO TJEDNA

NAJVEĆA MANA ŽIVOTA JE ŠTO JE UVIJEK NESAVRŠEN.

/Seneca, 5 godina prije Krista/

HNB tečajna lista

16.07.2019
Srednji
JPY JPY
100
6,074888
CHF CHF
1
6,670368
GBP GBP
1
8,231344
USD USD
1
6,551508
EUR EUR
1
7,390101
$ Odabir valute
= Odabir valute