DOBA POHLEPNIH

Dubrovnik - Viđenja

Ne, ne, nismo mi nipošto dobri ljudi, počevši od mene, pa dalje, neki manje, a neki više i tako vam je to, otkako je svijeta i vijeka i svugdje i s tim uvijek moramo računati, a tako će biti i dokad je svijeta i vijeka, nema tu nikakve nade za možebitno bolje sutra. Nema to veze ni s nacionalnim, ni s vjerskim, ni državnim, ni ne znam kakvim granicama, ni s nekakvim genetskim kodovima i tome tako. Pa i njemački su znanstvenici ustvrdili da je svega 6% Nijemaca germanskog, a 10% židovskog podrijetla, a ostali su slavenskog, keltskog i ne znam kakvog drugog podrijetla. Rasizmom i bilo kojim drugim izmom ne može se baš ništa dokazati ni utvrditi neka pravilnost, da je netko upravo takav i takav jer su mu geni ili krv takvi i takvi. Kako će se netko razvijati i dokle će stići, oduvijek sam tvrdio, ovisi o uvjetima i sredini u kojoj se /s/našao i bar za mene, nema nikakvih iznenađenja. I radostan sam da je tako i svaka sredina i država dobra je onoliko koliko na najbolji način koristi svoje ljudske potencijale, bez obzira koji su i kakvi su. Ali, naravno, zbilja je i ne samo ovdje, nego i šire, pa i najšire, okrutno drukčija i s tim se moramo nositi. Mnogi, ovako ili onako odustaju, ali, sve počiva na onima koji ipak ne odustaju, dijelom, rječju, karakterom. Malo je takvih, dakle onih koji ne odustaju niti se predaju, ali ih je uvijek i svugdje, pa i ovdje bilo.

Michel Houellbecq tako piše: "Svijet je ništa drugo nego rasprostranjena patnja. Ne uspijevate li artikulirati svoju patnju u dobro definiranu strukturu, gotovi ste. Patnja će vas smazati sirove, iznutra, prije nego što budete imali vremena napisati bilo što. Struktura je jedini način da se izbjegne samoubojstvo. A samoubojstvo ništa ne rješava... Mrtav pjesnik više ne piše. Odatle važnost toga ostati živ. Teško će pri tome biti izbjeći alkohol. Ili neimaštinu. No, sreće se ne treba bojati, ona ne postoji...". Dakle, ostati živ i koliko toliko zdrav u vremenu i prostoru u kojemu jesmo, to je ništa drugo nego umijeće. Jer, kad se osvrnem oko sebe, sve je to banalnost i trivijalnost, energija mržnje stostruko je jača od energije ljubavi i svi pokušaji da se to preobrati, od religijskih do političkih ne donose ploda, neka se ne ljute za to zaduženi poslenici ili službenici. Moguće je da bi bilo još i gore da nema njih, ali što sam stariji, sve manje vjerujem da je tome tako.

Ali, od svih ljudskih mana, najodvratnija mi je pohlepa. Moji dragi i kako već nekoliko puta napisah bezdušno i nepravedno "obilježeni" Gružani, znali su rijet za pohlepne "malo im bilo crne zemlje". Šteta što su svoju filozofiju odnijeli na onaj svijet, ne ostavivši pisanog traga. A pohlepu svatko doživljava na svoj način, ako je uopće primijeti, a meni se pričinjava u gardu pohlepnoga ili pohlepne. Razvidna mi je u hodu, pogledu, titrajima, riječima pohlepnoga ili pohlepne. Takvi dakle ne mogu razaznati nikoga oko sebe nego samo projiciraju osobni interes na drugoga i u drugome ne vide ništa drugo nego moguće ostvarenje svojih interesa i ništa drugo. Ako pak ne vide u tome "ljudskom stvoru" ostvarenje svoje volje, želje i/ili koristi, taj je "ljudski stvor" za pohlepne otpisan i ne postoji, do daljnjega. Jer, pohlepni ipak otpisane drže u pričuvi, za svaki slučaj. Znam ih osobno puno takvih po Gradu i ne od jučer i ništa drugo nego ih žalim. To su za mene jadnici i bjednici, pa neka se ne znam u kojoj količini pojavljuju i ovdje i ondje i sretnici su samo oni koji nemaju nikakvog posla s takvima. Zapravo još nisam načisto je li sreća što sam posljednjih godina manje pokretan i sve se manje suočavam s takvima, dakle pohlepnima. A nije nimalo sretno stalno se iz dana u dan "vrtiti" u istom i uskom krugu i trpiti sve te, više manje trivijalnosti, prosjek i dosadu. Eto, takvo je moje viđenje Grada i sadašnje čeljadi od kako znam za sebe, naravno s kratkim iskoracima. I sve te "galerije" umišljenih i pohlepnih, kojih nikad nije manjkalo, ali su se posljednjih godina ništa drugo nego umnožili. Žalostan sam što ne mogu pobjeći ni od te procedure svakidašnjice i uvijek, manje više istog "dnevnog reda", počevši od toga tko je gdje bio, s kim je bio, što je radio i tome slično. Ponekad, ali sve češće, čini mi se, da je mnogima stalo, što bi se reklo, da susjedu crkne krava, "doliti ulje na vatru" i otežati ionako težak položaj, čak i najbližeg. Naravno, sve to i ne mora u svakom slučaju biti baš tako, možda je i to neka moja predrasuda, ali činjenice su na mojoj strani. Pa i ta, meni, na kraju i uvijek draga čeljad, sa svojom dobrotom i/ili zloćom, samo potvrđuje da sva ta čeljad i ne samo danas i ovdje, nego i jučer i danas i sutra i ovdje i drugdje nije drugačija i ne treba se razočaravati ni čuditi. Na to se naprosto treba naviknuti i sve to preživjeti. Jer, ne zaboravimo, izbor nije baš osobit. A i ne treba baš puno očekivati od čovjeka, bilo tko da je, odavno je zapisano i dokazano. Kojega li apsurda, ova kugla zemaljska ipak, barem materijalno, kroči naprijed zahvaljujući više na nepovjerenju, negoli povjerenju među ljudima i sve se to temelji na saznanju da čovjek ipak, na kraju svih krajeva, ipak nije dobar.

Okrutna je spoznaja do koje je lako doći da su pohlepa i pohlepni zapravo pokretači, bar materijalnog svijeta. Da nema pohlepnih za vlašću, novcem, slavom i da nema volje za pohlepom tko zna kako bi danas taj materijalni svijet izgledao. Jer, onaj duhovni se nije promijenio otkako postoji i materijalni i duhovni svijet, dakle sve mržnje, ljubavi, zavisti, okrutnosti su stalno na svojemu mjestu i ne kane se, kako se čini pomaknuti, unatoč svim pokušajima i najvoljnijih i najumnijih. Za pravo rijet, nemam "rješenja" za pohlepne, ne znam kako se postaviti, a susrećem ih svaki dan. Izbor je između drage, tople, pametne i mirne čeljadi, nerijetko i zavidne, koja ne pokreće ništa i koja je ništa drugo nego "u petlji" i okrutne, ne baš pametne i razdražljive, ali  pokretljive i pohlepne čeljadi koja, opet kažem, bar materijalnu zbilju mijenja nabolje. Bernard Shaw je kazao da je "pohlepa za novcem izvor svega zla", Charles Caleb Colton da je "ambicija zapravo pohlepa za moći", a Lao Tse da "pohlepan čovjek uvijek ima dvostruku muku: kako zgrnuti novac i kako ga potrošiti". Crkvene knjige uče da je pohlepa jedan od sedam smrtnih grijeha. Ali, pohlepne baš briga za sve to i jasno im je da je u ovakvom ozračju pohlepa važan preduvjet za uspeti se pri ili na vrhove. Ta pogledajte mnoge koji su se uspeli pri ili na vrhove i onda i sada i ne brinite, tako će biti i sutra.

Prema njemačkim znanstvenicima muškarci su po prirodi pohlepni i svijest o tomu da zarađuju više od svojih muških kolega s posla pričinja im neopisivo zadovoljstvo. Dok se žene osjećaju pomalo krivima ako su plaćene više od svojih suradnica, muškarci s radošću, pa čak i sa zluradošću uživaju u tome što zarađuju više od svojih kolega iz ureda. Riječ je o poticajnom sustavu nagrađivanja koji datira još iz prapovijesti, duboko je usađen u moždane stanice muškarca, a cilj mu je bio (i ostao) priskrbiti, odnosno zaraditi što više, ovisno o povijesnom razdoblju te - još važnije, zaraditi više od njegova suparnika. Znanstvenici su snimali moždanu aktivnost kod skupine muškaraca, te su otkrili da saznanje onoga koji je više plaćen u odnosu na njegova suradnika, u muškome mozgu stimulira "centar za nagrađivanje" zbog čega se ta osoba osjeća 'kao pobjednik' što izaziva osjećaj zadovoljstva i sreće.   Znanstvenici objašnjavaju kako se centar za nagrađivanje evolucijski razvio da bi zajamčio osjećaj zadovoljstva u odnosu na određeno prethodno iskustvo. Aktivira se dok konzumiramo ukusnu hranu, vodimo ljubav ili uživamo u postignutom cilju, no prisutno je i kod ovisnika o drogi. Najnovija istraživanja pokazala su, kako se i očekivalo, da nagrađivanje uspjeha novčanom naknadom stimulira spomenuti dio mozga. No, kod muškaraca efekt ovisi o tomu koliko osoba zarađuje u odnosu na njegove kolege. Ako se muškarac neopravdano favorizira, centar za nagrađivanje aktivira se još snažnije. Rezultati naših istraživanja u potpunoj su kontradikciji s tradicionalnom teorijom prema kojoj je jedini važan čimbenik visina zarade. Naše je istraživanje pokazalo da svojevrsno neopravdano favoriziranje muškog radnika u odnosu na njegova kolegu, kod 'favoriziranog' dodatno stimulira "centar za nagrađivanje".

Ne treba biti osobito mudar i složiti se s ocjenom Ericha Fromma da živimo u "gramzljivom društvu. Naši sudovi su puni predrasuda, jer živimo u društvu koje počiva na stupovima privatnog vlasništva, profita i sile. Stjecati, posjedovati i stvarati profit sveta su i neotuđiva prava pojedinca u industrijskom društvu. Pri tom nije važno odakle privatno vlasništvo potječe kao ni to da ono vlasniku ne nameće nikakvih obveza. Načelo glasi: "Nikoga se ne tiče gdje i kako sam stekao svoje vlasništvo i što s njim činim. Moje pravo je neograničeno i sveto sve dok ne prekršim zakon." A držim ispravnim od Fromma da "najveće zadovoljstvo ne leži toliko u posjedovanju materijalnih dobara nego u posjedovanju živih bića". Nemojte misliti, bar je moje viđenje takvo, da su baš zadovoljni i sretni oni koji su materijalno bogati i dosta puta se u takvoj procjeni "zaletimo". Zadovoljstvo i sreća su, kao i obično, "negdje drugdje".

Tibetanci kažu da je pohlepa sjemenska emocija koja pripada kraljevstvu gladnog duha. Pohlepa je izraz pretjerane potrebe koju je nemoguće ispuniti. Pokušaj zadovoljavanja pohlepe je nalik ispijanju slane vode da bismo ugasili žeđ. Pohlepnici su uvijek okrenuti izvanjskom, nikada ka unutra. Pohlepa jest neutoljiva glad. Nerijetko su škrtost i pohlepa neodvojive.

Eto, tako stvari stoje s pohlepom, tom pošasti našega doba i sve što ovdje o pohlepi zapisah, kao i u koječemu drugome, davno je negdje, još i pronicljivije i umnije zapisano i svi mi, što god pričali, pričamo ili ćemo pričati, pisali, pišemo ili ćemo zapisati, samo ponavljamo nekog prednika2. Jedino je razlika što je jučer naglasak bio na ovome, danas na onome, a sutra će biti na ovome ili onome. Dakle, "grijemo toplu vodu" misleći da je hladna. Ali, i to je ponekad korisno, vjerovali ili ne.

12. prosinca 2007.

Bajro Sarić - "Glas Grada"


HNB tečajna lista

23.09.2019
Srednji
JPY JPY
100
6,200845
CHF CHF
1
6,755291
GBP GBP
1
8,386856
USD USD
1
6,695970
EUR EUR
1
7,396368
$ Odabir valute
= Odabir valute