NAPOLITANKE

Dubrovnik - Viđenja

Eto, barem privremeno stišala se polemika našeg i talijanskog predsjednika, Stjepana Mesića i Giorgia Napolitana. Istina je da je Stipe bio neoprezan, ne stavljajući u istu ravan i fašističke i antifašističke zločine /fojbe/. Zločini, bilo kakvi i ma tko ih počinio, uvijek su i samo zločini i ne mogu se ničim pravdati, naravno ni rangirati. Svaki ozbiljan i odgovoran političar, ako se već upustio u taj nimalo jednostavan posao, a nitko ga nije tjerao da ga prihvati, dakle takav političar tu abecedu, kao i u koječemu drugome, naprosto mora znati i u "podne i u ponoć". Vrijedi to i za Mesića i tu bi se zaustavio što se Stipe tiče..

Ali, i započeo što se Giorgija Napolitana tiče, toga nekad rigidnog, a poslije reformiranog komunista, danas predsjednika Italije, usput rečeno zemlje snažne lijeve tradicije i Antonija Gramscija. Taj Napolitano, za podsjetiti se, rekao je ni manje ni više kako su "dramu julijsko-dalmatinskog naroda prouzročile slavenska krvoločna mržnja i slavenske aneksionističke težnje" što je, naravno rasistička i revizionistička i aneksionistička izjava koja ruši svako ne samo slavensko, nego i uopće ljudsko dostojanstvo i za odgovor na takvu provokaciju nije potrebna nikakva "tiha diplomacija" Kolinde Grabar Kitarović i povlačenje u "ljušturu". A tako je ispalo ili se meni tako pričinjavalo. Makar da je u ustavnom sustavu Italije predsjednik Republike više neka moralna vertikala ili horizontala i nema upravljačke moći. Pa i ta Europska unija osuđuje opet i samo hrvatsku stranu u tom, ajmo rijet retoričkom incidentu. Europski pogled na jug i istok posve je drugačiji, naravno i oštriji, koristeći i "mikroskop", ne dajući nam za pravo čak ni onda kada je posve razvidno da smo u pravu. Pitam se samo, neka se ne uvrijede Židovi, kako bi bilo i što bi se uopće dogodilo da je tu svoju provokaciju Napolitano usmjerio prema njima? A Silvije Berlusconi, kojemu nerijetko riječi nisu povezane s razumom, a možda je i stvarno takav, za skoro pa i benignu primjedbu na Židove jedva se provukao. Sve to samo i jedino govori u kojemu smo teškom položaju i ponekad mi se učini da svima drugima se daje za pravo, a Hrvatima eto ne. Europi, pa ni susjedstvu Hrvatska još uvijek nije "sjela" kao suverena i neovisna država, stare su predrasude jake i uopće i ne znam kako će ovo skupa završiti. Pogotovu ne u pogledu stvarne ili realne neovisnosti i prava na svoj put, koji ipak jest europski, ali ne mora se baš u svim potankostima poklapati i valjda imamo pravo na neke svoje posebnosti i identitet. Bez obzira na relativno mlitav odgovor hrvatske Vlade, iz njega ipak proizlazi da smo slavenskog podrijetla i da nas kao takve Napolitano vrijeđa. Naime, nisam čuo ni pročitao možebitnu reakciju zagovornika iranskog podrijetla Hrvata, jer Napolitano, koliko sam razumio, nije upotrijebio izraz Hrvati i sl. A za pravo rijeti, ovi naši suvremeni hrvatski političari, i desni i lijevi, nekad jedni, a nekad drugi više, uglavnom su tiši i snishodniji prema vani, a bučniji i oštriji prema unutra, osobito prema suparnicima ili protivnicima. Tome je tako i u pitanjima koja su od nacionalnog interesa, gdje bi kakvog-takvog koncenzusa uvijek i na svakom mjestu trebalo biti. Postoje politička pitanja koja se mogu riješiti tihom ili starom dubrovačkom diplomacijom, ali postoje i neke granice kojima se ugrožava nečiji ponos i dostojanstvo i oko toga nema pregovora, nego samo uvjerljivih i jasnih isprika. Pogledajte samo kako je i lijeva i desna Italija podržala lijevog Napolitana u njegovoj, ništa drugo nego provokaciji. Jest da je Prodijeva vlada lijevog centra klimava i da mu je Berlusconi, s postfašističkim Gianfrancom Finijem stalno s desna na vratu i da joj stari Napolitano dobro dođe sa svojom senilnošću, ali što se to nas tiče.

A kako mi ovdje zapravo i dvojimo je li Mesić u pravu u svom odgovoru Napolitanu i kako opet ta Kolinda Grabar Kitarović ni nakon pet puta ponovljenog upita Mislava Baga stoji li Vlada iza takvog Mesića nije dala jasan odgovor. Otišao sam spati, a nije mi bilo jasno stoji li ili sjedili li Vlada iza Mesića. A možda je i uopće takva politika i političari pa da nisu oni ti  i tu koji će davati konkretne odgovore na konkretna pitanja i sve mi se čini da se sve razvodnjava i otupljuje, čak i u najvažnijim i sudbinskim stvarima. Ali, sve sam sumnjičaviji i nepovjerljiviji prema političarima i moćnicima i samo dragi Bog zna što su sve oni međusobno, ali i s vanjskim čimbenicima potpisali  i dogovorili. U svakom slučaju, računi ovakvi ili onakvi, na tvrtku države, paradržave i njezinih zastupnika, ovlaštenih ili neovlaštenih, svakodnevno pristižu. A bogami, s 30 milijardi dolara inozemnog duga, bankama, komunikacijama i strateškim gospodarskim resursima u stranom vlasništvu, ne čini li vam se ova moja pisanija o identitetu i suverenitetu moguće i besmislenom i dosadnom, pa i potrošenom.

Ima jedna teza koju stalno provlače naši vladajući, pa i oporbeni političari i koja se uvijek pojavljuje kada neki bliži ili daljnji susjed pokušava "disciplinirati" Hrvatsku i Hrvate, a ta je teza da ti strani "politički provokatori" to čine iz unutarnjopolitičkih razloga, kako bi na nacionalnim temama dobili što više glasova. Jasno mi je da se na takvim temama ionako i svugdje ubire najviše glasova i da homogeniziraju narod i da se tako potiskivaju domaći jadi. Ali, to su, u ovome slučaju talijanski, u onome drugome slovenački, u trećem srpski, u četvrtom bosanski i sl. problemi i ne mogu se prelamati preko naših, nego njihovih leđa. Može, primjerice moja malenkost biti koječime nezadovoljna Lijepom našom ili lijepim našim Gradom i uvijek se neke stvari mogu poboljšati, u kratkom ili dugom roku. Ali ipak držim da su i Hrvatska i mi ovdje, i nakon svega što nam se dogodilo, pa i događa, ostali i prisebni i strpljivi i tolerantni, usporedbeno usuđujem se rijeti i puno više od Italije, Slovenije i drugih susjednih zemalja, a rekao bih čak i zemalja Europske unije. Naši su problemi više unutarnje naravi i nisu mali, poput ustroja pravne države, racionalnog i održivog ekonomskog poretka i slabe prijemčivosti činjenice da nas je jako malo i da je svatko i više nego dragocjen. A problem je i u tome da u svemu i svačemu hoćemo biti originalni, trošeći energiju i um na nečemu što je već negdje u tom velikom svijetu rIješeno. Skloni smo i dolijevanju ulja na vatru i grijanju tople vode, pa i uvjereni u moć forme ili dogme, a ne sadržaja i činjenica. A poprijeko gledamo i na uspješne i "uspješne", te čisto subjektivne kategorije i tko će uopće dokučiti koliko je neki čovjek uopće sretan i drži li se uspješnikom. Oko toga, držim, bezvrijedno se i truditi i sve su to trivijalnosti, iz kojih neće izniknuti ništa dobro, budite sigurni.

Moguće je i da se stišala bura između Italije i Hrvatske, ali nisam optimist i moguće su nove bure, osobito u graničnim i ekološkim pitanjima i s Italijom, ali i Slovenijom, Bosnom i Hercegovinom, pa i Crnom Gorom i nova su iskušenja pred Sanaderovom, možda opet njegovom, možebitno i novom hrvatskom Vladom i držim da je potrebno utvrditi neke minimalne standarde i naše uvjete ispod kojih se ne može ići. Ta kuda bi nas dovelo otvaranje "Pandorine kutije" i trebamo dokazati da ona za nas uopće i ne postoji i da smo ovakvi kakvi jesmo i da drugačiji ne možemo biti. Skupu cijenu suverenosti i neovisnosti jednom smo, kroz goleme izravne i posredne žrtve već platili i treba rijeti da nismo spremni za nove namete, ovakve ili onakve. Barem tako mislim. Ili je možda sve otišlo predaleko.

8. siječnja 2008.

Bajro Sarić - "Glas Grada"

HNB tečajna lista

23.09.2019
Srednji
JPY JPY
100
6,200845
CHF CHF
1
6,755291
GBP GBP
1
8,386856
USD USD
1
6,695970
EUR EUR
1
7,396368
$ Odabir valute
= Odabir valute