BRŽE K BOLJEM

Dubrovnik - Viđenja

Pa što mislite, da je HDZ, na kraju svega, ukupni pobjednik proteklih izbora samo zbog neke svoje ideologije, uljudnijeg garda ili gorostasnog i "odlučnog" Sanadera. Toj pobjedi, kojom se čak i Sanader osobito ne raduje, nakon sklapanja koalicije, pridonijeli su možebitno i oni pritisnuti iracionalnim strahom od povratka "crvenih", ali ispod, iznad ili pored svega stoji kapital ili novac i umreženi interesi. Tu zasad HDZ nema takmaca i sami "od oka" možete procijeniti kolika je to izborna snaga. Moram priznati da sam taj aspekt, dakle tu  HDZ-ovu "kapitalnu baštinu" posve potcijenio, na što su me zapravo i bolji poznavatelji hrvatske političke zbilje tu po Gradu i "neovisnici" pravilno upozorili. Ali, tako je sa svakim, običnim i neobičnim čovjekom, nikad dovoljno ni znanja ni iskustva. A i što sam stariji i tobože iskusniji, sve mi se čini da i u ovoj kolumni, pa i svakidašnjim razgovorima i pričama, ustvari samo "nabadam" i da "čačkam" po ne tako dubokoj površini. Zbilja je, što se materije, ali i duha tiče, još surovija, opakija i doista tu ne treba biti naivan. Naime, ukupno i oduvijek nismo dobri i svi napori da budemo bolji, nisu dali "opipljivijeg" učinika. Skoro da i nečeš naići na nekoga kojemu, bar po njemu, nisu nanesene manje ili veće nepravde, da nema krivca za njegove stvarne i tobožnje jade i da nije očekivao više, daleko više od drugih, naravno posebice od hrvatske neovisnosti i državnosti, politike i političara, pa i onih koji skrbe o ljudskoj duši. Nisam baš siguran da ću ikad i naletiti na nekoga koji će iskreno rijet da je to to, odnosno da je dobio ili postigao točno onoliko koliko je i uložio i taj gard nezadovoljnika čini mi se prevladavajućim. A što se lokalne, dakle dubrovačke ekonomije tiče, bit će potrebno, stručno, potanko, objektivno i hladno analizirati njezin hod u propaloj i "mrskoj" državi, pa da vidimo je li to baš sve tako bilo kako nam se svakodnevno nameće i nisu li istina i činjenice bile čak i posve drugačije. I je li to bio baš takav mrak i sivilo i je li se moglo uopće više postići u tadašnjim unutarnjim, a poglavito međunarodnim uvjetima. Ponajprije to treba učiniti zbog tadašnjih dubrovačkih naraštaja, koji su, bit ću slobodan ustvrditi, bili i puno kvalitetniji, vedriji i neopterećeniji i koji se, bar što se ekonomije tiče, nemaju čega stidjeti, naprotiv. Stvari nisu nipošto toliko jednostavne i samo ideološki slijepci koristu takozvanu crno-bijelu tehniku pri ocjeni ljudi, događanja, kretanja i sl. Samo ću ponoviti da je ex dubrovačka općina, od Prevlake do Trpnja, pedesetih godina bila među najnerazvijenijim hrvatskim općinama, a da se početkom devedesetih prometnula među vodeće po svim važnijim ekonomskim, kulturnim i socijalnim pokazateljima i uvijek valja biti pošten pri ocjeni nekoga ili nečega i priznati mu vrijednosti koje, na kraju svatko, manje ili više ima, makar da mu je politički protivnik, neistomišljenik i sl. Među "pljuvačima" naše nedavne povijesti, hoda i učinaka, nalazim puno više onih koji su bili čvrst oslonac prošlog sustava i države, a sada su ovoga i ove. Da vas ne gnjavim s komunjarama, konvertitima i sl. S objektivnom, prošlošću i podrijetlom neopterećenom čeljadi uvijek mi je bilo lakše, negoli s galebovima Johana Livingstonea, dakle ljudima za sva vremena. Ne ufam se ni da sam osobno neki čistunac, imao sam i jadnih i bijednih trenutaka i iskušenja, ali se bar trudim stalno popravljati, ali "kameleoni" ne uočavam da to čine niti im je to nakana.

Učinci prethodne, opet HDZ-ove Vlade, poglavito ekonomski i socijalni, zapravo su jadni, Lijepa naša stagnira, nedostaje učinkovit razvojni model, a i sve se manje mlađim, obrazovanim i ambicioznim ovdje ostaje. Ne čini mi se nipošto poticajnom ni poduzetnička klima, sela i naselja su zapuštena i napuštena, brda i doline također, metropolizacija i centralizacija  dobivaju i dramatične razmjere, socijalne razlike sve teže podnošljive. Pa i pitanja hrvatske budućnosti i sudbine i dalje su sekundarna, a dnevna politika, tračevi, izljevi zavisti, truli kompromisi i tome slično, naša su svakidašnjica. Trebalo bi istražiti, pa tu i po Gradu i nešto šire, što se zapravo dogodilo i što se događa, u čemu su uzroci sve raširenijeg straha, depresije, nervoze, pohlepe, ravnodušja i pesimizma najčešće čeljadi...A trebalo bi istražiti što je to što, opet tu najčešću čeljad demotivira, utrnjuje im volju i umanjuje energiju, jer nema iskoraka, dragi i manje dragi moji i vaši, uza svu pamet i znanje, ako se nema motiva, volje i energije. Znam tu po Gradu podosta i pametnih i školovanih i stručnih, ali nekako bezvoljnih, slabo pokretnih, pa i depresivnih ljudi. Kad sve zbrojim i oduzmem, polazeći od sebe i od kako znam za sebe, ovuda su uvijek, manji ili veći uspješnici bili oni koji su za nešto uskraćeni, ali s viškom volje, upornosti i takozvane emocionalne inteligencije. Stalno se i onda,i sada još i više ovdje "vrte" priče, pakosti i zavisti spram svakojakih manjih ili većih uspješnika, koje uvijek počinju s možebitno i činjenicom da su ti uspješnici mahom nekad bili gologuzi, da su bili ovo ili ono, uglavnom da su bili nitko i ništa, a sad su, na žalost i ogorčenje takvih "glasnogovornika", eto netko i nešto. A ja tvrdim uvijek jedno te isto, uspješnici ili dobitnici su svi oni koji posve razumiju okolnosti mjesta i vremena, prigode i ljudsku narav, a neuspješnici ili gubitnici svi oni koji uopće ne razumiju okolnosti vremena i mjesta, prigode i ljudsku narav. Pri tome se valja kloniti priča o moralnoj pozadini nekoga ili nečega, pa i to ulazi u područje okolnosti mjesta i vremena. Mnogima je nepodnošljivo da je primjerice, dojučerašnji sitni trgovac, danas bogati građevinski ili ugostiteljski poduzetnik, koji kakav da jest, ipak pridonosi nekim, ako ne novom, ali svakako veće društvenom bogatstvu. Kad je o ovozemaljskom čovjeku riječ sve je moguće, i dobro je da je moguće i dobro je da potomci jadnika i sirotinje ne moraju biti ni jadnici ni sirotinja. Dobro je za društvo općenito da potomci nekoga bogatuna i uglednika i ne moraju biti bogatuni i uglednici i tu se pomičemo na bolje, pa i ovdje, iako još dozlaboga sporo. Treba nam, više nego ikad prije, čeljad koja rješava probleme, koja ima bolje alternative. Ne treba se ljutiti ni na dubrovačke "urbane buntovnike", ni na apele za spas Grada, pa ni na to da su izvan demokratske procedure, iako demokracija i najčešće jest procedura. Ali, nikad, baš nikad, to ne može biti prepreka za bolja i provediva rješenja, ma od koga dolazila, plavih, crvenih ili zelenih, uglednih ili neuglednih, ovakvih ili onakvih.  Promatrajući i razmišljajući već niz godina o dubrovačkoj graditeljskoj i kulturnoj baštini i njezinoj vrijednosti, zaključih da ni ona  nije baš u svakoj potankosti besprijekorna. Ima tu i niz nes/p/retnih interpolacija, nefunkcionalnosti, kiča i višestoljetne zapuštenosti. Doista bi trebalo ukloniti neke građevine, neke temeljito obnoviti i uspostaviti primjereniju i suvremeniju urbano-arhitektonsku strukturu. Uključujem tu i "predmetne" građevine na Pilama, pa i takozvanu solsku bazu i koješta drugo i nisu to nikakve "svete krave". Po meni, to su simboli Grada iz davnih vremena, nažalost ili na sreću, posve suprotivi vizurama povijesnog grada novog doba. Ta kako samo izgleda zapadni ulaz u Grad s Kantafiga i tako je to već stoljećima! Moralo bi se znati da je i povijesna jezgra Dubrovnika građena za potrebe ondašnjih okolnosti, vremena i ljudi, a da su se te okolnosti, vremena i ljudi stoljećima mijenjali i opet je dobro da je tako. Primjerice, moja bi malenkost odavno bila u mirovini da nema računala i produktivnosti koja ona sobom nose. A ako je većina u pravu i ako manjina terorizira većinu, a mislim da je, uvjetno rečeno, u slučaju "Pile" većina u pravu i da tu manjina i ne terorizira većinu, onda je gradska uprava ipak morala razgovijetnije obrazložiti svoju odluku o rušenju i na takav, stručan i demokratičan način odbaciti primjedbe takozvane manjine. Ne mislim da je osobito mudro ponovno otvarati raspravu o GUP-u Grada Dubrovnika. Suprotnih interesa i razmišljanja uvijek će biti. Naime, najnoviji GUP Grada Dubrovnika, cjelovito ga sagledavajući, ipak je optimalan razvojni dokument, dakle najbolji u danim okolnostima i uvjetima i doista nema prostora za neke veće preinake. Manje ili više prostor i gabariti su odavno i prirodno zadani, nepopravljivi propusti učinjeni i s time se svaka vlast mora znati nositi suvislom urbanističkom i kulturnom politikom. Ipak sam uvjerenja da je većina sadašnjih naših sugrađana sklona promjenama i bržim razvojnim iskoracima, ali je u Gradu uvijek bila bučna i manjina koja se protivi svakim promjenama, razvitku, turizmu, novome i sl. To su po meni oni koji, barem ne izravno, ne žive niti su ovisni o receptivnom turizmu i povezanim uslugama i fućka im se za sve to skupa. I drugdje ima takvih i dobro je da ih ima i bit će ih, jer ponekad i sve što je novo ne mora biti bolje. A i neke, ne baš male tradicijske vrijednosti i prepoznatljivost Grada moraju se sačuvati kao zalog sigurne i sadržajne budućnosti novih naraštaja. U svemu je važno imati mjeru, jake argumente i istrajnost i tek kad se sve to potroši, ne preostaje nego puko izglasavanje i većinsko rješenje i to je, po meni bit demokracije. Ne znači to da će "svi vukovi i sve ovce biti na broju", ali bolje od te i takve demokracije još nije ni na obzoru.

Inače se od pamtivijeka u ove krajeve doseljavalo i odseljavalo iz bliže i daljnje okoline, doseljava se i odseljava i danas, a doseljavat će se i odseljavat i u bližoj i daljnjoj budućnosti, bilo nekome milo ili ne. To su povijesni procesi i tu se ne može ništa promijeniti i uvijek su motivi, pokretljivost i vitalnost "dolazeće" čeljadi bili veći spram, recimo autohtone dubrovačke čeljadi, kakve u tri i više koljena skoro da jedva i ima. Tako je to i drugdje i nema tu nikakvih posebnosti i suvišno je trošiti i energiju i biti zavidan, pa i zločest na sve to, nikakve koristi ni za sebe ni za svoje od takve "rabote".  Eto, naši naraštaji imaju tu sreću ili nesreću da su svjedoci jednog dramatičnog vremena, promjena i nesigurnosti, a svjedoci smo i toga da se od neke, ajmo rijet dubrovačke rente ili branda može uz malo rada i znanja lijepo živjeti. Nekima, ali tek nekolicini, to je možda i moguće i ovaj Dubrovnik i politički, i gospodarski, i socijalno i kulturno sad je posve drugačiji od onoga prije svega dvadesetak godina i ponekad mi se učini da je neke lupla "mokra krpa" po glavi te da se slabo snalaze u sve globalnijem i konkurentnijem okruženju, prihvaćajući i objektivne razloge što je tome tako i koji važe ipak samo za one s posebnim potrebama i slabim zdravljem. Ono što mi se već dulje vrijeme čini nepoželjnim je izostanak volje za prihvaćanjem nekih kulturnih, jezičnih i uopće vrijednosnih standarda koje su Dubrovnik vijekovima resili, bez obzira na sve nevolje i nesreće koje su ovuda protutnjale. Unatoč stalnim posezanjima, sačuvane su i sve one važne dubrovačke posebnosti i prepoznatljivosti u hrvatskom nacionalnom korpusu i svatko bi "normalan" trebao biti čak i ponizan pred tom slavnom tradicijom, kulturom, duhovnim i materijalnim vrijednostima. To bi se, bar po meni trebalo odnositi i ne samo na običnu i najčešću čeljad, odakle god da jest, nego i na poduzetnike, ulagače, političare, javne i slične djelatnike, dakle sve one koji imaju nekog posla s ovim Gradom. Ovako mi se čini, da se pod pritiskom kapitala i materijalnih interesa, ruše svi skrupuli i točno je to da kapital i interesi, a ne građani preko svojih izabranika, "crtaju" ne samo urbanu, nego i svaku drugu sliku Grada, za račun svojih ništa drugo nego kratkoročnih dobitaka i svemu smo tome, nažalost, samo nijemi svjedoci.

Sve u svemu, možda i zato što sam ekonomist, držim da je vrijeme za podvući crtu na svakovrsne povijesne dvojbe, traume, podjele i predrasude, prepustiti stručnijima i hladnijima da to učine, jer od toga, kako se stalno uvjeravamo, nema nikakve koristi za budućnost ni ovdje ni bilo gdje. U novom, globalnom, konkurentnom i zahtjevnom međunarodnom i gospodarskom okruženju, s pričama iz povijesti i pozivanja na možebitnu slavnu prošlost i rezultate, nažalost ne stvaraju se, nama ovdje, ali i u Lijepoj našoj uopće, toliko potrebne nove vrijednosti. To je tapkanje u mjestu, točnije u močvari, makar držim da je to temeljna zadaća političara i svih duhovnjaka, dakle taj povratak optimizma, smisla življenja i stvaranja, to pronalaženje mjesta pod suncem za svako ljudsko biće. Uvijek je čeljad ovoga Grada znala naći prava rješenja i za najveće nevolje, a nema razloga da tako i dalje ne bude i zato su nam svi dobronamjerni toliko potrebni.

9. siječnja 2008.

Bajro Sarić - "Glas Grada"


HNB tečajna lista

21.07.2019
Srednji
JPY JPY
100
6,103697
CHF CHF
1
6,682634
GBP GBP
1
8,231485
USD USD
1
6,569661
EUR EUR
1
7,383642
$ Odabir valute
= Odabir valute