RELATIVNOST VEĆINE

Dubrovnik - Viđenja

Nazovite me kako god hoćete, crvenim, zelenim, plavim, žutim, ovakvim ili onakvim, ali ne čini mi se ovo s novim sazivom Hrvatskog sabora i Vlade nipošto ohrabrujućim niti mi se uopće čine  spremnim na ionako neizbježne duboke reforme pravosuđa, javne uprave i ekonomije, a slabašne su nade da će se i korupciji i političkoj podobnosti /tamo gdje uopće nije ni poželjna ni potrebna/ stati barem na rep, iako, kako se zna, riba od glave smrdi. Neću sad tvrditi da je ta tobože nova, ali ipak u glavnim obilježjima stara hrvatska vlast, satkana od mafijaša, danguba, amoralne i ne znam kakve čeljadi, nemam za to ni valjanih dokaza, ali brate mili,  ima tu svega i svašta, što svaki kompromis nosi po sebi. Baš kao što je takva, ovako ili onako i većina ostalog puka, običnog ili neobičnog, i nema tu nikakvog iznenađenja niti će ga, usuđujem se rijet, ikada i biti. I nije to ni neka hrvatska posebnost, ali jest hrvatska posebnost da se ta hrvatska stagnacija i sporost, svi ti promašaji, truli kompromisi i svakovrsne nedaće pri glasovanju ne prepoznaju. Dakle, oni koji  su i najodgovorniji za takvo stanje stvari, iznova su izabrani, ako je taj izraz "izabran" uopće točan, nakon svega što se iznjedrilo u poslijeizbornom "krpljenju" Vlade i vlasti. Jasno je, pa i prirodno, da tako vješti političar kao Sanader, sve to neće priznati, sva ta "krpljenja", ustupke, kompromise, pa i ucjene koalicijskih partnera i manjina, ali slutim da mu se i samom sve to gadi, a i mojoj bi se malenkosti sve to gadilo.  Inače, kako stvari sad stoje s hrvatskom vlašću, ne dao Bog da se Sanaderu nešto grubo dogodi, držim da bi se ugrozili, kakva-takva politička stabilnost i poredak, jer ipak je on, kakav jest da jest, ono najbolje što hrvatski narod ima u korpus vođa, uz svu aroganciju, bahatost, lukavštine i demagogiju. Ali, skoro pa svi oni njemu bližnji, daljnji, pa i najdalji, e to je neka druga priča.

Ma hajte molim vas, zar mislite da će Sanader, onakav kakav jest, tašt i sve mi se više čini ipak prividno samouvjeren, dakle da će takav Sanader, koji, kao i malo tko od nas može biti drukčiji, držati do mišljenja u važnijim, a nerijetko i u manje važnijim pitanjima Gordana Jandrokovića, Đurđe Adlešić, Slobodana Uzelca, Božidara Pankretića, Jadranke Kosor i ostalih potpredsjednika, ministara, doministara... A bogami ni narod, ovakav kakav jest na ovim prostorima, svejedno koji, ne voli timske igrače ni timove ni tihe ni povučene ni razumnije i još uvijek je opčinjen tobožnjim veličinama i moćnicima, dokazanim ili nedokazanim i to će potrajati i protekli izbori su to potvrdili. Svi oni kandidati koji su bili razumniji, realniji i objektivniji odnosu na hrvatsku zbilju i perspektive i nudili takozvana optimalna rješenja, propali su jer i ne mogu biti drukčiji i slabo poznaju narodnu dušu. A političari posvuda i nisu ništa drugo nego "ribari ljudskih duša". Pobjednici su oni koji su tvrdili da je zapravo sve dobro, da Lijepa naša ide brzim koracima u tko zna kakvu, ali ipak budućnost i oni kojima ni svojim životnim i društvenim položajem nije ni stalo do bilo kakvih promjena i "valova". Pobijedila je logika, kad se sve skupa uzme, i "drače i cviće iz našeg đardina", i nije tako loše niti će biti i Bože samo zdravlja, sve drugo će već nekako doći po sebi. Doduše, kako će to doći po sebi u ovom nemirnom i neizvjesnom svijetu, odgovora nema. Kako i može biti drukčije kad su ta većina umirovljenici, državni i paradržavni službenici i njihove uže i šire obitelji i svako "tramakanje" statusa quo i uz to ako ga nude crveni, ateisti i agnostici, krajnje je nepoželjno i pogubno za takvu, u ovakvom izbornom sustavu ipak većinu. Tamo gdje je nečiji svjetonazor važniji od bilo čega drugoga i gdje se takve poruke šalju sa samih političkih ili vjerskih vrhova, tamo ne miriše na dobro, bar ne po meni i još uvijek nekolicini. Sad smo tu gdje jesmo, puno bi države, malo tržišta, puno monopola, malo "višepola", puno "naših", malo "njihovih" i sve vam to ima svoju cijenu koja je tako razvidna u ovoj našoj svakidašnjici i ne ljutite se što je tako. Uopće ne tvrdim da bi crveni i njima skloni bili bolji, ali dokazano neuspješnim ne bi trebalo dati novu prigodu, pogotovu ne u uvjetima novih, mlađih i ambicioznijih naraštaja, koji zaslužuju makar prvu prigodu. Mi nešto i još stariji i najstariji, sve što se taj neumitan proces odvija, nismo ništa drugo nego sve poganiji. I opet ponavljam, za svakoga ima mjesta i u ovakvoj Hrvatskoj, ali ne baš ono za koje mi držimo da nam pripada. Ta arogancija, bahatost, umišljenost, pogotovu onih koji su negdje i nešto, iznad je svake pristojnosti, a isplativom je čine prije svega manji ili veći moćnici, svjesni da je to najbolji način za prikriti vlastite slabosti i frustracije i potisnuti voljnije, neopterećenije, stručnije...

Kad je Ivo Sanader branio "svoj" tim i program na konstitutivnoj sjednici Hrvatskog sabora pred, po meni mlakim oporbenjacima i njihovim primjedbama, učinilo mi se, u one dvije minute na televiziji, da su možebitno u pravu, ali eto po njemu, dakle Sanaderu, tako ne misli narod, ili većina i u nedostatku jačih argumenata, uvijek se pozivao, barem je desetak puta u tih dvije minute, na tobožnju volju većine biračkog tijela. To mi se čini strašnim, dakle ono što je istina i što je po sebi i istino, pravedno i dobro opće dobro, ne mora biti tako. Istina je, pravedno je i opće je dobro samo ono što tako "sklepana", usuđujem se rijet i izmanipulirana većina, kaže da je istina i pravedno. Ili da budem posve precizan, za sve hrvatske Vlade od samostalnosti na ovamo, pa i političku zbilju uvijek je bilo i ostalo samo i jedino važno je tko je taj što zbori, a ne o čemu zbori. A i u ovome našem, koliko-toliko još uvijek lijepom Gradu, iz iskustva to znam, nije drukčije. Ajde, majčin sine istraj sa svojim istomišljenicima i "potpornicima" u ideji koja nosi dobrobit za nešto širi ili najširi puk ako si njihov, a ne naš! Osvrnite se na sudbinu niza ideja i projekata, da ih sad ne spominjem, tu po Gradu i nešto šire i lako je zaključiti da nisu prošli samo zato jer su nositelji "krivi" ljudi ili skupine. Pa i to nije tako strašno. Strašno je kad "pravi" ljudi provedu krive ideje i projekte, a toga, je čini mi se ponajviše. Ako se takva retorika i praksa vladajućih nastavi, a malo je nade da neće, doći će uopće u pitanje kredibilitet i dignitet Hrvatskog sabora, koji je i inače, zbog niza sličnih i drukčijih "gafova" ionako stalno na "staklenim nogama".  U počecima hrvatske samostalnosti to je koliko-toliko, dakle taj pravni pozitivizam bio i opravdan, ali sad su ili bi bar trebala biti neka druga, slobodnija i demokratskija vremena. A pravni je pozitivizam, laički rečeno uvijek ono kad se nešto nemoguće učini mogućim samo voljom ovakve ili onakve većine.  Sviđa mi se što Friedrich Hayek, liberalni ekonomist i filozof veli: "...Stoga ne postoji nikakav razlog zašto koalicije organiziranih interesa na kojima počiva vlast većine, ne bi diskriminirale bilo koju nepopularnu skupinu. Razlike u bogatstvu, obrazovanju, tradiciji, religiji, jeziku ili rasi, mogu danas postati uzrokom različitog tretmana kao izlika pod maskom načela socijalne pravde ili javne potrebe. Jednom kad se takva diskriminacija prizna kao legitimna, nestaju svi zaštitnici individualnih sloboda liberalne tradicije. Ako se pretpostavi da je pravedno što god većina odluči, čak i kad ono što predlaže nije opće pravilo, ali ima za cilj da pogodi određene ljude, bilo bi previše očekivati da se osjećaj pravednosti ograničiti inat većine, jer svaka skupina ubrzo povjeruje da je ono što odluči većina pravedno. A kako su teoretičari demokracije već više od stotinu godina poučavali većinu kako je pravedno što god oni požele, ne smijemo se iznenaditi ako većina više niti ne pita je li ono što odlučuje pravedno."

Ta koliko bi HDZ dobio mandata da je u predizbornoj utakmici Sanader izlistao kandidate za svoju Vladu, primjerice poput Damira Bajsa – ministra turizma, Slobodana Uzelca, potpredsjednika Vlade ili da će Luka Bebić, kojemu ne osporavam da se pravodobno preobrazio, niti zasluge za hrvatsku samobitnost, u svojoj poznoj dobi postati predsjednik Hrvatskog sabora. Naprosto, čovjek mi djeluje depresivno, sporo i "antika", a možda je to i slika i prilika najčešćeg Hrvata. Ili da će se povećati broj ministarstava, da će se svi koalicijski partneri "namiriti" i na kraju da će "fikusa" u vrhovima  biti još i više. Ali, većinska narodna volja rastezljiv je pojam u politički vještoj glavi, a Sanaderova to jest i bez obzira na sve možebitne štetne posljedice. Nije problem ni u tome što se proskribirani Branko Vukelić ukazao kao ministar obrane i što se nekad izjašnjavao Jugoslavenom. Problem je u tome što se nekome drugome i drukčijem to možebitno proskribiranje i jugoslavenstvo uzima za zlo, a eto Vukeliću i vukelićima ne. Tako je i s "komunjarama" i sličnima. Jer, i "komunjara" nije "komunjara" ako je naš, a "komunjara" jest "komunjara" ako nije naš. Ponekad mi se učini važnim ono što smo sada, a ne što smo nekad bili, jer je sve manje-više dvojbeno što se povijesti tiče, ali uvijek i nije tako.  Svi smo mi manji ili viši griješnici, ali priznaj brate mili ono što si bio i što jesi i ne kudi, opet brate mili one iste s kojima se donedavno pio i jeo i zavodio i pljuvao po onima s kojima sada piješ i jedeš i zavodiš.

Pa i sve ovo što zapisah nije ništa novo i pomalo je otrcano, ali treba više ili manje umno, s vremena na vrijeme podsjetiti na to i držim da takva politika i praksa nipošto nije dobra za Lijepu našu, neovisno što Europa ili Amerika o svemu tome, kao i uopće o Hrvatskoj misli i što nas ruži i što i Europljanima i Amerikancima ne dajem uvijek za pravo. Ponovit ću da smo stanovništvom mala zemlja, tako je i s tržištem, s nepovoljnom teritorijalnom konfiguracijom i da su troškovi takve države iznadprosječni spram većih i najvećih država i da nam uistinu nisu, ponajviše zbog budućnosti potrebne tolike, osobito ideološke i interesne podjele i svaki je građanin i potreban i koristan i preprekama novom, boljem i stabilnijem šteti se ponajviše onima koje ih postavljaju. Sposobni, kreativniji i vještiji snaći će, ako ne ovdje, onda izvan granica ove zemlje, a to se, nažalost sve češće i događa. Osvrnite se samo na strukturu i stanje infrastrukture, gospodarstva i domaćeg bruto proizvoda, pa i po Dubrovačko-neretvanskoj županiji, sve će vam biti jasno, ako vam je do jasnoće stalo.

Za ponoviti je, ne držim da je i ta Europska unija u svojim zahtjevima, pa i pritiscima prema Hrvatskoj uvijek u pravu i ipak smo u nekim demokratskim i civilizacijskim stečevinama otišli naprijed i imamo pravo na nekakav svoj, koliko je uopće moguće u globalnom svijetu, samostalan put. Ali, poznavajući nas kakvi smo i kakva nam je javna uprava i samouprava /do maksimuma politizirana, korumpirana i satkana od podobnika, a ne stručnjaka i nimalo neutralna/, ne čudi me što je Europska komisija zamrznula Hrvatskoj projekte iz programa PHARE 2006. i da je smanjila za pet milijuna € sredstva predviđena u programu IPA "zbog slabosti u provedi decentraliziranog sustava upravljanja projektima iz fondova EU-a". Što zbog nestručnosti i političke podobnosti djelatnika javne uprave i samouprave, što zbog tradicionalne birokratiziranosti državne i lokalne administracije, čak i u razvijenim zemljama, mi jednostavno i nemamo stručnih i motiviranih ljudskih potencijala u tim službama niti za popuniti sve te silne obrasce, da ne idem dalje. Ali vremena i "stručnosti" za kojekakve trice i kučine i osluškivanje političkih i interesnih vjetrova uvijek imamo u izobilju. Znam i dosta slučajeva gdje nam se nudila i konkretna stručna, tehnička i financijska potpora za manje, ali i veće projekte i ideje, ali smo im došli, zbog ovoga ili onoga na "živce" i produljili su dalje, kao i investicijski kapital i ulagači, oni zdravi, dakle u Crnu Goru, Srbiju, Albaniju, Bugarsku, Rumunjsku, Moldaviju. Niti Europska unija, a još manje moćniji kapitalisti i ulagači nemaju ni vremena ni volje za uvažavanje nekih naših, ajmo rijet, posebnosti i navika, logika kapitala je posve drukčija. Istini za volju, nije to od jučer i zapravo je to najteže nasljeđe socijalizma, to uvjerenje da će netko drugi učiniti sve za nas, a ne mi sami, taj mit o svemoći države i ta kolektivna svijest. Umjesto da "potaracaju" sve te krivce za slab priljev vanjskih potpora i kapitala, vlastodršci iskrivljavaju činjenice, zahtjeve i upozorenja i Europske komisije i sličnih, vjerujem dobronamjernih i objašnjavaju nam da sve to i nije tako, nego da je onako kako oni kažu. Ako misle da će time nauditi Europskoj uniji i drugim vanjskim čimbenicima, grdno se varaju. Ali, da se tako šteti nama samima, to je bjelodano i zbog toga smo, možda i ponajviše tu gdje jesmo i čini se i još dalje od Europske unije. Samo, ako smo voljni to priznati i okrenuti se sebi samima, dok je još vrijeme. To što mi sami mislimo o sebi, a to je da smo lijepi, pametni, poželjni možemo jednostavno "objesiti mačku o rep" u ovozemaljskoj zbilji kakva i nije od jučer i nije do sutra. Pa i ne kaže se tek tako, pomozi si sam sebi, pa će ti i Bog pomoći.

16. siječnja 2008.

Bajro Sarić - "Glas Grada"

HNB tečajna lista

16.07.2019
Srednji
JPY JPY
100
6,074888
CHF CHF
1
6,670368
GBP GBP
1
8,231344
USD USD
1
6,551508
EUR EUR
1
7,390101
$ Odabir valute
= Odabir valute