O TURISTIČKOJ POTROŠNJI

Spektar - Turizam

 

 

 

U najkraćem, turističku potrošnju čine svi troškovi i izdaci za robe i usluge  koje turisti, ali i izletnici plaćaju u određenom vremenu, sredstvu i mjestu radi odmora, rekreacije, posjeta, posla, liječenju, hodočašća i sl. Riječ je o troškovima i izdacima za putovanja, smještaj, prehranu, kulturne, zabavne, rekreacijske, zdravstvene i ostale robe i usluge koje turist ili  izletnik koristi u svim fazama putovanja, odnosno privremenog napuštanja mjesta boravka /ne dulje od 12 mjeseci/. Turistička potrošnja ostvaruje se zapravo u tri faze i to u mjestu stalnog boravka turista ili izletnika /prije i nakon putovanja/, na samom putovanju /prema turističkom odredištu i na povratku i njega/ i u samom turističkom odredištu, ili više njih, ako je riječ o takozvanim turama.

U hrvatskim uvjetima i već desetljećima ne postoji pouzdan i konzistentan sustav mjerenja turističke potrošnje koji bi na optimalan način utvrdio utjecaj, naravno najviše receptivnog turizma, odnosno turističke potrošnje na nacionalnu ekonomiju, domaći bruto proizvod, zapošljavanje i gospodarski rast. Zna se samo da je on nedvojbeno relativno velik ali još nitko nije točno izračunao koliki je i s tim u svezi kolika je zapravo važnost i opravdanost turističke orijentacije u odnosu na gospodarstvo u cjelini. Po mojem mišljenju, turističku potrošnju trebali bi po odgovarajućoj statističkoj metodologiji mjeriti pružatelji, odnosno ponuditelji turističkih usluga, dakle svi oni koji ostvaruju prihode od prodaje svojih roba i usluga turistima i izletnicima, polazeći od strukture ostvarenih poslovnih prihoda u određenom razdoblju. Držim da to i nije tako veliki problem, kako se često podastire, jer je posve razvidna, primjerice, oscilacija prihoda u razdoblju turističke sezone od onih izvan turističke sezone, kada se prihodi ostvaruju od domicilnog stanovništva, poduzetnika i sličnih kupaca i korisnika usluga. Moguće je, uvjetno rečeno, normalizirati u određenom razdoblju prihode od prodaje potonjim, a razlika je turistička potrošnja. Ovdje se javljaju problemi statističko-dokumentacijske osnove, manjkavosti analitičkih službi, sive ekonomije i sl. ali oni nisu nepremostivi. Naravno, neće biti moguće utvrditi ni na takav način točnu ukupnu turističku potrošnju, ali odstupanja od plus do minus 10% mogu se uzeti tolerantnim i iz njih izvlačiti odgovarajući zaključci i predlošci za donošenje mjera u području makroekonomske, a posebice turističke politike.

Kad se novac obrće ostvaren u turističkoj potrošnji, riječ je o takozvanom turističkom multiplikatoru, koji se pojavljuje samo u slučaju inozemne turističke potrošnje. Primjerice, od 100 EUR koje turist izdvaja za troškove smještaja i prehrane u hotelu, neposredne koristi, kroz prihode, imaju trgovci, dalje proizvođači hrane, dalje zaposlenici i taj novac ostvaren od potrošnje obrne se nekoliko puta dok se potpune ne povuče s tržišta. Prema tome, turizam treba shvatiti kao mogućnost povećanja prodajnog tržišta kroz veći broj potrošača, odnosno turista i izletnika i što je veći koeficijent obrtaja inicijalne turističke potrošnje, to su i multiplikativni, odnosno gospodarski učinci turizma na nacionalnu ekonomiju veći. Međutim, treba znati, ako je uvozna komponenta u turističkom proizvodu ili ponudi veća, to je koeficijent obrtaja ili multiplikator manji, o čemu treba voditi računa pri donošenju odluka o ukupnoj razvojnoj strategiji neke regije ili zemlje. Zbog toga se ne smijemo zavaravati, primjerice o rastu turističkih noćenja ili turističkih prihoda, što se nerijetko čini. Po meni, za turističku orijentaciju ili strategiju bitan je pokazatelj multiplikativnih učinaka i posljedica, a sve ostalo su zablude. Nažalost, mi još uvijek nismo na znanstvenim ili stručnim osnovama razradili i primjenili pouzdanu metodologiju praćenja turističke potrošnje, multiplikativnih učinaka i stvarnog utjecaja turizma na nacionalnu ekonomiju, a niti ima spremnosti kod nadležnih da to i učine.

Po meni, već i godinama temeljni je problem hrvatskog turizma, možda točnije turističkog poduzetništva, što temeljni nositelji turističke ponude, a to su hoteli, donekle i restorani, posluju s gubicima, u teškom su financijskom položaju i sa slabom iskorištenošću kapaciteta, tako da se ulaganja u te djelatnosti s obzirom na nisku stopu povrata, skoro i iracionalna u usporedbi s drugim djelatnostima. S druge strane,od turističke potrošnje veću korist imaju trgovci, neke ustanove, jedinice lokalne samouprave, građevinari, neke proizvodne djelatnosti, što razvojno gledano nikako nije dobro i u čemu će, kako to čine ostale razvijene turističke zemlje, država trebati davati puno veće potpore, izravne ili posredne, hotelijerima, restauretirma i sličnima, jer je tek na takvom konceptu moguće znatnije povećati međunarodnu konkurentnost hrvatskog turizma i njegove ekonomske učinke.

turisti
Turistička potrošnja i multiplikativni učinci turizma u konkurentskim turističkim zemljama najčešće se mjeri takozvanim turističkim satelitskim bilancama. Riječ je o relativno kompliciranoj, ali i pouzdanoj međusektorskoj analizi utjecaja turizma na nacionalnu ekonomiju koja se temelji na jednako takvoj statističko-dokumentacijskoj podlozi, koja je kao službena prihvaćena 2000. od strane EUROSTAT-a. Turističku satelitsku bilancu u novije vrijeme primjenjuje i Hrvatska, ali ne može se ustvrditi da je baš potpuno pouzdana, s obzirom na nedostatak stalnih, pouzdanih, usporedivih i konzistentnih statističkih podataka u duljem razdoblju. Općenito uzevši, kod nas su, upravo zbog neadekvatne metodologije turisitčke potrošnje i mjerenja ekonomskih učinaka turizma na nacionalnu ekonomiju vrlo oprečni sudovi o tome je li turizam naša strateška razvojna odrednica i sudbina ili bi ipak trebala biti sporedna, što ne znači i ne nevažna, kakav je slučaj u razvijenim zemljama.

Iako nije, kako sam to već i spomenuo, moguće točno kvantificirati turističku potrošnju, s obzirom na njezinu posebnost i pojavnost u mnogim oblicima, ipak je ona mjerljiva i siguran sam da svatko onaj koji ostvaruje prihode od turista i izletnika zna skoro u lipu koliko je ostvario prihoda od potonjih, a koliko primjerice od domicilnog pučanstva ili poduzetnika. U ekstremnim situacijama, dakle kada uopće nema turista ni izletnika, zna se da su svi prihodi od domicilnog pučanstva ili poduzetnika i da tada nema nikakve turističke potrošnje. Svaki ozbiljniji obrtnik ili poduzetnik, pa i privatni iznajmljivač, jako dobro poznaje strukturu svojih poslovnih prihoda. Međutim, problem je u tome što mnogi tu strukturu ne žele, ali nisu ni obvezni iskazati, da i ne govorim o sivoj ekonomiji. Kako bilo, poradi na dugi rok osmišljenog i održivog razvitka hrvatskog turizma, koji je i unatoč manjkave statističko-dokumentacijske osnove dokazivo strateški iznimno važan za nacionalnu ekonomiju, potrebno je čim prije prihvatiti europske standarde u mjerenju i procjeni ekonomskih učinaka turizma, kako bi se na najbolji način iskoristili svi njegovi potencijali, ali ne zaboravimo i na minimum svele njegove štetne, posebice ekološke i demografske posljedice.

3. listopada 2010.

Bajro Sarić

 

HNB tečajna lista

18.08.2017
Srednji
JPY JPY
100
5,732931
CHF CHF
1
6,519248
GBP GBP
1
8,127540
USD USD
1
6,310926
EUR EUR
1
7,386308
$ Odabir valute
= Odabir valute