KREACIONIZAM

Spektar - Politika

kreacionizam

Kreacionizam ili kreacijska teologija je vjerovanje da je vrhovno biće ili božanstvo kreiralo čovjeka, Zemlju i Svemir. Sam događaj može se promatrati ili kao čin kreacije, stvaranja ('ex nihilo') ili nastajanje iz prethodnog kaosa ('demiurg'). Mnogi koji vjeruju u Stvaranje drže da je takvo vjerovanje dio religije i stoga u skladu s znanstvenim pogledima ili nedirnuto njima; drugi drže da su znanstveni podaci u skladu s kreacionizmom. Oni koji podržavaju evolucionarni kreacionizam mogu tvrditi da razumiju znanstvene mehanizme kao jednostavne aspekte vrhovne kreacije. Osim toga, neki znanstveno orijentirani vjernici shvaćaju Stvaranje opisano u svetim knjigama jednostavno kao metaforu.

Oni koji vjeruju u doslovno stvaranje često odbacuju neke znanstvene poglede, a posebno neke teorije. Najčešće se odbacuje teorija evolucije, preciznije makro-evolucije i njenih posljedica na suvremenu evolucijsku biologiju. Iako opća ideja prirodnog odabira može biti u skladu s pojedinim gledištima, evolucijski koncept zajedničkog podrijetla  da su ljudi "potekli od nižih bića" neprihvatljiv je većini kreacionista. Također, odbacuju neke trenutno važeće znanstvene teorije o postanku Zemlje, Sunčevog sustava i nastanka Svemira. Najveći udio i aktivnost kreacionista trenutno je u Sjedinjenim Američkim Državama.

Inteligentni dizajn je stav da su "određene značajke svemira i svih živih bića najbolje objašnjene inteligentnim uzrokom, a ne nevođenim procesom kao što je prirodni odabir". On je moderni oblik tradicionalnog teleološkog argumenta za postojanje Boga, izmijenjen da izbjegne odrediti prirodu ili identitet dizajnera. Njegovi glavni zagovaratelji  vjeruju da je dizajner Bog. Tvrde da je to znanstvena teorija i nastoje da fundamentalno redefiniraju znanost da prihvati natprirodna objašnjenja.

Sistem koji se suprotstavlja Darwinovoj teoriji evolucije jest onaj koji predstavlja nesvedivu složenost. Michael Behe drži da složeni sistemi u biološkom svijetu mogu biti funkcionalni samo ako su sve komponente tog sistema na svom mjestu. Bilo kakvo manipuliranje ili odstranjivanje komponenata bi neizbježno rezultiralo funkcionalnim kolapsom sistema.  Nesvedivo složen sistem se suprotstavlja evolucijskom hodu od manje do veće složenosti organizama i kao takav ne može biti plod postepenih modifikacija uzrokovanih pokretačkim silama evolucije. 

Da koncept nesvedive složenosti ne ostane puka definicija, pobrinuli su se brojni sljedbenici kreacionizma tražeći primjere u biološkom svijetu kako bi poduprli tu tezu „čvrstim“ dokazima. Behe, da bi uveo teoriju u svijet znanosti, koristi razne analogije između mehanizama koncepiranih ljudskim umom i biološkog svijeta.  Jedan takav primjer je mišolovka. Ona može funkcionirati samo ako su sve njene komponente na svome mjestu, dok su njeni pojedini dijelovi beskorisni ako nisu precizno složeni u shemu mišolovke.


Dakle, mišolovka je nužno sastavljena od više funkcionalnih, pojedinačno beskorisnih dijelova, i kao takva ona se može smatrati nesvedivo složenim sistemom. Počevši od mišolovke, Behe nadalje svoj stav argumentira analognim primjerima u biološkom svijetu, tvrdeći da su mnogi biokemijski sistemi zapravo nesvedivo složeni.


Behe drži da su proteini u mnogim biološkim strukturama samo komponente većih molekula. Kao i kod mišolovke oni su pojedinačno nefunkcionalni i optužuje znanstvene krugove da
a priori odbijaju mogućnost prisutnosti natprirodne sile u stvaranju života na Zemlji. On smatra da je to plod loše logike, koja zatim rezultira lošom znanošću. Teoriju inteligentnog dizajna ne smatra pseudo-znanstvenom već avangardnom, baš kako je to bila teorija evolucije u devetnaestom stoljeću. 

U zadnjih nekoliko godina pokret inteligentnog dizajna okomio se na znanstveno obrazovne standarde u nekoliko saveznih država SAD-a.  Najveći odjek u široj javnosti imali su slučajevi u Kanzasu i Ohiju.  Glavna tvrdnja sljedbenika teorije inteligentnog dizajna jest mogućnost detektiranja prisutnosti inteligentnog dizajna u kompleksnim biološkim sistemima.  Kao dokaz citirani su razni biokemijski procesi i strukture karakteristične za određene organizme.  Najslavniji među citatima je eubakterijski bič.


Sljedbenici kreacionističke teorije inteligentnog dizajna tvrde da su u stanju proizvesti čvrste znanstvene dokaze koji ukazuju na nemogućnost utjecaja evolucije na takav jedan složeni sistem kao što je eubakterijski bič. Drugim riječima takva jedna struktura nije mogla niti nastati niti je objašnjiva teorijom evolucije jer posjeduje kvalitete nesvedive složenosti. Michael Behe je u svojoj knjizi
Darwin's Black Box prvi pokušao iskoristiti bič kako bi diskreditirao teoriju evolucije tvrdnjama o otkriću znanstvenih principa koji bi mogli biti iskorišteni na štetu teorije evolucije. Taj princip nosi upravo ime „nesvediva složenost“.

Sa stajališta Michaela Behea, bakterijski bič je „molekularna mašina“ koja je u stanju funkcionirati samo ako su sve njene komponente na svome mjestu. Modifikacije ili pomicanje strukturalno funkcionalnih dijelova biča prouzrokovali bi kolaps cijelog sustava. Samo postojanje takvo organiziranog sistema shvaćeno je kao izravan dokaz djelovanja natprirodne sile ili inteligentnog dizajnera na biološki svijet. Proteinska struktura biča mora biti prisutna u svojoj cijelosti i preciznoj složenosti da bi biču bila omogućena motorična aktivnost, što bi ujedno trebalo značiti da procesom evolucije nije moguće složit funkcionalan bič, jer bi bio podložen negativnoj selekciji kao nepotreban i nefunkcionalan.  Behe je to postavio ovako: „ ... prirodna selekcija bira samo među funkcionalnim sistemima koji već rade, dok nesvedivo složen sistem nije u stanju raditi osim ako svi dijelovi nisu već na svom mjestu. Bič je nesvedivo složen i prema tome je djelo inteligentnog dizajna.“


Izjava da su stanične mašine nesvedivo složene i da kao takve podupiru teoriju dizajna nije prošla nezapažena u znanstvenim krugovima. U literaturi su se pojavili brojni odgovori i reakcije koji su stavili na svjetlo dana siromašnost dokaza i plitkost teorije dizajna (Coyne 1996; Miller 1996; Depew 1998; Thornhill and Ussery 2000). Tvrdnja da znanost nije u stanju objasniti biokemijsku složenost brzo je potonula pod težinom dokaza i činjenica iznesenih od strane znanstvene zajednice. Ipak najznačajniji doprinos u obrani teorije evolucije ne proizlazi iz izravne namjere da se odgovori kritikama, nego iz napredovanja znanstvenih radova na genima i proteinima vezanim za eubakterijski bič i druge stanične strukture.

Patogene bakterije u stanju su inficirati organizme na razne načine, jedan od kojih je da proizvedu toksine koje naknadno ubrizgaju direktno u stanicu napadnutog tijela.  Jednom unutra, takvi toksini mogu slomiti i uništiti stanicu, uzrokujući bolest, oštećenja tkiva, a u nekim slučajevima i smrt.


Da bi obavile takav posao, bakterije, osim što su primorane proizvesti određeni toksin, moraju ga isto tako biti u stanju uspješno dostaviti kroz staničnu membranu u ciljanu stanicu. Ta funkcija omogućena im je raznim proteinskim sekrecijskim sistemima.  Sekrecijski sistem tipa III (TTSS), omogućava gram negativnim bakterijama translokaciju proteina direktno u citoplazmu stanice (Heuck 1998). Neki od proteina koji se koriste TTSS-om izrazito su opasne molekule na primjer grupa koja spada pod naziv „virulentni faktori“. Takve molekule izravno su odgovorne za aktivnost nekih od najsmrtonosnijih postojećih bakterija (Büttner and Bonas 2002; Heuck 1998).

Molekularna istraživanja na proteinima u TTSS dovele su do otkrića da su isti direktno homologni sa proteinima u bazalnom djelu bakterijskog biča. Ta homologija širi se na nekolicinu blisko surađujućih proteina nađenih u obje molekularne strukture. Oslanjajući se na takve homologije, McNab (McNab 1999) tvrdi da se i sam bič treba smatrati sekretornim sistemom tipa III.

Aizawa (2001) primjećuje da se oba sistema sastoje od homolognih proteina sa zajedničkim fizikalno-kemijskim karakteristikama. Jasno je prema tome, da transmembranska funkcionalna porcija TTSS-a čini komplementarni dio proteinske strukture u biču. Drugim riječima, TTSS obavlja svoju funkciju kroz određeni broj proteina koji su ujedno i sastavni dio baze biča. Gledano sa evolucijskog stajališta ova relacija nije iznenađujuća, već očekivan rezultat oportunističkog evolucijskog procesa koji je doveo do podešavanja dviju struktura u svrhu prilagođavanja i stvaranja novih funkcija. Sa druge strane, tako nešto nije moguće sa stajališta doktrine inteligentnog dizajna. Da je bič nesvedivo složen kompleks, onda bi izmicanjem samo jednog njegovog dijela dovelo do nefunkcionalnosti. 

S druge strane, TTSS je savršeno funkcionalan iako mu nedostaju većina dijelova koji čine bič. Postojanje TTSS-a u širokom spektru bakterija, ukazuje da je mali dio „nesvedivo složenog“ biča u stanju izvoditi važne biološke funkcije. Prema tome, nema razloga vjerovati u točnosti tvrdnje da bič mora biti složen u svojoj cijelosti da bi pojedini njegovi dijelovi bili funkcionalni.


Odgovor sljedbenika teorije nesvedive složenosti vodi cijelu diskusiju u jedan začarani krug. Naime, znanstvena istraživanja na polju molekularne strukture eubakterijskog biča ne govore ništa drugo nego potvrđuju teoriju nesvedive složenosti time što se shvatilo da je zapravo riječ o dva nesvedivo složena sistema, a ne jednima kako se pogrešno mislilo na početku.


Snaga znanstvene metode leži između ostalog i u ograničenom spektru djelovanja. Naime, proučava se stupanj podudarnosti teorije sa činjenicama, to jest u kojoj mjeri ove druge podupiru neku određenu tezu ili pak teoriju. Znači da se djeluje u polju veće ili manje mogućnosti a ne apsolutnog prihvaćanja ili odbacivanja. To ograničava znanost da se bavi rješavanjem pitanja na koje je moguće ponuditi „značajan“ odgovor.

Nastanak života, kao i njegov razvoj kroz vrijeme objašnjavan je znanstvenom metodom, dakle marljivim prikupljanjem, interpretiranjem dokaza i adaptiranjem teorije u tom smislu. Napredovanja u polju molekularne biologije donijela su mnoga nova saznanja koja su bitno promijenila neka početna stajališta, dok su sa druge strane pružila još čvršće dokaze o zajedničkom podrijetlu svih živih bića na Zemlji, što je ujedno i sam korijen teorije evolucije. 

Dok s druge strane kreacionizam vuče svoje korijene iz  prethodnih ljudskih shvaćanja koja su povezivana ne samo s vjerom u Boga, već i sa samom slikom i dojmom o Bogu. Takvi 'memovi' pomogli su percepiju Stvoritelja i podarili mu jednu ljudsku dimenziju u kojoj se vjernik može ogledati i pronaći smisao svoje egzistencije. Upravo ta antropološka dimenzija Boga ujedno je i neiscrpni izvor površnog shvaćanja prirode i njenih manifestacija. Božjoj volji pripisana su mnoga premašena saznanja koja preživljavajući tisućljeća dolaze k nama kao ostaci ljudske prošlosti, kulturološki relikti koji se javljaju u obliku atavizma u raznim oblicima, među kojima je i sam kreacionizam.

12. veljače 2011.

Josip Cvitan – www.znanost.com

HNB tečajna lista

27.06.2019
Srednji
JPY JPY
100
6,044323
CHF CHF
1
6,659046
GBP GBP
1
8,255759
USD USD
1
6,509517
EUR EUR
1
7,392207
$ Odabir valute
= Odabir valute