MASOVNI ILI ELITNI TURIZAM?

Spektar - Turizam

turismasa

Ako je suditi po broju turista koji su ove godine posjetili Hrvatsku te po broju ostvarenih noćenja, ovo je najuspješnija turistička godina koju je Hrvatska imala od svoga osamostaljenja prije deset godina. Unatoč tome, očito je nezadovoljstvo turističkih djelatnika - od vlasnika agencija preko direktora hotela do lokalnog stanovništva koje živi od turizma. Štoviše, stanjem u turizmu nezadovoljna je i sama hrvatska Vlada, čiji potpredsjednici i ministri zbog turizma vode otvoreni međusobni rat i neprestano optužuju jedni druge. Najgore u svemu je što unatoč ostvarenim dobrim rezultatima i milijardama prikupljenih dolara svatko od njih ima pravo kad progovara o lošim trendovima kojima je hrvatski turizam prepušten.

Najveća boljka turizma je privatizacija hotelskih i ugostiteljskih kapaciteta diljem Hrvatske, a na osnovu te privatizacije moguće je iščitati i potpuni izostanak bilo kakve koncepcije ovdašnjeg turizma. Rasprave o tome treba li Hrvatskoj elitni turizam s manje gostiju velikih platežnih sposobnosti, ili masovni koji podrazumijeva mnogo gostiju čija lisnica nije pretjerano napunjena konvertibilnim valutama, toliko su uzele maha da u pojedinim trenucima izgleda kako Vlada i turistički djelatnici . No korijeni njihovih dvojbi mnogo su dublji, i započeti su još u prvim danima pretvorbe, početkom prošlog desetljeća, a često još i dalje, do dana kada su ti turistički kapaciteti građeni diljem obale i unutrašnjosti, bez ikakvog ozbiljnijeg i promišljenijeg koncepta osim da odmor na moru bude dostupan svima, što je pak rezultiralo betonskim mastodontima potpuno neprimjerenima zahtjevima turista kakve bi Hrvatska željela.

Već u prvim danima privatizacije uvidjelo se da postojeće uprave hotela nisu sposobne ostvariti zaradu, odnosno profitabilno voditi hotele i hotelska poduzeća na tržišnim principima. Rat je samo dodatno pogoršao ionako katastrofalno stanje jer se niti njegovim prestankom i uistinu velikim povratkom turista na hrvatsku obalu i otoke nije mnogo toga promijenilo, pogotovo ne nabolje. Nadalje, koncept privatizacije postavljen je tako da hoteli i ugostiteljski objekti nisu kupovani svježim novcem, već bankovnim kreditima, na koje su u Hrvatskoj sve donedavna imali pravo tek politički podobni pojedinci. U pravilu je to značilo da su potpuno nesposobni za biznis, pa su im vladajuća partija i njen vođa, HDZ i pokojni Tuđman, financijski pomagali, najčešće besplatnim kreditima banaka koje su vodili uglavnom isto tako nesposobni bankari. Ludilo neracionalnosti koje je u jednom trenutku preplavilo cijelu državu moralo je doći na naplatu, ali se nitko nije nadao da će to biti tako brzo. Još u vrijeme vladavine HDZ-a zbog takvih su kredita banke propadale, a hoteli mijenjali vlasnike u rokovima u kojima se po hotelima mijenjala posteljina.

Početkom novog tisućljeća, u Hrvatskoj obilježenog i smjenom rigidnog režima HDZ-a, hrvatski je turizam dočekao na koljenima: banke su svoje kredite pretvorile u vlasničke udjele i postale vlasnici velikog dijela hotelskih kapaciteta, a ono što nije bilo u njihovim rukama, ležalo je u portfelju Hrvatskog fonda za privatizaciju ili Mirovinskog fonda. No ni jedan od tih fondova, baš kao ni banke, nisu imali nikakvu koncepciju održivog razvoja tih hotela, kamoli njihovog pretvaranja u profitabilne tvrtke. Novouspostavljena koalicijska Vlada, koja je trebala osmisliti bilo kakvu koncepciju, našla se u stanju paraliziranosti zbog beskrajnih unutarnjih svađa koje su onemogućavale ikakav konsenzus o bilo čemu, pa tako i o turizmu, odnosno hotelima. Na kraju ponestalo je novca u državnom budžetu, i hoteli su - kad već u državnom vlasništvu nije ostalo mnogo toga što bi se još moglo prodati - stavljeni na bubanj. Istodobno, i banke su se počele rješavati svih tvrtki koje su u njihovom vlasništvu a nemaju veze s osnovnom djelatnošću tj. bankarstvom.

Zbog toga se na samom početku ovogodišnje turističke sezone u prodaji našlo 40 hotelskih poduzeća kojima je vlasnik država (odnosno dva spomenuta fonda), te još nekoliko desetaka kojima su vlasnici banke. Faktički je to značilo da se više od četvrtine ukupnih smještajnih kapaciteta našlo na bubnju u vrijeme početka turističke sezone. Takva situacija teško da je mogla uroditi osmišljenijim pristupom turističke ponude, što se na kraju odrazilo velikim nezadovoljstvom inozemnih gostiju koji smatraju kako za svoje novce nisu dobili zadovoljavajuće sadržaje i kvalitetu. Osim toga, ankete pokazuju da je njihovo nezadovoljstvo uvjetovano i činjenicom da je Hrvatska skupa zemlja, pogotovo u usporedbi sa Španjolskom, Turskom ili Grčkom, a osim prirodnih ljepota ne nudi ništa drugo. Drugim riječima, promijenjena politička klima u državi vratila je turiste, ali ništa više nije učinjeno da bi se ti turisti vratili i iduće godine.

Dok se aktualna ministrica turizma Pave Župan Rusković s jedne strane nervirala zbog toga, na drugoj je vodila rat u Vladi gdje je zastupala privatne interese suprotne interesima drugih ministara, a najviše potpredsjednika Vlade Slavka Linića. Njihove svađe o prodaji pojedinih hotela Britancu hrvatskog podrijetla Goranu Štroku, čije interese zastupa Linić, ili Čileancu hrvatskog podrijetla Androniku Lukšiću, čije je donedavno zastupala Pave Župan Rusković, školski su primjer nesposobnosti i nekompetentnosti državne uprave. Osim toga, Vlada ima velikih problema s usklađivanjem stavova oko pitanja mogu li svi stranci kupovati nekretnine, a time i zemljište u Hrvatskoj, i kako takve kupovine ograničiti. Trenutno su na snazi parcijalna rješenja kojima se stranci dovijaju na razne načine, uglavnom osnivanjem tvrtki u Hrvatskoj, pa onda preko tih tvrtki kupuju zemljište i objekte, što je zakonski dozvoljeno, dok im je kao individuama to uglavnom onemogućeno. Sve to odbija potencijalne ulagače, pogotovo one ozbiljnije. Osim toga, ministrica turizma došla je u Vladu s mjesta direktorice turističke agencije , a ne treba zaboraviti da agencije obilno zarađuju , kako je nedavno opisana hrvatska koncepcija masovnog turizma, kojoj je ona itekako sklona.

U pozadini tih svađa na kraju se donesu odluke upravo suprotne nekim proklamiranim težnjama Vlade. Naime, sad kad je već dosegnuta masovnost inozemnih gostiju, svi su se - i javnost, i Vlada, i turistički djelatnici - počeli zalagati za dovođenje elitnije klijentele na Jadran. No na nedavnoj sjednici Vlade donesena je odluka da se jedan od hotelskih kompleksa u Cavtatu proda njemačkoj tvrtki , poznatoj upravo po masovnosti a manje po elitizmu njihovih gostiju. Takve odluke u pravilu odbijaju potencijalne investitore koji žele stvoriti destinacije za elitnije klijente, koji Hrvatsku napuštaju vidno razočarani. Oni drugi, koji ulože svoj novac u Hrvatsku, npr. Androniko Lukšić, očekuju da im se taj novac isplati u što kraćem roku, pa dolazi do paradoksalnih situacija: hoteli im se prodaju po niskim cijenama, ali s obvezom da ulože u njihovu rekonstrukciju i poboljšanje kvalitete. No takvima se slična ulaganja čine nepotrebnima, pa prolaze godine tijekom kojih hoteli uopće ne napreduju, već suprotno - snižavaju kvalitete svojih usluga, ali ne i cijene.

Loših je primjera gospodarenja bezbroj, ali slučaj Hotela u Zagrebu najilustrativniji je. Jedan od onih koji su se obogatili tijekom proteklog desetljeća je i Ivica Todorić, vlasnik najvećeg maloprodajnog lanca trgovina . Kao većinski vlasnik , Todorić je zaključio da mu je preskupo plaćati uključenost u lanac (radilo se o manje od milijun dolara godišnje), pa je otkazao licencu. Zagrebački odnedavno se zove , bez da se itko pobunio zbog toga.

Proći će još mnogo vremena prije no što se proklamirani ciljevi i želje počnu provodi u stvarnosti, dok hrvatska turistička ponuda ne postane uistinu profilirana. A tek kad se ona profilira - prema masovnom, elitnom ili kombinaciji tih dvaju turizama (što je itekako moguće jer obala je dovoljno velika i za takvu koegzistenciju), bit će mnogo lakše planirati na duge rokove. No sigurno je da će Hrvati provesti još mnoge zime u svađama oko koncepcije, grickajući ljetinu stečenu u samo dva mjeseca, koliko ovdje traje sezona.

16. rujna 2001.

Milivoj Đilas – www.aimpress.ch

HNB tečajna lista

18.08.2017
Srednji
JPY JPY
100
5,732931
CHF CHF
1
6,519248
GBP GBP
1
8,127540
USD USD
1
6,310926
EUR EUR
1
7,386308
$ Odabir valute
= Odabir valute