OLUJA, FAŠIZAM I ANTIFAŠIZAM

Spektar - Politika

Svakoga nam se svibnja prošlost još osjetnije vraća. Počne svibanjskim podsjećanjem na bleiburšku i jasenovačku tragediju, a u lipnju sjećanjem na Sisački partizanski odred, na Dan antifašističke borbe. U svibnju započete političke i ine prepirke i osporavanja u lipnju se nastave novim gloženjima. Manje zbog biti i naravi ovdašnjeg antifašizma, a više svađama na tragu starih ideoloških dogmi i predrasuda ili pak stavljenih u službu dnevne politike. I poslije skupa u Brezovici opet su se čule slične ideološko-političke priče.

Iz Brezovice je opetovana i poruka o antifašizmu kao o temelju demokracije i današnje Hrvatske. Čulo se i da o hrvatskom antifašizmu treba “širiti povijesnu istinu”. Dobar naputak. Da ga se nakon stvaranja Hrvatske htjelo slijediti, lako bi se utvrdile i neke tamnije strane ovdašnjeg antifašizma. No, o antifašizmu su se i u Hrvatskoj nakon desetak godina njezine samostalnosti počeli sricati hvalospjevi.

Takav je i novohrvatski ditiramb: “Bez hrvatskog antifašizma ne bi bilo ni Hrvatske!” Kao da su se antifašisti ujedno borili i za Hrvatsku!? Možda su neki i mislili da to čine, ali nakon rata našli su se u komunističkoj Jugoslaviji. Demokraciju je pak antifašizam omogućio na Zapadu. Na europskom je Istoku učvrstio boljševičku diktaturu, a u Jugoslaviji nametnuo komunistički totalitarizam. Kakva vražja Hrvatska i kakva demokracija!?!

Pozivanje na preambulu Ustava koja baštini hrvatski antifašizam nije sporno. U dokumentima ZAVNOH-a u tragovima je elementarno sačuvana tradicija hrvatskog državnog prava. Ali oni hrvatski antifašisti koji su povjerovali u tu zavnohovsku iluziju nisu daleko stigli. Vladimir Nazor je umro. Andriju Hebranga su ubili. Franjo Tuđman, Ivan Šibl, Šime Balen, Većeslav Holjevac, Janko Bobetko... politički su stradali.

Antifašizam je Hrvatske zaslužan za njezine administrativne (ali i smanjene) zavnohovske granice. Ustrajati pak na političkoj floskuli – da bez antifašizma ne bi bilo ni samostalne Hrvatske – preuzetno je. Pa imala je i BiH antifašiste. I ima li zato Bosne? Ima i nema. Tako bi bilo i s Hrvatskom. Da nije bilo Hrvatske vojske i Oluje, uzalud bi joj bio njezin antifašizam. Bilo bi joj isto kao i Bosni. A možda i gore.

Mnoštvo se antifašista Hrvatske nije borilo ni za kakvu Hrvatsku, nego za boljševičku, staljinističku Jugoslaviju. Ti su boljševici hrvatsko poraće pretvorili u bleiburšku grozu. A Hrvatsku ni dvadesetak godina kasnije u zemlju turobne hrvatske šutnje. Tvrdnje “hrvatskih antifašista” glede krivnje za Bleibug i Jasenovac možda su logički manje sporne od drugih im tvrdnji. Jer, nitko umoren u Jasenovcu doista nije kriv za smrt stradalih na Bleiburgu, ali su mnogi stradali na Bleiburgu krivi za ubijene u Jasenovcu.

Osporavatelji te tvrdnje, napose o logoru Jasenovac, nasuprot komunističkoj maniri relativiziranja poratnih boljševičkih zločina i otkrivenih masovnih grobnica, jednako besramno jasenovačku stravu svode na “obični radni logor”, a u njegovu užasnu zbilju podmeću “izvođenje Male Floramy”. Tome ideološkom ludilu kao da nema kraja.

Možda bi naše stare netrpeljivosti mogle biti ublažene i svedene na tolerantniji i razboritiji govor o nacionalnim traumama, tj. i o fašizmu i antifašizmu. Možda bi poslije najave da će kardinal Bozanić napokon posjetiti Jasenovac i predsjednik Mesić napokon mogao otići u Bleiburg.

Kada bi to učinili istodobno, možda bi to bila dalekosežna i kolektivno blagotvorna simbolička gesta nakon koje bi možda najturobniji i najžalosniji dio hrvatske povijesti mogao konačno biti prepušten povjesničarima.

 24.06.2009.

Milan Jajčinović – www.vecernji.hr

 

 

 

HNB tečajna lista

14.11.2019
Srednji
JPY JPY
100
6,203571
CHF CHF
1
6,826148
GBP GBP
1
8,687897
USD USD
1
6,757955
EUR EUR
1
7,441184
$ Odabir valute
= Odabir valute