MICHAEL NOVAK - TEOLOG KAPITALIZMA

Spektar - Politika

Michael Novak /1933-/ svakako je jedan od vodećih i ne samo američkih katoličkih teologa, uz to i novelist, novinar i diplomat. Teško da itko tako uvjerljivo ne samo brani, nego i promiče vrijednosti i prednosti, kako on veli "demokratskog kapitalizma", osobito spram raznih varijanti socijalizma, uključujući i takozvanog "kršćanskog socijalizma", koji se čini žilavim, sudeći po porukama katoličke nomenklature i ne samo u Južnoj Americi, nego čak i u Europi. Zapravo, Novak na umu ima takozvani anglosaksonski politički, ekonomski i moralni kapitalistički sustav, ili još uže, američki kapitalizam s jasnim i praktično dokazanim argumentima i "pred Bogom i pred narodom", ne umišljajući pri tome da je riječ o nekakvom idealnom i bezgriješnom modelu. Tako će Novak "Od svih sustava političke ekonomije koji su oblikovali našu povijest, nijedan nije toliko revolucionirao svakodnevna nadanja ljudskoga života - i to produženjem čovjekova vijeka, proširenjem raspona ljudskog izbora te dovođenjem uklanjanja bijede i gladi u domenu zamislivog - kao što je to učinio demokratski kapitalizam." Kod nas su, dakle u Hrvatskoj, recepcija i opus Michaela Novaka začuđujuće slabi, a držim da bi baš u ovim tranzicijskim vremenima, pa i u krizama, trebalo biti posve obratno. Možda je još i prerano za primjenu Novakovih "recepata" i viđenja kapitalizma i socijalizma  na ovim prostorima, ali ne bi bilo loše bar ih upoznati i ne upadati u greške koji su ionako drugi već skupo platili.

Ipak, najznačajnija knjiga Michaela Novaka "Duh demokratskog kapitalizma" kod nas je prevedena 1993. /Globus nakladni zavod i Školska knjiga, Zagreb/, a iz nje citiramo završno poglavlje "Pod Bogom", što bi se moglo uzeti kao sinteza njegove misli o prirodi kapitalističkog poretka. /Bajro Sarić/

"Kad se sve uzme u obzir, demokratski će se kapitalizam na Sudnji dan pojaviti pod teškim bremenom. Njegova se osnovna struktura pokazala produktivnom, njegove slobode širokima; dosljedno tome, njegove su odgovornosti mnogobrojne. Da je eksperiment zakazao, da su Sjedinjene Države ostale primitivnom zemljom, loše upravljanom, mrzovoljnom i anarhičnom, možda bi ih svijet više volio. Da su Sjedinjene Države bile nesposobne da upravljaju sobom, svijet teđko da bi u njima tražio vodstvo. Da su i nadalje siromašne, nitko ih ne bi mogao kriviti za vlastitu bijedu. Bivša kolonija kao druge bivše kolonije, možda bi udovoljavale kriterijima za pomoć Svjetske banke.

Sjedinjene Države, međutim siromaštvo nije bacilo na koljena. Njihov je sustav bio tako produktivan da se to ni s čim ne da usporediti. Njihov je eksperiment /do sada/ bio uspješan. Njihov narod je slobodan. Njihovo je, dakle, breme odgovornosti teže.

U ovoj knjizi namjera mi nije bila da izrečem sud o praksi kapitalizma. Briga mi je bila da shvatim latentne ideale što stoje iza njegove prakse. Ta mi se procedura čini opravdanom. Postoje stotine knjiga o idealima socijalizma, od kojih su mnoge bile napisane dok još nije bilo nijednog primjera socijalističke prakse, dok su mnoge druge bile napisane bez ikakva obaziranja na tu istu praksu. Ako socijalisti mogu legitimno sanjariti o svojim idealima i iskazivati ih, onda i demokratski kapitalist može isto  tako legitimno sanjariti o svojim idealima i te ideale iskazivati. A uspoređivati se mogu samo ideali s idealima i praksa s praksom.

Netko će odgovoriti da je stvarni svijet demokratskog kapitalizma grublji i opakiji od onoga kojeg samo opisao. Sad se postavlja pitanje: Na temelju kojih ćemo standarda suditi o grubosti i opakosti? Da bismo praksi demokratskog kapitalizma sudili strogo ali pravedno, prvi bi korak bio da mu sudimo u svjetlu vlastitih ideala. I zato je potrebno navesti ih. Oni su latentni, skriveni u njegovoj praksi: nema potrebe da ih skidamo s neba.

Reći da demokratski kapitalizam ne zadovoljava ideale socijalizma bilo bi očito neadekvatno. On to nikada nije ni pokušavao. On ima svoje vlastite ideale. A ostvaruje li on u praksi isto tako i ideale socijalizma – i je li u tome bolji od ijedne postojeće socijalističke države – pitanje je empirijsko. Da se na nj odgovori, trebalo bi skupiti dokaze.

Ne bi bilo dovoljno ni kazati da se demokratski kapitalizam može mjeriti ni s punim standardima židovske i kršćanske vizije Kraljevstva Božjeg. On na to niti ne pretendira. Nijedna se politička ekonomija ne usuđuje pretendirati na to da bi se mogla mjeriti s tim kraljevstvom. Pa ipak demokratski kapitalizam pozdravlja sud u bistrom svjetlu toga kraljevstva. Riječ je, naime, o sustavu zamišljenom tako da se neprestance reformira i transformira, i on je jedini od svih poznatih sustava koji u sebi posjeduje sposobnost transformacije miroljubivim sredstvima.

Kritika demokratskog kapitalizma u svjetlu njegovih vlastitih ideala ne samo da je moguća nego je i korisna. Nema sumnje da je taj sustav iznevjerio vlastite ideale, kako u velikom tako i u malom. On je bio zamišljen kao slobodan sustav u kome bi svaki pojedinac, interesna skupina i moralna manjina mogla pokušati usmjeriti ga u skladu s vlastitim viđenjem. "Često će težit suprotna djela", kao što reče Shakespeare u Henriku V.

Svemogući Bog nije stvaranje učinio prisilnim već ga je zamislio kao borilište slobode. A u tom borilištu, Bog je pozvao pojedince i narode da žive u skladu s Njegovim zakonima i nadahnućem. Demokratski kapitalizam bio je zamišljen tako da im dopusti, svima njima griješnima, da slijede svoje slobodne putove. On stvara nenasilno društvo kao arenu slobode, u kojoj su pojedinci i narodi pozvani da ostvare, a posredstvom demokratskih metoda, poslanje za koje vjeruju da im je zadano.

A pred licem Božjim, oni mogu očekivati da će ih dopasti točna i pravedna presuda."

16. kolovoza 2009.

Michael Novak: "Duh demokratskog kapitalizma"


HNB tečajna lista

17.11.2019
Srednji
JPY JPY
100
6,205324
CHF CHF
1
6,815049
GBP GBP
1
8,679919
USD USD
1
6,743963
EUR EUR
1
7,435219
$ Odabir valute
= Odabir valute