FINANCIJSKI POLOŽAJ PODUZETNIKA


bajrosaric

BAJRO SARIĆ, mag. oec.

 

Puno je nerazumijevanja, pa i manipulacija, kad je riječ o financijskom položaju poduzetnika, pa i osobnom /privatnom/ financijskom položaju. Podosta je i zbrke oko razlikovanja i međusobne uvjetovanosti financijskog položaja i financijskog rezultata poslovanja. Naravno, i prosječnom računovođi, pa i menadžeru, posve su jasna razgraničenja i međusobna uvjetovanost financijskog položaja i financijskog rezultata poslovanja. Ukratko, u određenom trenutku ili na određeni dan moguće je da financijski položaj i financijski rezultat poslovanja budu povoljni po postavljenim financijskim standardima, moguće je da je financijski položaj povoljan, a financijski rezultat poslovanja nepovoljan i na kraju moguće je i da je financijski položaj nepovoljan, a financijski rezultat poslovanja povoljan.

Financijski položaj poduzetnika ocjenjuje se na temelju bilance stanja /balance sheet/ na određeni datum, a financijski rezultat poslovanja na temelju računa dobitka i gubitka /income statement/. Ovdje nećemo razmatrati još i izvješće o novčanom toku, kao treće, po nekima i najvažnije temeljno financijsko izvješće koji upućuje samo na tok gotovine /novca/. Nerijetki vele da je zapravo cash is law, dakle zakon je ili istina samo ono što ostane na novčanom računu nakon podmirenja svih troškova i dospjelih obveza. Ali, stvari nisu baš tako jednostavne. Primjerice, može ostati i dosta novca na računima, ali postoje i prikrivene i nepodmirene obveze, što relativizira takvu spoznaju.

Bilanca, koja je predložak za ocjenu financijskog položaja poduzetnika sustavan je pregled imovine /aktive/ poduzetnika na jednoj strani /bilančna aktiva/ i izvora financiranja te imovine na drugoj strani, odnosno kapitala /glavnice/ i obveza na drugoj strani /bilančna pasiva/. I jedna i druga strana moraju biti jednake, dakle imovina u cijelosti pokrivena kapitalom i obvezama i obratno, kapital i obveze u cijelosti pokrivene imovinom.

U idućem primjeru predočen je primjer bilance poduzetnika u skraćenom obliku.

bilpriz

Općenito, smisao je i svrha poduzetništva stjecanje dobitka ili profita, što se u krajnjem svodi na poboljšanje strukture izvora financiranja imovine ili bilančne aktive, odnosno povećanje kapitala u različitim oblicima. To je moguće samo učinkovitim upravljanjem i ekonomskom izdašnošću raspoložive imovine, snalaženjem na sve konkurentnijem i globalnom tržištu. U računovodstvenom smislu moguće je iskazati i povoljniji financijski položaj i financijski rezultat poslovanja, neistinitim i nerealnim prikazivanjem vrijednosti imovine, ali tim postupkom može se iskazati i lošiji financijski položaj i rezultati poslovanja nego što uistinu jesu. Temeljni je i međunarodno prihvaćeni računovodstveni standard da se imovina i obveze iskazuju istinito i fer /po tržišnim vrijednostima/, izvedeno iz toga i kapital /glavnica/ na što svježiji datum. Jer, financijski položaj, nekom poslovnom transakcijom može se u jednom danu posve izmijeniti i autor ovih redaka je pristalica takozvane permanentne bilance, dakle one koja se sastavlja stalno "na današnji dan". Upravo je temeljna zadaća revizora utvrditi realnost i objektivnost i financijskog položaja i financijskog rezultata poslovanja i novčanog toka, jer samo takva bilanca, račun dobitka i gubitka i izvješće o novčanom toku štite vlasnike, vjerovnike i državu od urušavanja.

Vrlo su česte pogrešne predodžbe o tome što je zapravo imovina u poduzetničkom smislu. Računovodstveno, pa i poslovno, imovina je sve ono s čime raspolaže i koristi poduzetnik u svrhu postizanja svojega temeljnog cilja – profita, odnosno dobitka. Dakle, bilančno promatrano, u imovinu spadaju i nematerijalna imovina /izdaci za razvoj, koncesije, patenti, licencije, software, marke, goodwill, predujmovi za nabavu nematerijalne imovine, nematerijalna imovina u pripremi, ostala nematerijalna imovina/, materijalna imovina /zemljišta, građevinski objekti, postrojenja i oprema, alati, pogonski inventar, transportna imovina, materijalna imovina u pripremi, ostala materijalna imovina, ulaganja u nekretnine/, dugotrajna financijska imovina /kapitalni udjeli ili dionice drugih poduzetnika, ulaganja u vrijednosne papire, dani zajmovi, vlastite dionice i udjeli, ostala dugotrajna financijska imovina, dugoročna potraživanja, odgođena porezna imovina, zalihe sirovina i materijala, proizvodnje u toku, nedovršenih proizvoda i poluproizvoda, gotovih proizvoda, trgovačke robe, predujmovi za zalihe, ostala kratkotrajna imovina namijenjena prodaji, kratkoročna potraživanja od povezanih poduzetnika, kupaca, zaposlenika, članova poduzetnika, države i drugih institucija, ostala kratkoročna potraživanja, kratkotrajna financijska imovina /udjeli ili dionice kod povezanih poduzetnika, dani zajmovi, ulaganja u vrijednosne papire, ostala financijska imovina, novac i novčani surogati, plaćeni troškovi budućih razdoblja i sl. Dugotrajnoj bilančnoj imovini rok trajanja je dulji od godine dana, a kratkotrajnoj manje od godine dana. Treba još naglasiti da se računi imovine /bilančne aktive/ u obrascima iskazuju prema stupnju njihove likvidnosti. Ona imovina koja se najteže može u kratkom roku unovčiti prva se iskazuje /dugotrajna nematerijalna i nematerijalna imovina, financijska imovina/, potom kratkotrajna imovina /opet redoslijedom unovčivosti/, da bi na kraju bi novac na računima u banci i blagajni, kao čista likvidna imovina.  Važan pokazatelj kakvoća bilančne aktive ili imovine je stupanj ili brzina njezine unovčivosti, tako da je više na cijeni brže unovčiva od sporije unovčive. Naravno, to je ovisno i o posebnostima djelatnosti kojoj se poduzetnik bavi.

Od iznimne je važnosti objektivno procijeniti vrijednost imovine na određeni dan. Primjerice, precijenjena vrijednost zaliha, što znači iznad realne tržišne vrijednosti zapravo fiktivno povećava vrijednost ukupne imovine /aktive/, time i financijskog položaja takvog poduzetnika. Vrijedi to i za skoro sve ostale račune u bilančnoj aktivi. Naravno, vrijedi i obratno, potcjenjene vrijednosti računa bilančne aktive ili imovine umjetno pogoršavaju financijski položaj poduzetnika. Zapravo, kad se bolje sagleda, mogućnosti nerealnog iskazivanja vrijednosti bilančne aktive ili imovine su puno veće od nerealnog iskazivanja računa kojima se ta imovina financira, dakle bilančne pasive. Primjerice, skoro da i nema prostora za nerealno iskazivanje računa dugoročnih ili kratkoročnih obveza u bilančnoj pasivi, jer su u ugovorima ili ulaznim računima vjerovnika nedvojbeno iskazane.

Bilančna aktiva ili imovina može se financirati ili vlastitim kapitalom ili raznim vrstama duga /obveze/. U obveze spadaju računi dugoročnih rezerviranja za mirovine, otpremnine i slične obveze, za porezne i ostale obveze, zatim dugoročne obveza prema povezanim poduzetnicima, za zajmove, depozite i slično, prema bankama i drugim financijskim institucijama, za predujmove, prema dobavljačima, po vrijednosnim papirima, ostale dugoročne obveze, odgođene porezne obveze, kratkoročne obveze prema povezanim poduzetnicima, za zajmove, depozite i slično, prema bankama i drugim financijskim institucijama, za predujmove, prema dobavljačima, po vrijednosnim papirima, prema zaposlenicima, za poreze, doprinose i slična davanja, obveze s osnove udjela u rezultatu, po osnovi dugotrajne imovine namijenjene prodaji i ostale kratkoročne obveze. Dugoročne obveze su one kojima je rok dospijeća plaćanja dulji od godine dana, a kratkoročne obveze one kojima je rok dospijeća do godinu dana.

Napokon, ostaju još računi kapitala /glavnice/ u bilančnoj pasivi, odnosno izvorima financiranja imovine. Kapital je zapravo izvedena veličina i predstavlja razliku između vrijednosti bilančne aktive ili imovine i ukupnih obveza u bilančnoj pasivi ili izvorima financiranja imovine. Ili drugačije, kapital /glavnica/ je kumulativni financijski rezultat poslovanja poduzetnika na određeni datum, a sastoji se od računa rezervi iz dobitka, revalorizacijskih rezervi, zadržanog dobitka, prenesenog gubitka, dobitka poslovne godine i gubitka poslovne godine. Smisao ili svrha poduzetničke aktivnosti, ponovimo još jednom, jest povećanja kapitala /glavnice/. Za slabije upućene, potrebno je ponoviti da imovina nije isto što i kapital. Ako, primjerice imate u bilančnoj ili osobnoj aktivi neku nekretninu koja vrijedi 100 novčanih jedinica, a obveze za njezinu izgradnju ili kupnju /krediti, dobavljači i sl./ 80 novčanih jedinica, u idealnom smislu to znači da ste vlasnik samo 20 novčanih jedinica vrijednosti te nekretnine, a ako je niste u cijelosti platiti, možete je i izgubiti.

Dva su ključna pokazatelja financijskog položaja poduzetnika. Prvi je skup pokazatelja koji upućuju na likvidnost poduzetnika, odnosno njegovu snagu da novcem i brzo unovčivom aktivom /imovinom/ pokrije kratkoročne obveze. Ako je količina brzo unovčive imovine i gotovog novca dovoljna za pokriće kratkoročnih obveza, riječ je o likvidnom poduzetniku. Ovome treba pridodati i pojam takozvanog radnog kapitala, a to je razlika između vrijednosti kratkoročne imovine i kratkoročnih obveza. Ako su, primjerice zalihe procjenjene previsoko, događa se da prividno raspolažemo radnim kapitalom koji nadmašuje kratkoročne obveze, a računi "na terenu" mogu pokazati posve drugačiju sliku. Nedostatak radnog kapitala, odnosno nelikvidnost jedan je od najvećih aktualnih problema hrvatskih poduzetnika. Zaduživanje za radni kapital, odnosno obrtna sredstva po sve skupljim kratkoročnim kreditima negativno utječe na financijski položaj poduzetnika, kroz slabiji financijski rezultat poslovanja kojega opterećuju kamate. Drugi je skup pokazatelja koji upućuju na zaduženost poduzetnika, tj. u kojem udjelu ili omjeru sve obveze sudjeluju u bilančnoj pasivi ili izvorima financiranja imovine. Visok stupanj zaduženosti svakako negativno djeluje na likvidnost i solventnost poduzetnika i umanjuje udjel kapitala /glavnice/, kao najvažnijeg pokazatelja /ne/uspješnosti poduzetnika. Međutim, teško je reći, za razliku od pokazatelja likvidnosti, koji je to stupanj zaduženosti primjeren. Ovisno je to o djelatnosti poduzetnika, tržišnom položaju, raspoloživim drugim izvorima financiranja imovine, pa i makroekonomskoj politici. Rekli bismo da je prihvatljiva svaka zaduženost, odnosno dugovi koji se mogu uredno otplaćivati /servisirat/, a da se to negativno ne odražava na financijski rezultat poslovanja, time i financijski položaj, ali i na čisti novčani tok, kao razliku između svih novčanih primitaka i svih novčanih izdataka.

U idućem primjeru, na temelju gore predočene bilance predočeni su pokazatelji financijskog položaja poduzetnika.

bilpri

Iz predočenih financijskih pokazatelja može se zaključiti da je likvidnost poduzetnika iz primjera nezadovoljavajuća, dok je zaduženost posve prihvatljiva, odnosno udjel vlastitog kapitala znatno nadmašuje obveze.

Takozvani Altmanov pokazatelj financijskog položaja koji se izračunava uzimajući u obzir i likvidnost i zaduženost i tržišnu kapitalizaciju iznad 3,00, iznad sive zone tako da je riječ o financijski stabilnom poduzetniku.

Prema njemačkom računovodstvenom teoretičaru Papeu postoje četiri vrste poslovnih promjena koje utječu na kretanje i strukturu bilance, odnosno financijskog položaja:

    • Centripetalne promjene /kretanja/ - ulaz imovine iz okolice poduzetnika rezultira povećanjem aktive i pasive /primjerice kupnja nove nekretnine ili opreme i sl. kombinacijom vlastitih i tuđih izvora financiranja - kredita/;
      • Centrifugalne promjene /kretanja/ - izlaz imovine iz poduzetnika u okolicu rezultira smanjenjem aktive i pasive /primjerice prodaja nekretnine ili opreme što dovodi do smanjenja dugotrajne materijalne imovine, kapitala ili obveza kojima se ta imovina financirala/;
      • Koncentrične promjene /kretanja/ - unutar poduzetnika rezultira promjenom pojavnog oblika imovine samo u aktivi /primjerice prodaja nekretnine ili opreme za gotov novac, što dovodi do smanjenja dugotrajne materijalne imovine, ali u jednakoj svoti i povećanja na računima novca u bilančnoj aktivi/;
      • Periferijske promjene /kretanja/ - izvan poduzetnika rezultira promjenom pojavnog oblika glavnice /kapitala/ i dugova /obveza/ samo u pasivi /primjerice povećanje temeljnog kapitala – glavnice pretvaranjem dugoročnih obveza u upisani kapital /glavnicu/ društva.

        Centripetalne promjene povećavaju financijski i razvojni potencijal poduzetnika, centrifugalne promjene ga umanjuju, dok koncentrične i periferijske promjene, ovisno o poslovnoj politici mogu imati pozitivan i negativan utjecaj na financijski i razvojni potencijal poduzetnika.

        bilanz
















         

        HNB tečajna lista

        22.10.2019
        Srednji
        JPY JPY
        100
        6,135315
        CHF CHF
        1
        6,762790
        GBP GBP
        1
        8,652092
        USD USD
        1
        6,661057
        EUR EUR
        1
        7,439069
        $ Odabir valute
        = Odabir valute