SVETI LUKA

Dubrovnik - Minijature

“Čitav Grad je stara svirala što svira
za škudu stranca, tuđinskog srebra”
Miroslav Krleža, "Dubrovačka kulisa"

 

Treba proći vanjskim Vratima od Ploča i zaputiti se u Grad onim prostorom koji su u 15. st. tako vješto osmišljavali odredbama Sebata da se ima s ove strane učvrstiti osjetljivi i moru otvoreni dio koji je baš kao u krilu štitio dominikanski samostan, kuće i crkve u blizini.

Ako Vrata od Pila imaju svoga sv. Vlaha, ako se po tvrđavama i važnim zgradama njegov lik umnožava više od dvadeset puta, zapitat ćemo se zašto ga nema ponad ovih istočnih vrata otkuda su u Grad pristizali brojni trgovci iz zaleđa. Bio je to mudar potez vlasti da se strancima, često nedobrohotnim dubrovačkoj slobodi, odmah s ulaza ne izloži zaštitnika koji je bio predragocjen da bi svojim kipom izazivao zavist i krive promisli.

Uz stara Vrata od Ploča iz 14. st. nalazi se kuća dubrovačkog boje (krvnika). Ona se prislonila na zid dominikanaca, stala nasuprot dviju crkava nejednake starosti, a baš one nas prate kad se zaputimo Stradunu ili iz njega idemo prema Pločama.

Njihova je pretkuća – ulica. Strma je, kliže niz dominikance, s nje tek krokom možemo na skalinadu do Sv. Sebastijana, možemo izaći u gradsku luku ili produžiti na Stradun. Da nije akcenta crkve Gospe od Navještenja i Sv. Luke, ovaj bi prostor bio jednolično miran, ne bi nas ulazak u predvorje Straduna iznenadio neočekivanošću oblika što ublažuju strogi i teški štit zidina.

Kad su se vršila iskopavanja oko Sv. Luke s južne i istočne strane, pronašao se dio zida koji vjerojatno datira predromanici i obilježava 11./12. stoljeće. Prvi se put Sv. Luka spominje u pisanim dokumentima 1245. a na njemu se gradilo još u 16. i 17. vijeku. Crkva je skrojena od kamenih klesanaca, jednobrodna je, s kupolom i polukružnom apsidom. Da joj temelj i nije predromanički s nadogradnjama zrele gotike, ona bi i na drugom mjestu bila zamjetna reljefom u luneti portala i skladom konstrukcije.

Tek će povjesničari, i oni koji vole prošlost, uz njezine grobove povezati događaj lastovske bune 1602. godine. U podu su joj bila pokopana tri svećenika od kojih su dvojica bili vođe pobune, a treći zanimljiv škakljivim pričicama o nemoralu i slobodnom životu. Njih su s Lastova preveli u Grad i zadavili 13. kolovoza negdje u tamnicama Dvora i zakopali ih pod okriljem noći da se tome događaju ne bi pridavala velika važnost. Bili su to Frano Paskov, Marin Stjepanov i Jerko Jeđupko i da nije bilo trzavica, papine anateme i uzavrelih interesa moćnih dubrovačkih zaštitnika, bio bi taj bogohulni čin pogibije svećenika izazvao opasnost po dubrovačke interese.

Arheološka istraživanja u dvorištima Sv. Luke otkrila su pet grobova uz sjevernu fasadu, a bili su nepravilnog orisa, ozidani kamenom na redove. U prva tri nađena je hrpa ljudskih kostiju, nemarno nabacanih kao da je to bila kosturnica prepunih grobova s drugog mjesta. U blizini tog prostora bila je i rupa za gašenje klaka, a iz praznih grobljanskih raka izronio je i kip sv. Vlaha, vjerojatno nekad postavljen na kulu ili važniju građevinu.

I u devet grobova uz sjevernu stranu predromaničkog dijela crkve našlo se obilje materijala, iako je ovaj stariji prostor bio nedostupan i suvremenim alatima. Kako navodi opis arheoloških istraživanja “materijal je u trećem grobu (gledano od zidina) bio toliko neuobičajen, čudan i tvrd da se ta sonda kopala oko četiri dana…

Mora da su svi ti grobovi gorjeli u velikoj vatri, jer je čitav materijal groba do dna pun ugljena, jako zaobljen, mastan i nevjerojatno tvrd.”

Pa ipak se na tom mjestu, gdje se raspoznavalo ulomke keramike, cigle, crijepa, kreča, koji se mjestimično nije ni stvrdnuo, na dnu našlo tri kostura koji su kao uzglavlje imali – kamen. I još je nešto neobično oko Sv. Luke: otkopani grobovi su uz ljudske kosti imali i pregršti konjskih zubiju.

Iako se čitav prostor popločao da bi se takav, uredan pokazivao prolaznicima, tko nam brani zamisliti sliku prošlih stoljeća. Ovdje su galamili radnici oko izgradnje kula i zidina i čuli se zidari na dominikanskom samostanu i crkvi. Iz luke se orio glas ribara i mornara. Poslije Velike trešnje u grobove su pomeli rasuti Grad, njegove slomljene kupe, cigle, posuđe i sve to pomiješali s konjskim zubima kao ostatak vjerovanja u zagrobnost druženja čovjeka i snage iz koje opet niče sjeme ljudsko.

Ovih dana možemo slobodno ući u crkvicu Sv. Luke. Tako jedino otkrivamo njezine zrelogotičke nadopune, jer crkva je vremenom proširivana i ukrašena medaljom stropnog slikarstva. Na njegovoj sredini Bogorodica s Djetetom pozira slikaru – sv. Luki. Oltara nema. Zidno je platno starijeg dijela crkve zatvarano i krojeno novim prozorima. Gotika ju je označila svojim slogom, portal joj vješto akcenturirao skup svetaca u luneti iznad vrata. Uz Kristov monogram i uklesanu godinu 1786. tri su kipa: u sredini je Krist, do njega sv. Ivan Krstitelj, lijevo sv. Nikola sa štapom, knjigom i tri jabuke. Mala svetačka obitelj stoji pred prolaznicima u uskoj luneti, zarobljena spoznajom da će od sada gledati kako u crkvu unose na prodaju cigarete, skupa vina, celofanski kič suvremene civilizacije kojoj sakralni prostor postaje trgovina i komercijala.

Pa ako se i zaboravilo da su nam crkvice zatvorene i bez bogoslužja, ostaje činjenica da su one i nadalje dio Grada i povijesna mjesta, kojima, kad su ih štovali stari, moramo prilaziti s pijetetom koji je vrijedni dio kulturnog obzora.

Nama ipak ostaje radost koju osjećamo svaki put kad prolazimo pored starinskih crkvica udruženih u skladni par renesansne Gospe od Navještenja i gotičkog Sv. Luke. Kako i ne bi kad iznad njih dubrovačke laste otvaraju modro nebo kao božju lunetu iznad Grada.

27. listopada 2000.

Tereza Buconić Gović


HNB tečajna lista

17.11.2019
Srednji
JPY JPY
100
6,205324
CHF CHF
1
6,815049
GBP GBP
1
8,679919
USD USD
1
6,743963
EUR EUR
1
7,435219
$ Odabir valute
= Odabir valute