ISLAMSKO BANKARSTVO

Spektar - Ekonomija

islamsko bankarstvo

Islamske banke nisu humanitarne organizacije, a nepostojanje kamata ne znači zabranu ulaganja ili pozajmljivanja s ciljem ostvarenja profita. Naprotiv, islamsko bankarstvo je komercijalno i islamske banke ne bi imale nikakvog smisla ako ne bi ostvarivale dobit

Islamsko bankarstvo ne prihvaća kamate kao siguran, unaprijed određen i fiksiran prihod nego nastoji svojim poslovnim aktivnostima sudjelovati u raspodjeli dobiti ili gubitka. Kako bi poslovale bez kamata neophodno je stalno nadziranje i korigiranje rada banaka. Uostalom, sasvim je jasno da kapital teži zaradi i traži zaradu i ako mu se dopusti može, poput ponornica, uskim putovima odvesti u tmine.

Islamsko bankarstvo je poznata, respektabilna i realna pojava. Ima mnogo institucija koje se bave izučavanjem beskamatnog bankarstva i definiranjem oblika financiranja, a jedna od njih je Organizacija za računovodstvo i reviziju islamskih financijskih institucija (The Accounting and Auditing Organization for Islamic Financial Institutions - AAOIFI) koja u skladu sa šerijatom definira standarde koji se odnose na upravljanje, računovodstvo, reviziju i poslovnu etiku islamskih financijskih institucija.

Banke koje posluju na principima islamskog bankarstva osim upravnog, nadzornog i odbora za reviziju imaju šerijatski odbor (sharia board) kao obvezno i stalno tijelo. Tvore ga poznavaoci šerijatskih propisa, islamski naučnici (alimi) sa zadatkom usmjeravanja i čuvanja poslovanja banke unutar islamski prihvatljivih okvira. Tržišna ekonomija, privatno vlasništvo i motiv zarade su islamom priznate i propisane kategorije. Međutim, islamski od neislamskog pristupa razlikuje to što se ekonomskim aktivnostima motiviranim profitom ne dopušta neograničeno djelovanje. Poznate su situacije kad je neki oblik ekonomske aktivnosti, pod snažnim pritiskom financijski jakih ljudi, krupnih kapitalista, bio odobren iako je štetan za pojedinca i za društvo u cjelini, npr. financiranje kocke ili proizvodnje i trgovine zabranjenim i za društvo štetnim proizvodima i uslugama. Šerijatski odbor to ne dopušta bez obzira koliki profit bio u igri.

Teško je objasniti i shvatiti neiscrpne rasprave koje vode pobožni ljudi o tome je li neki od načina financiranja (halal) dopušten. Jasno je da se od islamskih učenjaka (alima) očekuje da objasne zašto je neki način financiranja prihvatljiv i nije kamata, iako nam se, po obliku i ekonomskim efektima, čini sličnim ili istim. Međutim, mnogi zanemaruju da je ponekad jedno djelo vrijedno u jednom vremenu, a beznačajno ili manje vrijedno u drugom, nadvlađujuće u jednom stanju, nadvladano u drugome, ali zbog malog ili ograničenog šerijatsko-pravnog (fikhskog) znanja ne prave razliku između ta dva vremena i ta dva stanja.

Mnogo je pogrešnih stavova i pretpostavki koje prate islamsko bankarstvo. Beskamatno bankarstvo nema namjeru biti, niti je kozmetička obrada kamate, niti je formalna i terminološka operacija kojom bi se kamata, možda pod drugim imenom, odobrila. Također, beskamatno financiranje ne znači izmišljanje tople vode, niti odbacivanje svih dostignuća iz područja bankarstva, menadžmenta, marketinga, računovodstva, financija, financijskog menadžmenta i sl. Islam kao praktičan način života, a samim tim i islamsko bankarstvo, daje osnovne principe i uvjete koji moraju biti ispunjeni. Šerijatski odbor (alimi) to su oni koji imaju pravo izdati (šerijatsko-pravna rješenja) fetve, pojašnjavaju granice dopuštenog i zabranjenog i na nama nije da polemiziramo bez obzira kako nam se to činilo. Kada su za vrijeme Poslanika islama Muhameda polemizirali i izjednačavali kamatu i trgovinu, Allah, dž.š., na tu tvrdnju nije odgovarao polemički nego je jasno rekao: “... Allah je dopustio trgovinu, a zabranio kamatu...“ Često se, uslijed nepoznavanja islamskih propisa i zanemarivanja činjenice da je islam sistem života, nastojanje da se oslobodi od kamate shvaća kao dobrotvorni rad. Islamske banke po tome bi bile humanitarne organizacije koje trebaju uzimati od bogatih i dijeliti siromašnima kako bi zadovoljile pravdu. No, “oslobađanje“ od kamata ne znači zabranu ulaganja ili odobravanje pozajmica bez namjere da se ostvari profit. Naprotiv, islamsko bankarstvo je komercijalno i islamske banke ne bi imale nikakvog smisla ako ne bi ostvarivale dobit. To su institucije koje prikupljaju novac kako bi ga investirale u profitabilne projekte koji će donijeti novu vrijednost, ostvariti zaradu te na taj način poticati i omogućiti razvoj društva u kojem djeluju.

Osnovni je zadatak islamskog bankarstva omogućiti muslimanima da prakticiraju islam u određenim segmentima ekonomije i bankarstva. Naravno, klijenti islamskih banaka nisu samo muslimani nego svi oni koji prepoznaju i priznaju nastojanje da se ukloni, ili barem ublaži, nepravda koja nastaje u gladi za profitom.

Mušāreka je model financiranja određenog posla tako da dva ili više partnera (banka je jedan od njih) zajednički ulažu (joint venture) i dijele dobit ili gubitak. Dok posao još nije ni pokrenut, partneri potpišu mušāreka ugovor kojim odrede vrstu posla, okvirno definiraju način na koji će biti realiziran, koliko će trajati i omjer po kojemu će se dobit dijeliti. Na taj način profit direktno zavisi od stvarne dobiti koja se u tom poslu ostvari.

Naravno, takav pristup nije naivno postavljen kako bi se u prvi mah moglo zaključiti. Jasno je da banka neće snositi gubitak koji je nastao uslijed nehata, neadekvatnog i neodgovornog pristupa poslu. Jednako tako je jasno da mušāreka nosi niz praktičnih problema u primjeni kao što je nepoštenje, nerealno i neistinito prikazivanje dobiti, odbijanje podjele dobiti, neadekvatna podrška sudstva i sl. Međutim, mušāreka podrazumijeva zadovoljavanje određenih principa, a forma i procedura su pitanje trenutačnih i stvarnih potreba i mogućnosti.

Trajna mušãreka (Permanent Equity Partnership) podrazumijeva da banka može ostati u projektu dok traje posao u koji je novac uložen. Svo to vrijeme ona sudjeluje u dobiti ili gubitku. Klasični je primjer trajne mušareke kupnja dionica određene kompanije, pri čemu banka financira posao kojim se kompanija bavi i na taj način postaje suvlasnik pa tako sudjeluje u raspodjeli dobiti, naplaćuje dividendu, ali i snosi eventualni gubitak. Banka bi mogla dionice prodati i tako ostvariti profit, ali to već zahtijeva oprez s obzirom na špekulacije i visok rizik za deponente i dioničare banke.

Privremena mušāreka, poznatija pod imenom umanjujuća (diminishing), podrazumijeva postupno povlačenje banke, odnosno smanjenje njena udjela u poslu u koji je investirala.

Taj se oblik mušāreke koristi, recimo, pri kupnji stana i opreme, zatim za financiranje u poljoprivredi i industriji, posebno u malim i srednjim poduzećima. Spomenimo npr. kako islamska banka u BiH, Bosna Bank International (BBI) može financirati kupnju stana uz primjenu modela ijara (najma) i opadajuće mušāreke. Klijent, recimo, želi kupiti stan koji košta 100 tisuća eura, a ima 30 tisuća eura. Deponirat će ih u banci koja će osigurati preostalih 70 tisuća eura i zajedničkim ulaganjem kupit će stan. U tom je slučaju banka vlasnik 70 % stana, dok klijent ima 30 % vlasništva. Banka će dati u najam (ijara) svoj dio stana klijentu, partneru u poslu, koji će joj za korištenje njenog dijela plaćati rentu (zakupninu). Iznos rente se određuje prema tržišnim uvjetima i dijeli se na partnere, shodno s visinom njihovog udjela u zajedničkom ulaganju.

U isto će vrijeme klijent, shodno s mušāreka ugovorom, otkupljivati od banke dio po dio stana (umanjujuća mušāreka) i tako će se njegov udio povećavati, a bančin smanjivati, sve dok klijent ne postane jedini vlasnik. Kako se povećava udio u stanu koji posjeduje tako se smanjuje renta koju plaća banci za upotrebu njenog dijela. Naravno, BBI svakodnevno nastoji unaprijediti poslovanje i klijentima ponuditi bolje uvjete.

Povijest mušãreke - Mušāreka ili širka može se definirati kao oblik partnerstva u kojemu dvije ili više osoba ujedinjuju ili svoj kapital ili radnu snagu u svrhu podjele profita i uživanja zajedničkih prava i jednakih obveza.

Financiranje putem mušāreke može služiti za potrebe kratkoročnog i dugoročnog financiranja, zavisno od prirode projekta, a postoje dvije vrste mušāreke (partnerstva): Širka Al-Mulk i Širka Al-Ukūd.

Širka Al-Mulk ili neugovorno partnerstvo označava suvlasništvo i ostvaruje se kad dvije ili više osoba stupe u suvlasnički odnos neke imovine, ne ulazeći u formalni sporazum o partnerstvu. Naprimjer, kada dva lica dobiju naslijeđe ili kada dobiju na poklon zemljište ili imovinu koja jest ili nije djeljiva. Partneri moraju dijeliti prihod od poklona ili naslijeđene imovine prema njihovom udjelu u njoj sve dok ne odluče da je podijele. Ako je ta imovina djeljiva, a partneri ipak odluče ostati zajedno, ovaj širka al-mulk se naziva ikhiyariyyah (dobrovoljni). Međutim, ako je dioba nemoguća i ako su prisiljeni ostati zajedno, taj širka al-mulk se naziva jabariyyah (prinudni).

Širka Al-Ukūd može se smatrati partnerstvom zato što zainteresirane strane svojom voljom ulaze u sporazum o zajedničkom investiranju i podjeli profita i rizika. Sporazum ne mora biti formalan ili pismeni, može biti neformalan i usmeni, a profiti se mogu dijeliti u bilo kojem pravednom dogovorenom odnosu, dok se gubici moraju dijeliti u omjeru jednakom udjelu u kapitalu.

1. Širka al-Mufewada (puna ovlaštenja i obveze) uključuje partnere - odrasle osobe, koje ulažu podjednaki kapital, jednake su po sposobnosti za preuzimanje odgovornosti i po sudjelovanju u profitu i gubicima. Ta lica imaju puno ovlaštenje da rade u ime drugih i zajednički su odgovorna za pravne obveze koje proizaze iz njihovog partnerskog poslovanja, pod uvjetom da te obveze nastaju u redovitom poslovanju. Tako svaki partner može djelovati kao posrednik (wekil)  u partnerskom poslovanju i biti jamac (kāfil) drugim partnerima.

2. Širka al-Inān (ograničena ovlaštenja i obveze) polazi od toga da partneri ne moraju biti odrasle osobe, niti imati jednak udjel kapitala. Oni nisu jednako odgovorni za upravljanje poslovanjem. Prema tome, i njihov udio u profitu ne mora biti jednak, ali to se mora jasno naznačiti u ugovoru o partnerstvu. I udio u gubitku bit će u skladu s njihovim uloženim kapitalom. Stoga partneri djeluju kao posrednici, a ne kao jamci svojih kolega.

3. Širka al-Abdān (radna snaga, stručna znanja i upravljanje) je ugovor putem kojega se neka lica ujedinjuju radi obavljanja trgovine ili zanata, tako da je njihov profit zajednički i dijeli se među partnerima. Za takvo partnerstvo potrebno je ulaganje znanja i rada radi upravljanja poslom, bez ulaganja kapitala.

4. Širka al-Wudžūh (ugled, kreditna sposobnost i ugovor) podrazumijeva da partneri koriste svoj ugled i kreditnu sposobnost za promoviranje poslovanja, ne ulažući kapital. Obje vrste partnerstva u kojima partneri ne ulažu kapital ostaju u suštini ograničene samo na male poslovne pothvate. Ovo su, naravno, modeli, a u praksi partneri mogu uložiti financijska sredstva, radnu snagu, zajednički upravljati, dati stručna znanja, kredite i ugled, ali njihovi udjeli ne moraju biti  jednaki.

Suvremeno poslovanje koje se zasniva na mušāreki može se obavljati u vidu partnerstva, društava s ograničenim jamstvom i kooperativne zadruge. Partnerstvo se regulira prema propisima vlade i poslovnoj praksi koja prevladava u poslovnoj zajednici, dok se društvo s ograničenim jamstvom striktno kontrolira statutarnim propisima koje određuje vlada, a njegove komercijalne djelatnosti su pod utjecajem poslovne prakse (urfa) koja prevladava u društvu. Kooperativne zadruge regulirane su također statutarnim propisima.

Spomenute vrste mušāreke uključuju pet značajnih čimbenika za osiguranje uspjeha ulaganja: čovjek, prirodni resursi, kapital, poduzetništvo i pravilan sistem rada. Svi prirodni resursi su za dobrobit čovječanstva, a čovjek ih treba istraživati optimalno i efikasno da bi ispunio svoje materijalne i društvene obveze.

U suvremenoj mušāreki kapital koji ulažu partneri ne mora biti jednak. Najveći dio pravnika smatra da kapital treba biti u novcu, a ne u formi dobara. U društvima s ograničenim jamstvom i u kooperativnim zadrugama kapital se investira u vidu jednakih novčanih jedinica, koje se nazivaju dionicama, i budući partneri kupuju onoliko dionica koliko žele. Ta se praksa univerzalno prihvaća kao običaj (urf) i u skladu je s islamskim principima.

Mušāreka se vodi i upravlja prema volji i jednakim pravima svih partnera. Svaki partner je posrednik drugih partnera jer svi imaju koristi od poslovanja mušāreka. Čim se sklopi mušāreka ugovor, automatski se pretpostavlja da u njemu postoji uvjet posredovanja. U mušāreka poslu imovina jednog partnera se smatra imovinom drugih partnera ako on kupuje pola određenog dobra za sebe, a drugu polovicu za mušāreku. Kad preuzme vlasništvo nad određenim dobrom, to se smatra vlasništvom svih partnera. Ako partner kupuje neku robu  samo za sebe, to je isključivo za njega, a ne za mušāreka posao.

Svaki partner uživa jednaka prava u svakom pogledu ako ne postoje drukčiji uvjeti. Pravosnažan je svaki uvjet koji se odnosi na udjel i upravljanje mušārekom i promjenom udjela u profitu. Ugovor o mušāreki je punovažan i kad ne postoji udio u poslovanju, ali postoji udio u profitu.

U svim suvremenim oblicima mušāreke partneri imaju jednaka prava, kao što je gore navedeno. U društvima s ograničenim jamstvom i kooperativnim zadrugama dioničari prenose svoja ovlaštenja (prava u pogledu upravljanja itd.) nekolicini ljudi među sobom, koji se nazivaju direktorima ili nekim drugim prikladnim imenom. U partnerskom odnosu partneri, prema uzajamnom sporazumu, dijele među sobom svoje odgovornosti, dužnosti i poslove. Ta praksa je pravosnažna pošto je običaj (urf) poslovne zajednice.

Podjela profita - Osnova za stjecanje prava na profit u mušāreki je kapital, aktivno sudjelovanje u mušāreka poslu i odgovornost. Profit će se dijeliti među partnerima u poslu na osnovu omjera koji oni unaprijed utvrđuju. Udio svake strane u profitu mora se odrediti u vidu postotka i ne može se ni za jednu stranu utvrditi  fiksan iznos. Društva s ograničenim jamstvom i kooperativne zadruge dijele profit prema kapitalu dioničara. Ako neki dioničar aktivno sudjeluje u toj suvremenoj mušāreki, on je plaćen za to, a takve isplate smatraju se troškovima mušāreke. To je suvremeni običaj (urf) i u njemu nema ničeg neislamskog.

Odgovorni za gubitak - U svim oblicima mušāreke gubici se snose na osnovu uloženog kapitala. Pravnici kategorično zastupaju mišljenje da strana koja ne ulaže kapital u neki pothvat ne mora dijeliti gubitke. Iz objašnjenja pravnika se vidi kako je nemoguće da se nakon investiranja kapitala izbjegnu rizici gubitka u poduzeću. To je direktna posljedica zabrane kamate u islamu i od temeljne je važnosti za našu analizu.

Pravnici ističu kako je to zbog činjenice što gubitak znači uništenje dijela kapitala, pa ako dođe do njega odgovornost snosi samo partner. Na osnovu suvremene prakse gubitak ne smanjuje odgovarajući kapital partnera ili dioničara. On ostaje u knjigovodstvu mušāreke da bi se mogao poravnati budućim profitima. Uputno je napomenuti da ga, mada se gubitak pokriva budućim profitima, računovodstvene procedure automatski dovode u vezu s budućim kapitalom.

U prvim danima mušāreka se formirala na kratkoročnoj osnovi, uglavnom u vidu zajedničkog ulaganja. Partneru je bilo lako povući se iz mušāreke i to nije stvaralo probleme u pogledu oporezivanja kapitalnih izdataka, trajne prirode poslovnih djelatnosti i ugleda. Upravo zbog toga stari pravnici nisu osjećali potrebu za unošenjem ograničenja u slučaju povlačenja jednog partnera.

U suvremenoj složenoj komercijalnoj praksi pravni zahtjevi i javna kontrola vezuju mušāreku za duže razdoblje tako čvrsto da se nijedan partner ni dioničar ne može osloboditi te odgovornosti. Tako se prema suvremenom urfu dioničari društva s ograničenim jamstvom ne mogu povući iz njega i dobiti natrag uloženi kapital. Oni mogu prodavati svoje dionice bilo kome tko želi postati dioničar kompanije. U partnerskom poslovanju može se dopustiti jednom partneru da povuče i dobije natrag svoj kapital kad podmiri obveze koje ima kao partner prema odredbama i uvjetima koji su utvrđeni među partnerima.

12. siječnja 2010.

prof. dr Aziz Hasanović - www.bankamagazine.hr

HNB tečajna lista

18.09.2019
Srednji
JPY JPY
100
6,197879
CHF CHF
1
6,744301
GBP GBP
1
8,318959
USD USD
1
6,707571
EUR EUR
1
7,389731
$ Odabir valute
= Odabir valute