SVETI JAKOV PIPUNAR

Dubrovnik - Minijature

Evo priče o tome kako su Dubrovčani nekad slavili ljeto i – pipune! Na vrhu Zlatarske ulice nalazi se mala, skoro nezamjetna crkvica. Prolaznici je rijetko primijete, nema je na turističkim razglednicama, vrata joj se više ne otvaraju, zvono joj se nije oglasilo već čitavo desetljeće.

A nekad davno ona je mijenjala prostor Grada i za nju su se otimali dominikanci. Na jedan dan u godini, a on pada 25. srpnja zbog nje nijedna dubrovačka kuća nije propustila na trpezi ponuditi ukućanima žute, slatke fjelice pipuna.

Staneš li ispred nje na vrhu Zlatarske i Kovačke, pa u stilu radoznalih novinara zapitaš prolaznike kako se zove ta crkvica, većina će odgovoriti: “Pa zar je to crkva?” Tek će vam netko od starijih iz Grada čak zamjeriti odgovorom: “Bome da znam. To je Sveti Jakov Pipunar!”

Iza nje stoji duga priča i složena povijest prvotne gradnje na predjelu zvanom Peline. Iako je taj dio Grada bez strmih stijena Lausa bio nezaštićen, kasnije, kad se Republika obogatila, postaje gradilište i odušak skučenim i mnogoljudnim seksterijama zaštitničkih južnih kaštela.

Ta se romanička crkvica prvi put spominje 1225., znatno prije gradnje današnjih zidina. Ona je postojala prije izgradnje Dominikanskog samostana, u rasteru Grada koji je nekad drugačije izgledao.

Ferlati navodi iz zapisa Monumentae congregacione sancti Domini de Ragusio da je 1226. ustupljena prvim dominikancima crkvica Sv. Jakova jer im je te iste godine jedan od plemića iz roda Palmotića darovao crkvu Marijina Navještena, kuću i vrt da bi na tome mjestu mogli kasnije izgraditi svoj velebni samostan. Taj se prostor sretno nalazio u susjedstvu Pipunara koji ni sam nije bio zatvoren zidinama.

Jedino zaklonište dominikancima pružala je baš ta crkvica i neke kuće u njezinoj blizini. Danas je, naravno, slika potpuno drugačija. Gdje je nekad Sv. Jakov dominirao prostorom, puno kuća nije ni bilo. Uokolo se prosipao pelin, rastao je po čitavom prostoru, pa je po njemu kraj i dobio naziv Peline. To je tad bila lijepa zemlja, tekla je ukoso prema današnjoj Placi i izazivala Dubrovčane, stiješnjene na Lavi da je uobliče u splet ulica, da je raskrižaju kao fjelice ljetnih pipuna.

Zašto je onda u kasnim stoljećima crkva postala gotovo nezamjetna kad se vidi da je građena u romaničkom slogu sa slijepim arkadama s južne i sjeverne strane, ulaza okrenuta zapadu, začelja istoku?

Od nje nekadašnje ostalo je tako malo. Južna strana je bočni zid, profiliran onim istim ukrasom kamena koji obilježava romaniku. Sjeverna strana se ne vidi. Zapadna ne postoji. Spojen je Jakov Pipunar pročeljem sa susjednom kućom koja je u njegovo tkivo ušla, slijepila se s ulazom i izbrisala ga potpuno. Na istoku je zid prema dominikancima. Sv. Jakov nalikuje na ljudski torzo. Tu su grudi i ramena, tu je glava u lijepom čipkastom zvoniku. Tu je i zvono. Ostalih dijelova nema, iako joj je, da bi živjela, ostavljena utroba.

Može se puno naučiti listajući Beretićeva “Utvrđenja grada Dubrovnika” i iz zabilješki koje je taj vrijedni čovjek prikupljao doznati o postupcima gradnje svih utvrda, svih bastiona. To vam ipak neće pomoći da nađete ključ i uđete u crkvu Sv. Jakova Pipunara! Ključa nema. Nisu ga pojela stoljeća, zagubio se otkad Dubrovčani ne iznose s polja Astareje na svoje trpeze pipune u srpnju i kolovozu. Zato treba izabrati jedinu mogućnost koja se, dosjetljivima, nudi. Pokucaš li na vrata obitelji koja se kućom uvukla u pročelje kuće, eto te kroz njihovu sobu na sjevernoj strani. Tamo se nalazi uski prolaz i, koje li sreće, sjeverni bok Sv. Jakova.

Nedirnut je čvrst i lijep, a na lučnom prozoru, kroz rešetku možeš oslikati njezinu unutrašnjost. Ta je romanička crkvica pravi biser graditeljstva! Unutra je jednobrodna, s polukružnom apsidom i ako se postaviš pod kut protivan svakoj ljudskoj kralježnici, vidjet ćeš i križni svod s dva para lezena.

Na oltaru nema slike, bočno stoje dvije, na južnoj strani je mala niša, na oltariću tabernakul. Crkvene klupe izmiješane kao da su posljednji misnici u neredu ustali i požurili izaći vani, pojesti svoje pipune. S krova i zidova osipa se boja, bijela naravno, kao latice pod stablima kriješava i višanja.

Da bi predahnuo, možeš pomno razgledati čitavu kolonu slijepih arkadica na sjevernoj strani, a možeš i krenuti do sjevernih mira, do čudnih i zazidanih otvora u zidinama. Pokušaš li krenuti prema dominikancima istočno, dočekat će te zazidani poluluk. Zato se moraš vratiti kroz kuću obitelji Brković koji radosno vjeruju da je uklesano slovo B na njihovom ulazu počast prezimenu koji nose. Zapravo je to tek oznaka jedne od dubrovačkih slanica, tih davnih spremišta soli. Sol se nije ni u snu tek tako rasipala niti stavljala u vrećice kao danas! Ostavljala se u ovakvim čvrstim i stamenim kućama – skladištima gdje je ljeti i zimi zrak suh. Njihova kućica – slanica je druga po redu od crkve Sv. Nikole, a na Pelinama ih je bilo ukupno sedam.

Staneš li potom pred crkvu i malu kuću s njezinim uklesanim slovom, primijetiš da Sv. Jakov podsjeća na jantar u gustoj sigi Grada. Samo tako. Sve njegove arkadice su jestive, skoro kao sjemenke pipuna. Zvonik je prepun cvijeća, što nalikuje na poljsko, iz starih vrtova.

Mi je možemo zamisliti u vremenu 13. stoljeća. Bila je lijepa, cjelovita. Pred njom je morao biti popločani dio i kamena sjedala. Možda je uokolo još rastao vrijes i pelin. Nije postojao otvor Buže s godinom 1908., otvor tako prostran da širinom i visinom nadmašuje dvoja gradska vrata.

Evo nam primjera rasipnosti prostora! Dok je Jakov Pipunar zarobljen kamenom da bi u njemu zauvijek ostao, dotle se kroz Bužu može nastraditi od bure, od tramuntane i šiloka. Stani pod svodove kad zaviju vjetrovi i naći ćeš se u Boškovićevoj, a za nju se zna da je najstrmija u Dubrovniku.

Da Pipunar ne bi bio zaboravljen u krasoti svojih ljetnih pipuna, pobrinula se okrugla kula Sv. Jakova. Ona se nadnosi nad stare iskope i gleda prema Revelinu, nekako i sama izgledom slična onim starinskim pipunima što su po konavoskim plijenicama zreli u žutoj i mirisnoj slami.

Igrom arhitekture Jakovljeva kula prema Gradu nalikuje na odsjećeni pipun, u koji bi, da ga je postaviti okomito, Jakov ušao poput slatkog zalogaja sa svim svojim arkadicama – sjemenkama.

22. lipnja 2010.

Tereza Buconić Gović

HNB tečajna lista

17.11.2019
Srednji
JPY JPY
100
6,205324
CHF CHF
1
6,815049
GBP GBP
1
8,679919
USD USD
1
6,743963
EUR EUR
1
7,435219
$ Odabir valute
= Odabir valute