O DUBROVAČKOM I HRVATSKOM TURIZMU

Spektar - Turizam

duturiz

 

I. NOĆENJA KAO FIZIČKI POKAZATELJI POSLOVANJA:

Danas ćete često naći da se broj ostvarenih noćenja kao mjera uspješnosti poslovanja sotonizira i proglašava ostatkom starog tzv. „komunističkog“ naslijeđa, jer broj noćenja ništa ne znači ukoliko nema financijskog ostvarenja. To može biti prihvatljivo ali samo beznačajnim dijelom – jer će broj noćenja uvijek ostati globalnom oznakom uspješnosti poslovanja, ako ništa drugo zato što kad nema noćenja znači da u hotelima nema turista, hoteli tada ostaju prikraćeni za prihod od soba, restorani za prihod od prodaje hrane i pića, turistička zajednica bez takse, država bez poreza i doprinosa, radnici bez redovitih plaća itd.

Dakle, veći broj noćenja automatski znači da su hoteli bolje radili a ako izostanu noćenja sigurno se nije dobro radilo što zasigurno utječe na financijske rezultate poslovanja, koji su dakako jedini stvarno mjerodavni za procjenjivanje uspješnosti poslovanja i sposobnosti poduzeća da izvršavaju svoje i društvene obveze. Krevet koji se jednu noć nije napunio je nepovratno izgubljen. Zato pogledajmo što "govore"noćenja u izvješću Strukovne grupe hotelijera i ugostitelja pri Županijskoj Komori Dubrovnika

Iz predočenih podataka vidi se da je unutar posljednjih devet godina, (tj. od 2001 godine od kada se dubrovački turizam stvarno počeo vraćati na tržište a poslije NATO-ovog bombardiranja Srbije) broj noćenja je rastao sve do 2005 godine, a onda počeo padati. Zato je najuspješnija poslijeratna godina bila sezona 2005 godine.

Sam pad koji se uočava u 2009 godini (ali i nekoliko godina prije) veći je od ovdje prikazanog - jer se u obzir mora uzeti činjenica, da je broj raspoloživih postelja rastao - bar tako piše u spomenutoj HGK ŽK analizi o poslovanju hotelijera Dubrovačko neretvanske županije: U posljednjoj godini broj raspoloživih hotelskih postelja je povećao za 3 % a broj ukupnih noćenja je pao za 3 %, što se ozbiljno reflektira na poslovne rezultate. Zatim, broj ukupno ostvarenih noćenja uključuje i alternativni smještaj (privatni, kampovi isl) koji nije toliko bio u padu, pa su hoteli „zaradili“ veći pad. To i piše u rečenom izviješću:

Hotelske kuće iz naše ankete u 2009. godini ukupno su ostvarile 4% ili 82.827 noćenja manje nego u 2008. godini (broj postelja povećan je za oko 800) i uglavnom su i pojedinačno ostvarile manji broj noćenja (osim hotelskih kuća koje su u 2008. godini radile kraće zbog obnove ili nekih drugih razloga pa su u 2009. godini imale značajno povećanje broja noćenja), što se direktno odrazilo i na njihove ostvarene poslovne prihode.

U materijalima o kojima će dubrovački hotelijeri uskoro raspravljati govoreći o poslovnim rezultatima 2009 godine dalje piše sljedeće:

Grad Dubrovnik još uvijek nije dostigao razinu noćenja iz 2005. godine (68.799 noćenja manje); Od rekordne 2005. godine u DNŽ je povećan ukupan broj postelja za 3% ili 2.131 postelju, a ukupna noćenja smanjena su za 3% ili 153.997 noćenja

Dubrovačko-neretvanska županija ukupno je ostvarila 2009 godine 957.229 dolazaka (gostiju) i 4,324.498 noćenja (što je bilo - 3%). U materijalima o kojima će ovih dana raspravljati dubrovački hotelijeri nema i jednog neugodnog podatka: Naime, negdašnja Općina Dubrovnik 1986 godine je imala oko 6,500.000 noćenja, a to je prostor manji za Orebić, Korčulu, Ploče Metković, Klek, koji danas predstavljaju ukupnu DNŽ, a koja je evo ove godine ostvarila tek 4,324.498 noćenja. To znači da vrlo jaki i širom svijeta poznati turistički „brand“ je još uvijek daleko ispod svojih stvarnih mogućnosti. Jedan od razloga leži u krizi, ali drugi i najveći jest da u Dubrovniku, perjanici hrvatskog, mediteranskog i svjetskog turizma ima još uvijek dosta neobnovljenih hotela (kažu da još oko 9.000 soba čeka njihovo stavljanje na tržište).

II FINANCIJSKI POKAZATELJI - PROFIT & LOSS

U materijalima o kojima će dubrovački hotelijeri uskoro raspravljati glede poslovnih rezultata 2009 godine dalje piše:

Ostvarena dobit financijske godine manja je za 46% nego 2008. godine, ostvarena je u 9 hotelskih kuća (2008. godine u 12), a najveća pojedinačna dobit je 5,6 mil.kuna (2008. godine 7,5 mil.kn).

Iz prikazanih podataka je jasno uočljiva tendencija pada dobiti odnosno rasta gubitaka što se pretvara u sudbinski smjer dubrovačkog (i hrvatskog) turizma, a vidi se u slikovnom prikazu.

Tu se dakle lijepo vidi kako su se kretali gubici i dobitci u dubrovačkom hotelijerstvu. U grafikonu se uočava da od 2006 godine gubitci rapidno rastu, a dobitci rapidno padaju, da bi u 2009 godini se gubitci i dobitci našli u najopasnijem raskoraku. Iste tendencije se zapažaju i u apsolutnim iznosima! U 2005 godini (onoj najboljoj poslijeratnoj godini) zbir dobitaka hotelskih poduzeća je iznosio 156,075.449 kuna - a zbir gubitaka samo 34,326.155 kuna. U protekloj 2009. stvar se obrnula - pa zbir dobitaka pada na mizernih 16,677.983 kuna, a zbir gubitaka se penje na vrtoglavih 159,167.596 kn.

Sve manji broj noćenja je očito učinio svoje! No ni ta činjenica posve ne objašnjava ovako loše rezultate. Naime, postoji sumnja da se s brojem noćenja jednim dijelom dogodilo statističko naštimavanje (da bi se umjetno poboljšali pokazatelji uspješnosti - što su hotelijeri krajem godine javno prigovarali Ministru Bajsu). S druge strane se radi krize na turističkom tržištu razmahala teška borba za goste - pa su hotelijeri morali snižavati cijene, što se direktno preslikalo na financijske rezultate.

Najvjerojatnije se dogodilo oboje od gore spomenutog.

III PRIHODI I RASHODI

Ali ni to nije sve da bi objasnilo loše rezultate poslovanja, a jasno se uočava na sljedećoj slici nazvanoj „Odnos ukupnih prihoda i rashoda“: Na priloženom grafikonu se vidi tendencija rasta ukupnih rashoda iznad ukupnih prihoda. To se samo donekle može objasniti pritiskom tržišnih uvjeta na snižavanje prodajnih cijena (prisutno u svim nama konkurentnim destinacijama).

Ovdje se vidi se da su troškovi poslovanja (unutarnje cijene) stalno i neumjereno rasli - fenomen kojem je izložena cijela Hrvatska - dakle rezultat grešaka u funkcioniranju sustava. Pritom treba naglasiti da su troškovi hrane u hotelskoj industriji relativno maleni i ne mogu bitno ugrožavati ukupno poslovanje - nego rast cijena rada i usluga (komunalnih i ostalih).

IV BURA NA TRŽIŠTU

Na Slici se mogu uočiti turbulencije prisutne na svjetskom tržištu koje se nužno odražavaju i na Hrvatsku. U 2009 godini su najbrojniji gosti u Dubrovačko-neretvanskoj županiji bili oni iz Velike Britanije. Mada je u 2009 godini zabilježen značajan porast noćenja s britanskog tržišta, to ipak ništa ne znači - jer je u međuvremenu bio zabilježen ozbiljan pad (naime 2005 godine je ostvareno oko 530.000 noćenja) . Njemačko tržište je u 2009 godini također poraslo, ali opet zato što je u međuvremenu bilo opalo (naime 2005 godine je bilo ostvareno oko 600.000 noćenja). Najviše su padali Francuzi (koji su 2005 ostvarili čak 780.000 noćenja) - a nažalost još padaju. Italija je 2009 godine malo porasla, ali ni s tog tržišta još nismo uhvatili brojke ostvarene 2005 godine (kad je bilo cca 210.000 noćenja). Negativna iznenađenja predstavljaju padovi Slovenaca, BiH, Čeha i Rusa. Pozitivno iznenađenje predstavljaju Poljaci (7 % ukupnog broja noćenja što je mnogo).

Mi ove godine moramo ozbiljno računati s posljedicama krize, koja još uvijek hara po za nas najvažnijim emitivnim zemljama, kao i PIGS-efekte koje nas mogu jako opterećivati. Da se podsjetimo - taj termin PIGS je kratica od prvih slova posebno ugroženih monetarnim neredom u „Eurozoni“ (tj. Portugal, Italija, Grčka i Španjolska), sve sami naši direktni konkurenti u nadmetanju za turistima.

V. PREDNOSTI I MANE

Dubrovnik je perjanica hrvatskog turizma (sa svim vrlinama i manama), pa kad načelno govorimo o Dubrovniku govorimo o Hrvatskoj. Dubrovnik i Hrvatska trenutačno pred sobom imaju dvije slabašne prednosti i tri golema nedostatka. O tome kako će se s njima suočiti zavisti će i uspjeh ove i sljedećih sezona – jer je turizam gospodarska grana koja ima sve odlike industrije u koju se sve stvari trebaju planirati i unaprijed osmišljavati.

Prva prednost je vrlo povoljan zemljopisni položaj Hrvatske – Jadransko more je duboko uronjeno do u samo srce Europe – pa blizina uz sada već većim dijelom dobre cestovne komunikacije pomažu opredjeljivanju turista prema bližim i sigurnijim destinacijama - kakva je Hrvatska.

Druga prednost je to da je Hrvatska značajan turistički „ brand“ koji ima mnogo veću težinu od broja postelja kojima danas raspolažemo. Dok Portugal javno priznaje da se preinvestirao, da ima višak hotelskih kapaciteta kojeg će teško prodavati i pod normalnim okolnostima, Hrvatska ih još uvijek ima premalo za svoj značaj i mogućnosti. Zašto se to tako dogodilo najvećim dijelom treba zahvaliti korupciji u privatizaciji, te nebrizi države da se postojeći potencijali slabo ili nikako obnavljaju. Takvo stanje je golema šteta za državu u permanentnoj financijskoj krizi, no pomaže u preživljavanju postojećih objekata.

Prvi nedostatak je da su nam zemlje PIGS-a direktna konkurencija. Naime, baš te tzv. „europske svinje“ su u teškim prilikama, a nasuprot nama predstavljaju divove u turističkoj industriji. U situaciji manjeg broja putnika (radi ekonomske krize, otkaza, nezaposlenosti, financijske nesigurnosti) te zemlje se u borbi za goste služe neviđenim „dumpingom“. Već su prošle godine javno istaknute cijene hrvatskih turističkih usluga bile daleko iznad sličnih u tim zemljama. Ove godine su te razlike još veće, pa će se prema njima nužno slijevati rijeke europskih turista.

Druga nedostatak je naša vlastita sistemska nekonkurentnost. Poznato je da su uvjeti poslovanja u Hrvatskoj teški, skupi, i sve skuplji, uglavnom radi preskupe države koja uzima sve više. K tome je općepoznata stvar da je kuna jako precijenjena što nas čini sve skupljima i nepristupačnijima.

Treći nedostatak je sistemska podrška zemalja „Eurozone“ svojim „svinjama“. Morali su im dati stotine milijarde eura da prežive, a budući da ne znaju kako će dugove vraćati sada se sustavno usmjeravaju turistički aranžmani prema tim zemljama (što više i nije teška stvar jer su se cjenovno prilagodili i postali više nego pristupačni).

VI. TURIZAM IZVAN SUSTAVA

Briga država o sebi i vlastitim javnim i strateškim interesima je posve normalna stvar - osim kod nas gdje prioritet drže tuđi i privatni interesi. I tako dolazimo do logičnog ali posve neugodnog zaključka – dok naša država upire oči u turizam kao skoro jedinog spasitelja državnog erara, nimalo se ne trudi da mu pomaže usmjerenim sistemskim mjerama. U ovo nemilosrdno vrijeme hrvatski turistički trudbenici su prepušteni sami sebi.

Krivnju za ovakvu situaciju najvećim dijelom svakako snosi država, koja skoro nimalo ne brine o vlastitim resursima. Radi sumnjivih političkih (politikantskih) preferencija se i dalje njeguju „mrtvi kapitali“. Vlada i HFP nikako da priđu temeljitoj ali kvalitetnoj i odgovornoj privatizaciji hrvatskih turističkih potencijala i njihovoj usmjerenoj obnovi i razvoju.

No najveću krivnju snosi hrvatska politikantska praksa (stranačkih namirivanja) kojom se u nadležno ministarstvo lansiraju politički podobni, a ne stručni kadrovi (što nije odlika samo turističkog ministarstva, ali je ta praksa ovdje dovedena do apsurda). Nije problem u samoj osobi Ministra – on uvijek i mora biti prvenstveno političar - mjer su to demokratski standardi odgovornog vladanja (ako nešto takvo stanuje u Hrvatskoj), te predstavlja kontrolu svrhovitosti državne politike (ako takva kod nas uopće postoji).

No državni tajnici bi morali biti visoki profesionalci – što kod nas nije slučaj. Hrvatsko Ministarstvo turizma danas ima 3 državna tajnika, od kojih niti jedan nikada nigdje nije radio u turizmu, pa tako ne poznaju poslove o kojima bi trebali brinuti, a niti imaju osjećaja za specifičnosti ove zahtjevne i osjetljive ali za sve nas izuzetno važne gospodarske grane.

K tome, na grbači sve iscrpljenijeg hrvatskog turizma tavori golema i neproduktivna Hrvatska turistička zajednica, jedan preživjeli mastodont koji troši golema proračunska i parafiskalna sredstva (turističku taksu treba tretirati upravo kao parafiskalni namet - jer kao takovu ju malo razvijenih turističkih zemalja poznaje). HTZ je postala sama sebi dovoljna.

frederik - www.polittika.com

Frederik, zagrebao si po

Frederik, zagrebao si po površini. Veličina problema se vidi, a uzroci su jako duboki i ne znam kada ćemo ih riješiti.
Interesantno je da zemlja koja se zaklinje u turizam nema razvojnu strategiju tog istog turizma. Investitori su prepušteni sami sebi, svojim ambicijama i političkim vezama. Nitko nema pojma zašto bi nešto negdje trebalo napraviti i da li postoji nekakav plan razvoja nečeg sasvim drugog i s turizmom nespojivog odmah pored.

Kada kreneš u Rabac moraš proći pored Plomina koji je samo jedna uvala pored! A sada se sprema još jedan Plomin. Znamo li kuda će ići ceste, plinovodi, da li će se nešto negdje graditi ili neće. Hoteli se grade godinama (fizički), a njihova reputacija još dulje, kako bi stekli klijentelu i počeli biti rentabilni. I nakon što napraviš sve što treba, uložiš godine rada i novac, dođe država i napravi LNG terminal na 250 metara udaljenosti (pretjerujem – ali samo dajem kao ilustraciju).

Ministarstvu turizma, koje planira nekakve promidžbene akcije kako bi pomoglo turizmu, nikako da započne aktivnosti na toj prokletoj strategiji. I sam kažeš da tamo sjedi ministar koji do jučer nije znao ni gdje su hoteli s 5* na obali, a kamoli da je znao možda neke tehničke detalje o turizmu. Nisam gledao tko su državni tajnici, ali jedan od njih je Mujo iz Konavala. Tebi je blizu, koje su njegove veze s turizmom (stranačka pripadnost mi je jasna). I zašto uopće HSS upravlja resorom turizma (premda je jedan od najboljih dubrovačkih šefova recepcije i nekoliko gradonačelnika bilo agronoma)?

Veliki problem u cijeloj priči je Turistička zajednica. Od nacionalne prema dolje sve do turističke zajednice mjesne zajednice Ploče-Iza grada. Osim što je bio osrednji plesač u Linđu, čime se bavio Niko Bulić pa je zaslužio biti doživotni vladar HTZ? HTZ rasipa novce na bijednu promociju turizma ove države već godinama, i da Jaca nije dreknula da joj je jedna ženska guzica u spotu neprihvatljiva nitko se ne bi ni pitao a što u stvari radi HTZ? Prema zakonu župani i gradonačelnici su predsjednici županijskih odnosno gradskih TZ. Ali što one rade? Koja je korist od njih kada su i hotelijeri krenuli galamiti da je krajnje vrijeme dokinuti ovakve TZ.

Kako sustavno napraviti okvir u kojem će sve zainteresirane strane sjesti za stol jednom tjedno ili mjesečno i postići dogovor oko upravljanja destinacijom, oko planiranja što i kako u pojedinoj destinaciji. Sastaju se ljudi ad-hoc i iznose prijedloge, nedavno se Andro Vlahušić sastao s hotelijerima u Dubrovniku koji su mu iznijeli hrpu prijedloga od noćnog života u objektima koji su u vlasništvu i pod upravljanjem grada do asortimana koji se nudi na Stradunu i gdje bi trebalo postaviti stroga pravila igre. Ali sastanak je prošao i većina stvari će se zaboraviti. TZ Dubrovnik neće inzistirati na provedbi ovakvih prijedloga jer to „nije njihov“ problem…

Čini mi se da je u obnovu i izgradnju hotela u Dubrovniku uloženo oko 400 milijuna Eura, ali same investicije nisu dovoljne da se produlji sezona. Nije problem popuniti hotele u Dubrovniku od 10.07 do 25.08 u vrijeme Igara i po visokoj cijeni. Ali kako popuniti hotele (a ne dati ih ispod cijene) u ostalo vrijeme? Ali kako produljiti sezonu? Dubrovnik je i dalje prvenstveno avio-destinacija. Trebaju nam dodatne linije, hotelijeri su tražili letove prema Ateni i još nekim destinacijama.

Jedna od mogućnosti svakako je kongresni turizam. Dubrovnik je na ljestvici svjetskih kongresnih destinacija na ne dobrom 160-i nekom mjestu (Beograd je ako se ne varam 120)! Dubrovniku hitno treba kongresni centar, ne uređeni Revelin, ili sportska dvorana u Gospinom polju, nego pravi kongresni centar s dvoranom kapaciteta nekoliko tisuća radnih mjesta i hrpom manjih dvorana (kada sam spomenuo da je Beograd bolje pozicioniran kao svjetsko kongresno odredište - razlog je jednostavan dva velika hotela visoke kategorije naslanjaju se na Sava centar - kongresnu dvoranu s oko 4 tisuće mjesta izgrađenu pred 30 i nešto godina ali još uvijek služi svrsi). To je u relativno kratkom vremenu jedini način da se tijekom cijele godine popune hoteli visokih kategorija. Jer, od ukupno 23 hotela s 5*u Hrvatskoj njih 13 je upravo u Dubrovniku (u Istri 2, Opatiji 3, Splitu 2 i Zagrebu 3).

Stručnjaka za turizam imamo, ali očito ne na pravim mjestima. Krajnje je vrijeme da hotelijeri počnu voditi ministarstvo turizma (Pave je bila iz garaže), bez obzira na stranačku pripadnost.

Ako turizam ne zezne kriza,

Ako turizam ne zezne kriza, vulkanska prasina ili neka vremenska nepogoda onda ce ga dokrajciti sindikat nekakvim "spontanim" dogadjanjem naroda.Sto briga one iz javnih sluzbi kako i moze li netko zaraditi novac kojim ih hrani a ima ih desetke tisuca viska.
Politicka financijska piramida: vi nama glasove, a mi vama opcinu, foteljicu i placicu.
Ni jedan mjesec im nisu kasnile place a 80.000 ljudi u proizvodnji i realnom sektoru ih ne dobiva po vise mjeseci.
Sramotno!
Prvo i to za 2h bi dekretom ugasio FINA-u i svih onih 80 agencija za istrazivanje ruda.Kasnije bi samo otvarao do 5 agencija sa 5 x manje ljudi.Agencija koje su nuzne i opravdane i to ekipirane, informatizirane i najekonomicnije organizirane iz ponuda preko javnih natjecaja.
Ako nema mladih, sposobnih i obrazovanih za to, onda mozemo odmah pogasiti i fakultete.
Oni nemaju za to kapaciteta, pa od toga nista.
Ali opet ce doci na isto kad ne bude vise ni placa.
Biti ce volontera kao u prici.
U 2010. u realnoj trgovini su samo 2 artikla.Pa izaberite sa police:
Ako zelite ozbiljnu ekonomiju onda neoliberalizam, a ako hocete uranilovku idite u drugu trgovinu na kojoj pise Kuba.
Tko je gadljiv na novac neka meditira na drvetu ili neka se hrani u prirodi.
A svi ostali...
Kako se to radi u neoliberalizmu?
Maurice McTigue Maurice postao je poznat kao "ministar promjena" za vrijeme desetogodišnjeg boravka u novozelandskoj vladi tijekom kojeg je promijenio osam ministarskih funkcija.
Bio je ministar javnih radova, ministar željeznica, ministar zaštite okoliša, ministar rada i razvoja, ministar zapošljavanja, ministar za državna poduzeća i ministar imigracije. Posljednjih deset godina na sveučilištu George Mason vodi projekt "Odgovorno upravljanje državom". Cilj mu je, kaže, naučiti političare da državnim novcem upravljaju tako da građani osjete korist od njihova upravljanja.
Pritom je njegova referenca neupitna: Vlada u kojoj je sudjelovao ostavila je Novi Zeland sa stopom nezaposlenosti od 3 posto, značajnim viškom u proračunu, otplaćenim dugovima i mirovinskim sustavom napunjenim za sljedećih 25 godina. Tijekom procesa reformi ukinuli su sve subvencije poljoprivredi i industriji, a sektori u kojima je država još prisutna organizirani su na profitnoj osnovi i financiraju se sami.
McTigueov način rada možda najbolje pokazuje statistika zaposlenih u državoj upravi - prije reformi ministarstvo transporta je imalo 5600 zaposlenih, nakon reformi 56, ministarstvo šuma smanjilo se sa 17000 na 17 zaposlenih, od 28000 zaposlenih u ministarstvu javnih radova, nakon reforme je ostao samo jedan - McTigue.
Ima tko bolji?
Reference?
Konkretni rezultati?
Kod nas je 556 jedinica uprava...Opcina, gradova, zupanija...
Ajme judi, ko to more platit?!

1. srpnja 2010.

dcroata - www.pollitika com

HNB tečajna lista

24.08.2019
Srednji
JPY JPY
100
6,265872
CHF CHF
1
6,771138
GBP GBP
1
8,158709
USD USD
1
6,682350
EUR EUR
1
7,389343
$ Odabir valute
= Odabir valute