TURIZAM NIJE "ZLATNA KOKA"

Spektar - Turizam

hotcroat

Svatko tko se suočavao, kao ulagač, stručnjak ili objektivni poslovni savjetnik, s problematikom financijske isplativosti ulaganja u hrvatsku turističku receptivu i uopće profitabilnosti toga sektora, osobito hotelijerstva, lako će zaključiti da nema ništa od one, kako je "turizam zlatna koka". Štoviše, ako se isključe špekulativni motivi, razvidni u takozvanom pranju novca i "tramakanjima" s turističkim nekretninama, osobito hotelima i zemljištima, s čisto poslovnog stajališta turistički poduzetnički pothvat nipošto se ne može tretirati kao nešto ekonomski racionalno, niti perspektivno. Primjerice, financijski položaj i rezultati poslovanja goleme većine hrvatskih hotelskih poduzetnika su bijedni, najčešće ispod praga rentabilnosti, dakle gubitnički i uvijek mi se postavlja pitanja što pokreće poduzetnike i njima slične, domaće i strane, na ulaganje u turističke sadržaje? I nisam nikad pronašao racionalan razlog, dakle motiv zarade u samom poslovanju. Siguran sam da su i danas skoro i svi, naravno i dubrovački hoteli na "bubnju", njihovi vlasnici najradije bi ih se riješili, prodali i pobjegli što dalje od takvih mjesta razočaranja, makar je ponekad i upitno jesu li se baš razočarali. Naime, naprosto mi je teško povjerovati da su u sve te pothvate ušli bez ikakvih tržišnih i financijskih analiza, bez razvidne i ostvarljive točke pokrića, ali čini se da jesu. I nije uopće ni za čuditi što sad, na vrhuncu turističke sezone polupansionske pakete prodavaju po dvostruko nižim od nominalnih cijena, jer i tu djeluje zakon tržišta, ako niste znali i tu nije važno što vi mislite o sebi i vašim hotelim s pet zvijezdica, primjerice. Njegovo veličanstvo kupac ili gost, koga tek u novije vrijeme počinjemo u naznakama priznavati, jednostavno više neće platiti i to je tako. I uopće, ni dubrovačka, ni hrvatska turistička ponuda ne može se i neće se poboljšati zato što oni koji ne privređuju u turizmu, političari, obični ili neobični puk drži da mora biti kudikamo bolja i veća. Ako poduzetnici ne vide vlastiti interes ili profit, od čega i brojni drugi mogu imati koristi i što mnogima nikako ne ide u glavu, neće biti ni noćnih klubova, ni zabave ni svih onih sadržaja kojih nikad na ovim prostorima i nije bilo u izobilju. Razmišljanja, ali i praksa da će se rijeke turista slijevati tu zbog našeg lijepog mora, klime, kulturno-povijesne baštine i gastronomije osuđena su u poslovnom smislu na smrt. Toga ima sve više i drugdje diljem kugle zemaljske, čak i jeftinije i bolje i sad smo tu gdje jesmo – trebamo ponuditi puno više, puno više i raditi i prilagođavati se. Poslovna filozofija koja je ovdje funkcionirala već desetljećima i koja se svodila na onu mali promet – velika zarada, nažalost ne i našom voljom, sve se više na iznimno konkurentnom i globalnom tržištu i ne samo u turističkoj receptivi, stubokom se preokrenula i sad je već posve izvjesno da se opstati može samo na velikom prometu i snošljivoj zaradi. U idućem članku, po mojem mišljenju, odlično su opisani uzroci zbog čega su turistička ulaganja neprofitabilna, a date su i naznake u kojem bi smjeru donositelji hrvatske makroekonomske i turističke politike trebali ići i kakva bi rješenja morali provesti kako bi se ipak neupitni hrvatski turistički potencijali ekonomski potpunije valorizirali i kako bi ulaganja u turistički sektor mogla, makar i na dugi rok, postati profitabilna. /Bajro Sarić/

"Nakon investicijskog vala koji je trajao posljednjih desetak godina, nastupanjem globalne financijske krize došlo je sredinom 2008. godine do zaustavljanja investicija u turizam na Jadranu, a pokretanje novog investicijskog ciklusa u sadašnjim se okolnostima ne može više očekivati.

Naime, investitori koji su ulagali u hrvatski turizam činili su to na bazi očekivanog porasta vrijednosti kupljenih i izgrađenih nekretnina, a ne na bazi očekivanih dobrih operativnih rezultata, koji često nisu ni ulazili u njihove kalkulacije. Nakon što je slom tržišta nekretnina raspršio iluzije o daljnjoj mogućnosti zarade na takvom modelu ulaganja, preostalo je samo ulaganje u projekte koji bi svojim poslovanjem donosili dobit, no zbog sadašnjeg karaktera hrvatskog turizma za takve projekte jednostavno nema matematike.

Tako je stanje investicija u hrvatski turizam u razgovoru za Businesss.hr opisao član Nacionalnog vijeća za konkurentnost Ivica Čačić, direktor tvrtke Hotel Partner i ugledni hotelijerski konzultant koji je sudjelovao u izradi Strategije razvoja hrvatskog turizma za razdoblje od 2003. do 2010. godine. Čačić tvrdi da do pomaka u investicijama neće ni doći bez poduzimanja krupnih koraka, odnosno bez strateškog definiranja razvoja turizma na razini države te odlučnosti da se novi koncept razvoja i provede.

Trenutačno se isplati ulagati jedino u distressed properties, odnosno, gledano sa stanovišta povrata investicije, najviše se može kapitalizirati kupnjom od vlasnika tvrtki koje su pred likvidacijom ili od banaka koje imaju još manje emocija prema nekretninama posrnulih tvrtki koje su dospjele u njihovo vlasništvo. Bilo bi nekorektno da javno navodim o kojim je konkretno tvrtkama i nekretninama riječ, no one se mogu pronaći od sjevera od juga.

Ulaganje od nule se ne isplati, osim u iznimnim slučajevima, jer u kombinaciji cijene zemljišta, izgradnje, promocije, uključivanja u destinacijske lance, brendove i ostalo, za to nema matematike uz postojeću iskorištenost i cijenu hotelskog smještaja. To je garantirano loš poslovni pothvat. Kod nas su troškovi izgradnje i opremanja na europskoj razini, trošak rada neznatno je niži nego u Europskoj uniji kada uključimo sve državne namete i efikasnost rada, a iskoristivost smještaja i cijena su ispod europskog prosjeka, kaže Čačić.

Prema njegovim riječima, mimo same privatizacije hotelskih tvrtki, ima vrlo malo investitora koji se snalaze u hrvatskom turizmu i koji su napravili biznis investirajući u njega posljednjih desetak godina. Trenutačno nema ni zainteresiranih investitora ni financijskih institucija koje bi ih pratile, a to nije samo posljedica krize nego i našeg okvira za razvoj turizma. Investicije su se zaustavile kada su nastupom krize banke i investitori shvatili da j e balon puknuo i kada su počeli kalkulirati kakav je zapravo povrat na investiciju, a ne samo koja je cijena zemljišta.

Dosad se investiralo s nadom da se zemljište kasnije može prodati skuplje i vrlo je malo investitora uopće bilo spremno razgovarati na razini operativnih rezultata. Sposobnost povrata kroz operativni rezultat kod nas je izuzetno niska, a danas je još porastao trošak kapitala, pali su popunjenost hotela i cijene smještaja, dok je trošak rada ostao isti ili čak porastao, pojašnjava Čačić, dodajući da isto vrijedi i za brojne neiskorištene turističke zone u kojima se sav interes svodi na spekuliranje s porastom vrijednosti zemljišta, no kada se izračuna koliko operativnog prihoda projekti mogu generirati, ispada da zemlja vrijedi samo euro po četvornom metru.

Iskoristivost kapaciteta ne može se povećati, pa tako ni očekivati povratak investitora, sve dok je Hrvatska fokusirana na sezonski turizam, baziran na kupanju u moru koje traje dva mjeseca. Primjerice Austrija, koja je skijaška zemlja, ostvaruje više turističkog prometa ljeti nego zimi, jer ima gradski turizam, planinske šetnje, kulturu, jezera, ima velike manifestacije poput najvećeg Harley Davidson mitinga u Europi ili najvećega golf susreta.

Iskoristivost toplica u Sloveniji je 70 posto. Oni nemaju problem sezone, a mi smo ušli u paradigmu sezone i govorimo kako je kratka jer je opisujemo kao sunce i more plus školski praznici, čime smo se vezali samo za dva mjeseca, u kojima nam se, što su podaci za 2008. godinu, a prošle je godine postotak vjerojatno bio i viši, događa 68 posto turističkog prometa. Dakle, manje od jedne trećine prometa odvija se u preostalih deset mjeseci. Prosječna popunjenost smještaja u Hrvatskoj zbog toga je 46 posto, dok je break even za normalan hotel blizu 60 posto, pa recimo da je i 55 posto.

To na Jadranu sada postižu samo Opatija, Dubrovnik i Split, a pitanje je što će se u Splitu dogoditi ove godine kada se još otvore Radisson Blu Resort i Hilton Marjan, što su veliki novi kapaciteti. Dosad je popunjenost u Splitu bila 70 posto, jer je nedostajalo kapaciteta, a potražnja će samo djelomično porasti zbog novih hotela i pitanje je što će grad moći ponuditi gostima, jer čovjek ne dolazi u destinaciju radi hotela nego radi svojih potreba, odmora, relaksacije, kulture i sličnog, upozorava Cačić.

Hrvatska je dosad propuštala primijeniti vrlo jednostavna rješenja kojima bi se goste moglo privući i tijekom onih deset preostalih mjeseci, napominje ovaj stručnjak, navodeći da Slovenija, Mađarska i Slavonija crpe praktički istu termalnu vodu, no da slovenske terme Čatež, Rogaška i Radenci funkcioniraju bolje od hrvatskih hotela i daje doista pitanje zašto se takvim oblikom zdravstvenog turizma nitko ne bavi u Hrvatskoj. Jednako je tako i na Jadranu i na kontinentu zanemaren razvoj golfa, kao jednog od najsnažnijih atraktora za dolazak gostiju dubljega džepa.

Nisam ekspert za golf, ali znam da golf igralište nije profitni centar. No dokazano je da nekoliko golf igrališta u blizini destinacije znatno pridonosi iskoristivosti kapaciteta. S obzirom na važnost turizma u privredi Hrvatske, bilo bi najbolje da država konkretnim mjerama pospješi otvaranje, ne jednog ili dva, nego 10 do 15 igrališta duž obale i u unutrašnjosti.

Ako samo Donja Austrija ima 39 golf igrališta, onda bi ih Hrvatska trebala imati barem 19. Golf je nešto što se toliko samo od sebe nameće kao rješenje da mi je nejasno zašto o tome 15 godina uopće diskutiramo, umjesto da smo ga napravili. U Istri se on može igrati od ožujka do listopada, a u Dubrovniku od ožujka do studenoga.

Mislim da se nema petlje da netko stane iza toga i provede do kraja sve što je potrebno, da jamči investitoru da će mu država u roku X dana ispuniti sve što je potrebno ako on ispuni svoje uvjete. Tek tada investitor može procijeniti svoj rizik i odlučiti se na ulaganje, a ovako mi stalno imamo figu u džepu, kaže Čačić.

Vraćajući se na temeljnu filozofiju, dodaje on, turizam je fenomen u koji treba biti uključeno cijelo društvo, koji počinje s predstavnikom turističke zajednice u emitivnoj zemlji i s policajcem koji pregledava putovnice na granici, a uključuje liječnika, veterinara, radnika komunalne čistoće i sve one koji utječu na percepciju gosta i dijelom su plaćeni od tog istog gosta.

S obzirom na svoj udjel u BDP-u, turizam bi u Hrvatskoj trebao biti način života. Sada u novom sastavu Nacionalnog vijeća za konkurentnost postoji želja da se formira vizija razvoja zemlje do 2025. godine i da se pokuša postići konsenzus o razvoju u duljem. razdoblju od četiri ili osam godina, odnosno jednog ili dva mandata vlade, te da se to počne implementirati od vrtića.

Kad pogledate koliko je trajala izgradnja Kempinskog, Punta Skale ili koliko Dražen Ladić radi na svojem golf projektu, to je razvoj dulji od tri politička mandata, stoje za jedan projekt puno predugo da bi bio profitabilan. S toliko promjena vladajućih politika i zakona, investitor pri ulasku u igru ne zna kakva će biti pravila. Samo postavljanjem dugoročnog cilja, oko kojega treba postići konsenzus sviju, može se nešto napraviti.

Lako je odrediti gdje smo, ali da bismo mogli bolje iskoristiti i bolje štititi svoje resurse, prostorne, povijesne, kulturne, prirodne, moramo znati gdje želimo biti za 15 godina i danas početi odgajati klince za to vrijeme. Moramo imati strategiju, pa čak i ako ona nije vrhunska, izrazito je važno napraviti strategiju i viziju razvoja države, pa onda i turizma unutar toga i iskomunicirati to ljudima, te dokazati investitorima, bankama, veleposlanicima da se to doista i misli provesti.

Kriza će za dvije godine biti zaboravljena, a mi bismo trebali iskoristiti ovaj trenutak da pripremimo okvir i omogućimo profitabilno investiranje u hrvatski turizam. Moramo iskreno definirati svoj model kojim ćemo očuvati ono što imamo, ali imati u vidu da će investitor uložiti novac samo ako u tom modelu može i zaraditi, kaže Čačić."

17. lipnja 2010.

www.business.hr

HNB tečajna lista

24.08.2019
Srednji
JPY JPY
100
6,265872
CHF CHF
1
6,771138
GBP GBP
1
8,158709
USD USD
1
6,682350
EUR EUR
1
7,389343
$ Odabir valute
= Odabir valute