Turizam

TURIZAM I EUROPSKA UNIJA

Spektar - Turizam

Turizam od prosinca 2009. ima vlastitu pravnu osnovu. Unatoč tome, turizam ne raspolaže vlastitom proračunskom linijom u novoj financijskoj perspektivi (2014. – 2020.).Članak 6. točka (d) i glava XXII. stavak 195. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU).U Europskoj uniji turistički sektor u užem smislu (tradicionalni pružatelji usluga putovanja i turističkih usluga) obuhvaća 1,8 milijuna poduzeća, uglavnom malih i srednjih (MSP). Doprinos turizma BDP-u je 5 %, a zapošljava 5,2 % aktivnog stanovništva (što je oko 9,7 milijuna osoba). Uzmu li se u obzir uske veze s drugim gospodarskim sektorima, taj je doprinos još veći [više od 10 % bruto društvenog proizvoda (BDP) i najmanje 12 % ukupnog broja zaposlenih, odnosno 13 milijuna radnika].Godine 2014. međunarodni turizam je u svijetu dosegao brojku od 1,133 milijardi dolazaka (+4,3 %), od čega u Europi njih 582 milijuna, odnosno 51 % tržišta (+3 %). Tako je Europa (s Francuskom na 1. mjestu) potvrdila svoje mjesto prve turističke destinacije u svijetu. Nadalje, dugoročnom prognostičkom studijom Svjetske turističke organizacije (WTO) predviđa se skromniji rast turizma u Europi do 2030., s procijenjenih 744 milijuna turista (+1,8%), odnosno 41,1 % tržišta.S europske točke gledišta, politika koja se odnosi na turizam igra ulogu i u postizanju općih ciljeva u pogledu zaposlenosti i politike rasta. Osim toga, ekološka i održiva dimenzija turizma s vremenom će postati sve važnija iako je već prisutna u okviru održivog, odgovornog i etičkog turizma.Nakon Europskog vijeća održanog 21. lipnja 1999. na temu „turizam i zaposlenost”, Unija pridaje sve veću pozornost doprinosu turizma zaposlenosti u Europi. U Komunikaciji [COM(2001)665] naslovljenoj „Suradnja za budućnost turizma” objavljenoj u studenom 2001., Komisija je predložila okvir za djelovanje i mjere za poticanje europske turističke industrije. U rezoluciji Vijeća od 21. svibnja 2002. o budućnosti turizma potvrđen je pristup Komisije i tom je rezolucijom, imajući na umu ulogu Europe kao vodeće turističke destinacije, dan poticaj pojačanoj suradnji javnih i privatnih aktera u europskoj turističkoj industriji.Komisija je potom na toj osnovi provela čitav niz mjera i akcija. Na primjer, kao neposredan rezultat te strategije možemo navesti:
  • satelitske račune turizma (SRT) za svaku državu članicu, dovršene prilikom prezentacije prvog europskog satelitskog računa turizma;
  • pokretanje portala za promidžbu Europe kao turističke destinacije;
  • održavanje europskog turističkog foruma od 2002. godine (14. izdanje foruma organizirano 2015. u Luksemburgu imalo je za temu digitalizaciju turizma).
Između 2001. i 2014. Komisija je objavila sedam komunikacija o smjernicama politika za razvoj turističkog sektora, a među njima su:
Konkretno, radi se o mjerama kojima se želi olakšati prelazak granice odnosno zaštititi zdravlje i sigurnost te materijalni interesi turista. U te mjere osobito spada preporuka Vijeća 86/666/EEZ o sigurnosti postojećih hotela u pogledu rizika od požara te nova Direktiva o putovanjima u paket aranžmanima i povezanim putnim aranžmanima (kojom se izvan snage stavlja Direktiva 90/314/EEZ[1]) i Direktiva 2008/122/EZ o korištenju nekretnina za privremeni zakup. Tome valja dodati i usvajanje pravila o pravima putnika u području prijevoza (vidi informativni članak 5.6.2). Jedan drugi primjer veze turizma i drugog područja nadležnosti Unije proizlazi iz Direktive 2006/7/EZ od 15. veljače 2006. o održavanju kvalitete vode za kupanje, kojom se 31. prosinca 2014. izvan snage stavlja Direktiva 76/160 EEZ, i to u interesu ciljnih skupina ili prioritetnih pitanja.Komisija je na zahtjev Parlamenta pokrenula više inicijativa koje se odnose na aktualna pitanja u vezi s europskim turizmom.Između ostalih, inicijativa „Eden”, program za promidžbu europskih destinacija izvrsnosti, novih destinacija koje još nisu dovoljno poznate, ali koje poštuju načela održivog razvoja. Financiranje pripremne aktivnosti isteklo je 2011., ali je Komisija nastavila provedbu inicijative u okviru programa za konkurentnost poduzeća i MSP-ova (COSME).„Calypso”, program za promicanje socijalnog turizma, namijenjen je starijim osobama, mlađim odraslim osobama u teškoj situaciji, obiteljima lošeg imovinskog stanja i osobama sa smanjenom pokretljivošću. Cilj je tog programa što većem broju osoba omogućiti odlazak na odmor, a istodobno doprinijeti borbi protiv sezonske neravnoteže. S obzirom na dobre rezultate u razdoblju od tri godine, Komisija od 2014. sufinancira pilot-projekte kojima je cilj ispraviti sezonsku neravnotežu ponudom namijenjenom mlađim i starijim osobama (posljednji javni natječaj u organizaciji Izvršne agencije za mala i srednja poduzeća održan je 30. lipnja 2015.).Inicijative „Održivi turizam”, uključujući europsku rutu željezne zavjese ili „The Green Belt” (6 800 km staza od Barentsovog do Crnog mora), ima za cilj poticanje preobrazbe bivše željezne zavjese u prekograničnu mrežu staza za pješačenje ili vožnju biciklom. Za ocjenu biciklističkih staza „Eurovelo”, odnosno mreže od 14 dugih staza kojima upravlja Europska biciklistička federacija, vidi ažuriranu studiju Europskog parlamenta o europskoj mreži biciklističkih staza (2012.).Komisija također sufinancira prekogranične projekte održivog turizma čiji je cilj poticati raznolikost europske turističke ponude. Na primjer, nedavni javni natječaj (30. lipnja 2015.) za promicanje i razvoj proizvoda i usluga u području sporta i dobrobiti, ali i europske kulturne i industrijske baštine, pokrenut je u okviru programa COSME.U okviru pripremnog djelovanja „Turizam i pristupačnost za sve građane”, Komisija je od veljače 2014. u trajanju od 18 mjeseci sufinancirala izradu dostupnih programa u okviru paketa proizvoda i usluga namijenjenih osobama s invaliditetom, starijim putnicima i osobama koje su suočene s privremenim poteškoćama.Konačno, kada je riječ o digitalizaciji putovanja i turizma, Komisija je u ožujku 2015. pokrenula platformu za digitalni turizam kako bi se dao poticaj inovaciji i digitalizaciji MSP-ova koji posluju u turizmu.Regije su na nacionalnoj razini od najvećeg strateškog značaja za održivi razvoj turizma i promicanje konkurentnosti europskih destinacija. Komisija također podupire povezivanje glavnih europskih turističkih regija u mreže. U srpnju 2009. osnovana je otvorena mreža europskih turističkih regija NECSTouR kako bi služila kao platforma za razmjenu znanja i inovativnih rješenja za održivi i konkurentni turizam. Što se tiče doprinosa turizma regionalnom razvoju i zaposlenosti u dotičnim regijama, Unija raspolaže drugim izvorima sredstava, a to su: Europski fond za regionalni razvoj (EFRR) za financiranje održivih turističkih projekata, program Interreg, Kohezijski fond za financiranje infrastrukture u području okoliša i prijevoza, Europski socijalni fond (ESF) za zapošljavanje, program Leonardo da Vinci za strukovno obrazovanje, Feader za diversifikaciju ruralne ekonomije, Europski fond za ribarstvo (EFR) za preusmjeravanje u ekološki turizam, okvirni program za inovacije i konkurentnost (PIK) za mala i srednja poduzeća te 7. europski okvirni program za istraživanja (OPIR). U tom će smislu u višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje od 2014. do 2020. godine program COSME preuzeti djelokrug programa PIK, a program Obzor 2020. djelokrug programa OPIR.U okviru novih financijskih perspektiva na ime „programa za konkurentnost i mala i srednja poduzeća” (COSME), izvršna vlast raspolaže ukupnim financijskim sredstvima od 105,5 milijuna EUR. Za 2015. raspolaže skromnim financijskim sredstvima; iznos od 9 milijuna eura utvrdio je Odbor za upravljanje programom COSME. Usklađeni statistički podaci o turizmu prikupljaju se u Uniji od 1996. godine. Uredbom (UE) br. 692/2011 od 6. srpnja 2011. uspostavljen je zajednički okvir za sustavni razvoj, izradu i širenje statističkih informacija o turizmu prikupljenih u državama članicama. Komisija je 2013. pokrenula Virtualni turistički opservatorij kojemu je cilj koordinirati prikupljanje i pohranjivanje podataka i jamčiti veću sinergiju između različitih razina politike u području turizma. Svojim komunikacijama (COM(96)547 final) od 27. studenog 1996. i (COM(1999)262 final) od 26. svibnja 1999. Komisija je najavila i razvila djelovanje Zajednice u borbi protiv seksualnog turizma koji uključuje djecu (za mjere sprečavanja i progona vidi u nastavku).Europski parlament je u prosincu 1996. već podržao djelovanje Zajednice u području turizma dajući pozitivno mišljenje o prvom višegodišnjem programu za razdoblje od 1997. do 2000. pod nazivom „Philoxenia”, od kojeg se kasnije odustalo zbog nepostojanja konsenzusa u Vijeću.Europski parlament je u svojoj Rezoluciji od 30. ožujka 2000. o provođenju mjera za borbu protiv seksualnog turizma koji uključuje djecu (COM(1999)262 final) zatražio od država članica da usvoje izvanteritorijalne odredbe kako bi protiv osoba krivih za spolno iskorištavanje djece u inozemstvu mogle provoditi istragu i te osobe kazneno goniti i kažnjavati. Parlament je 27. listopada 2011. donio Zakonodavnu rezoluciju (P7_TA(2011)0468) o prijedlogu direktive o „spolnom iskorištavanju i spolnom zlostavljanju djece”. U skladu s Direktivom 2011/93/EU od 13. prosinca 2011.[2], seksualni turizam koji uključuje djecu kazneno je djelo u cijeloj Uniji. Osim toga, u članku 21. predviđene su nacionalne mjere za sprečavanje ili zabranu organizacije putovanja u svrhu počinjenja takvih djela.Puno prije stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona, Europski parlament usvojio je niz rezolucija o smjernicama ili inicijativama Komisije o turizmu, a najznačajnije među njima su Rezolucija od 8. rujna 2005. o novim perspektivama i novim izazovima za europski održivi turizam, Rezolucija od 29. studenog 2007. o novoj europskoj turističkoj politici i jačanju partnerstva za turizam i Rezolucija od 16. prosinca 2008. o utjecaju turizma na obalna područja i njihov razvoj. Parlament je tako razmotrio učinke vizne politike na turizam i podržao promidžbe europskih turističkih destinacija.Parlament je također predložio stvaranje europske oznake kulturne baštine, uspostavu prekogranične biciklističke rute uzduž bivše željezne zavjese te ohrabrio sektor na raznovrsniju ponudu usluga kako bi odgovorio na sezonski karakter turizma.Nakon stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona Parlament je 27. rujna 2011. na temelju izvješća o vlastitoj inicijativi naslovljenog „prva turistička destinacija svijeta” usvojio Rezoluciju P7_TA(2011)0407. Iako je podržao političku strategiju Komisije usredotočenu na 21 aktivnost, Parlament želi pokrenuti konkurentan, moderan, održiv turizam visoke kvalitete koji će počivati na višekulturnoj dimenziji Europe i biti dostupan svima. Zastupnici su naglasak stavili i na važnost mjera donesenih u drugim područjima koja mogu imati odlučujući utjecaj na turizam, poput zapošljavanja, poreza i prava potrošača.Zahtjev Parlamenta da se u okviru financijske perspektive za razdoblje od 2014. do 2020. uspostavi poseban program za turizam Vijeće ipak nije ispunilo. Isto tako, Komisija je u prosincu 2014. morala povući preporuku o skupu europskih neobvezujućih načela o kvaliteti turističkih usluga koju je Vijeću predstavila u veljači 2014, i to unatoč podršci Parlamenta za uvođenje „brenda kvalitete europskog turizma” (stavak 25. Rezolucije P7_TA(2011)0407 i stavak 53. Rezolucije P8_TA(2015)0391).Parlament je 27. listopada 2015. u drugom čitanju usvojio Zakonodavnu rezoluciju (T8-0366/2015) radi donošenja nove direktive kojom se dodatno ojačava zaštita putnika u okviru paket aranžmana i povezanih putnih aranžmana i kojom se izvan snage stavlja Direktiva 90/314/EEZ koja je trenutno na snazi u tom području. Parlament je 29. listopada 2015. usvojio Rezoluciju o novim izazovima i konceptima za poticanje turizma u Europi (P8_TA(2015)0391). U njoj je riječ, između ostalog, o digitalizaciji distribucijskih kanala, razvoju sektora ekonomije dijeljenja, promjeni u ponašanju potrošača, potrebi da se privuče i zadrži stručno osoblje, demografskim promjenama i sezonalnosti. U njoj EP, između ostalog, poziva Komisiju da predstavi novu strategiju turizma kojom će zamijeniti ili ažurirati Komunikaciju od 30. lipnja 2010 „Europa, prva turistička destinacija svijeta”; potiče da se u okviru sljedećeg višegodišnjeg financijskog okvira uvede proračunska linija namijenjena turizmu; potiče Komisiju da u suradnji s Europskom putničkom komisijom (ETC) nastavi promicati Europu kao vodeću svjetsku turističku destinaciju, ako je moguće stvaranjem brenda „Destinacija Europa 2020.” koji uključuje niz djelovanja u području marketinga, brendiranja i promidžbe, te da se na taj način provede dugoročna strategija koju je u veljači 2014. pokrenula Komisija, a koju nije usvojilo Vijeće (vidi u nastavku).[1]Parlament je 27. listopada 2015. u drugom čitanju bez amandmana prihvatio zajedničko stajalište koje je usvojilo Vijeće radi donošenja nove direktive o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2006/2004 i Direktive 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 90/314/EEZ.[2]Broj Direktive je izmijenjen, „2011/92/EU” (SL L 18, 21.1.2012.) zamijenjen je brojem „2011/93/EU”.

Piero Soave
21. prosinca 2015.
 

DESET MITOVA O HRVATSKOM TURIZMU

Spektar - Turizam

turizam 1203509421

Iako napisani prije dvije godine deset mitova hrvatskog turizma Tončija Tadića, još uvijek su aktualni, sugerirajući da se malo toga promijenilo 'Smatram svojom dužnošću upozoriti da je prihod od turizma puno skromniji od uobičajene percepcije, da na turizmu puno više zarađuju stranci nego Hrvati, i da turizam, prema svim relevantnim pokazateljima, uopće ne utječe na značajnije smanjenje nezaposlenosti, niti potiče razvoj zemlje više nego neka kvalitetna industrija,' piše Tadić za Politika.com.

U Francuskoj ste 1970-ih mogli bez problema postati hotelijer ako ste pristali na francuski projekt, na francuskog izvođača radova, na korištenje francuske opreme, jela i pića, na zapošljavanje francuske radne snage i na uredno plaćanje poreza francuskoj državi.

U slučaju Hrvatske, Tadić misli da od svega toga imamom samo ovih 10 mitova:

1. mit: Turizam je čarobni štapić koji će riješiti problem nezaposlenosti u Hrvatskoj

Na žalost, hrvatski turizam još je uvijek gotovo jedino sezonska djelatnost. Samogradnja apartmana je također mit o samozapošljavanju, jer je povrat investicije vrlo spor, a ti apartmani prazni veći dio sezone. Razvoj Hrvatske jedino u smjeru turizma znači da su najpoželjnija zanimanja u Hrvatskoj priučeni konobar i priučena sobarica. To je put u potpunu de-industrijalizaciju i de-intelektualizaciju hrvatskog društva.

Turizam treba doživljavati kao šlag na torti čitavoga gospodarstva, koje dio proizvoda plasira kroz turizam. Zabluda je smatrati da je on nespojiv s proizvodnjom, naravno, ekološki prihvatljivom. Pa da je tako, u Italiji, Austriji, Njemačkoj ili Japanu uopće ne bi bilo turista!

2. mit: Hrvatska ima veliki prihod od turizma

Hrvatska turistička zajednica ima praksu definiranja uspjeha neke sezone brojenjem noćenja, iako to više nitko u Europi ne radi. Tamo se odavno nakon sezone umjesto noćenja broje euri. Kod nas je drukčije jer HTZ ima prihod od boravišne pristojbe, pa im je broj noćenja jedino i bitan. No procjene o stvarnom prihodu od turizma se razlikuju. Sva istraživanja pokazuju da prosječan turist na ljetovanju potroši maksimalno jednu svoju mjesečnu plaću, i ni centa više.

3. mit: Turizam služi za plasman domaćih proizvoda

Notorna je činjenica da uvoz hrane i pića za potrebe turizma godinu za godinom raste, drugim riječima, hrvatski turizam pridonosi razvoju poljoprivrede Mađarske, Italije, Srbije, Makedonije itd., ali ne i Hrvatske. I oprema hotela je uvozna, jer smo uništili domaću proizvodnju namještaja i bijele tehnike. Hrvatska, na žalost, nema nikakve mehanizme za promoviranje domaćih proizvoda u turizmu, osim parolaških uoči izbora, a nitko se nije sjetio posegnuti za kreditiranjem turističkih tvrtki tako da kupuju jedino domaće proizvode.

4. mit: Turizam je preopterećen porezima

Velikom broju ljudi u turizmu nitko nije objasnio da je riječ o niskoakumulativnoj grani gospodarstva u kojoj nema brze zarade. Zato svi danas kukaju o velikom poreznom opterećenju. Hrvatski turizam naprosto treba dovesti u isto poslovno okružje koje imaju ostale države na Mediteranu. Od 2005. godine uvedena je međustopa PDV-a od 10 posto za smještaj u turizmu - naša konkurencija ima od 7 do 11 posto.

Prostora za pomak ima u pretvaranju boravišne pristojbe u izdvajanje iz poreza za dohodak i poreza za dobit. Od nje turist ni domaći stanovnik ionako ništa ne dobivaju. Zašto se jedna kuna iz boravišne pristojbe ne bi usmjeravala u poboljšanje zdravstvene zaštite u sezoni?

5. mit: Hrvatska je preskupa destinacija

Zanimljivo je kako se ova priča pokrene svakog lipnja, kada po običaju dolazi do "lipanjske rupe", odnosno manjeg broja noćenja, jer se umirovljenici vrate s ljetovanja u predsezoni, a školska godina još nije gotova, odnosno kada se analiziraju podaci iz predsezone. Podaci pokazuju da je samo Turska jeftinija od Hrvatske. No pravo pitanje je što nudimo za te svoje cijene koje dižemo za 10-20 posto godišnje uz istu ponudu? Nitko naime nije glup da baca svoj s mukom zarađeni novac na našu očajnu ponudu

6. mit: Turizam čuva okoliš više nego industrija

Turizam dovodi do velikog prometa ljudi, traži veliki prostor za gradnju i stvara opterećenje za infrastrukturu. Okoliš može čuvati i ekološki prihvatljiva industrija ili ribarstvo i marikultura. Aktualna stihija u turizmu nagriza najvrjedniji resurs na Jadranu, a to je nezagađeni i neizgrađeni prostor i na kopnu i na moru.

Uništavanju okoliša i nelagodi stanovnika pridonose nesređena odlagališta otpada, neuređena kanalizacija, prometni kolaps, da ne spominjem probleme u opskrbi vodom. Nijednoj drugoj grani gospodarstva to ne bismo tolerirali, ali eto turizmu se to tolerira?!

7. mit: Turizam, posebno onaj elitni, donosi najbrži razvoj

Kao što se nekada prodavala parola industrijalizacija + elektrifikacija = komunizam, tako se danas prodaju parole marine + golf-tereni = elitni turizam. No, zaboravlja se da se on ne ostvaruje samo gradnjom golf-terena ili samo gradnjom marina, nego kompletnom ponudom. Što nudimo tom "elitnom turistu" kad iziđe iz svog "elitnog hotela", "elitne marine" i "elitnoga golf-resorta"?

Osim toga, kako je moguće da se golf-tereni planiraju uz samu obalu, a ne, na primjer, u Dalmatinskoj zagori? Bojim se da golf zapravo služi kao pokriće za gradnju hotela uz same terene. Nisam ni protiv marina. No zar nije bolje privesti jahte u naše lučice u našim gradićima na obali i otocima i osigurati prihod njihovim stanovnicima (ali tako da najprije osiguramo vezove za domicilno stanovništvo). Podrazumijeva se da oni koji žele privez u našim lukama trebaju platiti za taj luksuz neku vrstu "spomeničke rente".

8. mit: Sve turističke kapacitete treba privatizirati

Apsurd je da se istodobno tvrdi da je država loš gospodar te da se treba povući iz turizma, a s druge strane traži njezin snažniji angažman na subvencioniranju turizma. Ako je turizam profitabilan, zašto od toga koristi ne bi imala država. A ako nije, zašto subvencionirati privatnika? Ako je problem u nesposobnoj upravi, onda je treba promijeniti, a za to ne treba novi vlasnik. Još je gluplje dovesti privatnog vlasnika, i to stranog, pa ga onda spašavati kad se prezaduži kao što radi država ORCO grupi u "Sunčanom Hvaru".

9. mit: Turizam treba diktirati prostorne planove

Pod diktatom turizma, hrvatske luke polako gube svoju operativnu obalu. Svako mjesto na Jadranu danas planira marinu, ali ne i alternativnu komunalnu luku za lokalno stanovništvo; planira hotelski ili apartmanski kompleks, ali ne i neku tvornicu. Građevinske firme, odvjetničke kuće i agencije za promet nekretnina su jedine koje imaju brzi povrat sredstava u turizmu pri gradnji hotela. No hrvatski je apsurd da razvoj turizma ne diktira ni hrvatska država, ni hrvatsko gospodarstvo, pa čak ni same turističke tvrtke, nego građevinski lobiji.

10. mit: turiste ne zanima hrvatska baština, nego žele "internacionalnu ponudu"

Turisti, naprotiv, žele ekskluzivitet i autohtonu ponudu. Konfekcija ponude nas uostalom ne razlikuje od konkurencije, pa je onda u toj varijanti jedini izlaz u sniženju cijena. Ali mi još uvijek, osim ćevapčića i ražnjića, nemamo autohtoni hrvatski brand ni u prehrani, niti u smještaju. Kad i gdje ste uostalom čuli za "Hrvatski restoran"? Postoje talijanski, argentinski, španjolski, japanski, kineski, indijski, mađarski, francuski, grčki restorani u skoro svim zemljama EU, ali teško da ćete naći nešto što se zove hrvatski restoran. Nemamo uostalom ni našu autohtonu ponudu hrane. Kad ste u nekoj od navedenih zemalja, zna se koje ćete jelo probati. Ali koja su to jela u ovoj zemlji u našim restoranima i u turističkoj ponudi deklarirana kao hrvatska nacionalna jela?

10. lipnja 2009.

Tportal.hr

 

ŠTO JE ZAPRAVO ELITNI TURIZAM?

Spektar - Turizam

elitniturizam

Kako bismo mogli pravilno otvoriti ovu temu morali smo prvo sami pročitati i naučiti što je to točno elitni turizam i kako se tumači. Termin se često spominje od strane mnogih, a da se možda niti ne zna što bi on trebao sve obuhvaćati. Kako ne bi bilo krivih interpretacija, malo smo prosurfali i mislimo da je jedna školska definicija najbolja za otvaranje novih tema iz ove kategorije. Nakon što se upoznamo s ovom terminologijom svima nam je mnogo lakše komentirati ovu ponudu ili započeti nove rasprave iz ove posebne vrste turizma o kojoj mnogi maštaju.

Pa tako u "Rječniku turizma" u izdanju Masmedie, stoji; "Elitni turizam (engl. elite tourism) je naziv za boravak turista u destinacijama i smještajnim objektima koji imaju izvanstandardnu kvalitetu usluge. Ovaj oblik turizma najčešće ne pretpostavlja miješanje turista s lokalnim stanovništvom, ali ni s drugim kategorijama turista... S druge strane, elitni turizam pretpostavlja podjednako odgovarajuće elitne sadržaje turističke ponude, kao i posebne i platežno natprosječno sposobne posjetitelje. U mnogim turističkim zemljama, posebice u zemljama u razvoju, elitni se turizam odvija u prostorno izdvojenim turističkim objektima i prostornim cjelinama, tzv. turističkim enklavama."

Nakon što smo proučili ovu definiciju, pokazalo se kako smo na taj način samo potvrdili naše ranije poimanje elitnog turizma. U našem okruženju mogli bismo reći kako npr. Slovenci u svojim Wellness centrima praktički već imaju razvijen elitni turizam ili su barem na samom pragu. Po nama su oni dosegli ono što nama nedostaje jer citiramo još jednom: "...posebice u zemljama u razvoju, elitni se turizam odvija u prostorno izdvojenim turističkim objektima i prostornim cjelinama...". Bojimo se da je to ono što nas razlikuje i ono u čemu dobrano zaostajemo za našim zapadnim susjedima koje prečestno gledamo s prijezirom i predrasudama, umjesto da učimo od njih, jer imamo što za naučiti.

Slovenci u svojim termama praktički već imaju elitni turizam koji je zaživio, jer se njihove usluge višestruko skuplje naplaćuju nego kod nas, no opet imaju veliki broj gostiju koji dolaze sa cijelim obiteljima u termalne rivijere. I unutar slovenskih termi postoji jedna lagana granica koju bi se moglo podvući između običnih gostiju i elitnih. Obični su npr. oni koji samo idu na bazene, dok su posebna skupina oni koji žele malu "izolaciju" i nadoplaćuju korištenje dodatnih bazena i ulazak u saune. Oni već predstavljaju jedan mali zasebni profil ljudi koji znaju što žele i hoće to nadoplatiti, a što je već granica prema elitnom turizmu, poglavito u onim wellness centrima koji dobro naplate svoje vrhunske usluge.

Kod nas to miješanje još uvijek ne postoji nego imamo slučaj kako naši elitni turisti još uvijek u "prostorno izdvojenim turističkim objektima", kao što su hoteli sa 5 zvjezdica, kazališne, koncertne ili operne predstave, kongresi, gosti sa brodova za krstarenja ili luksuznih jahti, zatim gosti koji zalaze u vrhunske restorane, one koji posjećuju kasnio klubove i sl. U Hrvatskoj bismo mogli reći kako je granica između bogatih i siromašnih vrlo izražena, mnogo više nego na zapadu. Kao zemlja u razvoju i nakon što se u najvećoj mjeri izgubio srednji sloj društva, ta je razlika poprilična i zbog toga elitnim turistima ne odgovara miješanje s "ostalim smrtnicima".

No kada je riječ o strancima, mislimo kako oni traže "izolaciju" i zbog nekih drugih mnogo većih i dubljih problema u turizmu kod nas. Oni se ne žele toliko odvojiti od naših građana, a koji nisu korisnici takve vrste skupe turističke ponude, koliko od ostalih turista koji dolaze u posjet Hrvatskoj, a u ogromnom postotku su konzumenti "socijalnog turizma". Elitni gosti se ne žele stavljati u isti koš i da ih netko uspređuje sa onima koji odsjedaju u jeftinim privatnim apartmanima i ne znaju za ništa drugo osim boravka na plaži, sunčanja, lizanja sladoleda i hranjenja sendvičima. Elitni turisti troše 20 puta više i normalno da ne žele biti u krugu takvih gostiju, jer nemaju ništa zajedničko s njima. I razumijemo ih potpunosti, jer su u pravu. Oni hoće da ih se mazi i pazi, ali zato takav tretman dobro plaćaju. No ako debelo plaćate, sigurno se ne želite opterećivati sa sirotinjom koja će Vas često gledati sa zavisti i ljubomorom gledati. Oni hoće svoj mir i mali raj za kojeg im nije toliko bitno koja mu je cijena, naravno ako dobiju sve ono što traže.

Naše je mišljenja kako u Hrvatskoj nećemo imati u značajnijoj mjeri razvijen ovaj segment vrhunske ponude, sve dok postoji granica i dok se takvi gosti odvajaju u zasebne turističke objekte. To se dugoročno može promijeniti na taj način da ostavimo cijene naše turističke ponude kakvima jesu ili ih dodatno podignemo, ali pri tome moramo pružiti i vrhunsku uslugu. Smještaj nam mora biti odlično uređen, treba pojačavati raznolikost i kvalitetu turističke ponude, turistički i ugostiteljski djelatnici bi se trebali obučavati bontonu i pravilima lijepog, ljubaznog ponašanja, trebamo urediti okoliš i podići ekološku svijest... jednstavno trebamo promijeniti vlastiti mentalni sklop i početi potpuno drugačije razmišljati.

Predstojeće investicije koje ljudi planiraju više ne bi uopće trebale ići u smjeru otvaranja novih smještajnih kapaciteta, čak štoviše trebalo bi to zabraniti, izuzev ako se ne radi o posebno kvalitetnim i visoko kategoriziranim kapacitetima. Takav način razmišljanja nas samo dodatno ukopava. Umjesto toga bi trebalo investirati u oplemenjivanje ponude, dodavanje novih kvalitetnih sadržaja, raznolikosti turističkih usluga... u sve ono što bi u narednim godinama trebalo rezultirati povlačenjem socijalnih gostiju i povratkom povjerenja gostiju dubljeg džepa. Trenutni smjer u kojem idemo je izrazito loš, a svemu tome je razlog što nemamo kvalitetnu strategiju razvoja turizma u nas. Poznato nam je kako neke županije imaju jako dobar masterplan razvoja turizma, no sada je najvažnija njegova realizacija u stvarnosti.

Ipak bi takvu strategiju trebalo donijeti i na nacionalnoj razini, jer je to jedini način prosperiteta i grani gospodarstva koja nam donosi 22% ukupnih prihoda, a mogla bi sigurno i 40% ili više. Morali bi svoju budućnost definirati kroz turizam, jer za sve ostalo imamo mnogo slabije predispozicije, a i nismo se baš pokazali previše uspješni u izvozu svojih dobara i usluga. Imamo li prave ljude za takav posao ili su politički interesi pojedinaca iznad nacionalnog prosperiteta - to je naše vječno pitanje. Dok se mi s novim idejama borimo protiv vjetrenjača vrijeme prolazi, a mi gubimo utrku za pridobivanje gostiju koji bi nam mogli osigurati ljepšu i kvalitetniju budućnost. Nama je još uvijek draže vidjeti punu plažu ljudi-sardina, nego 10 bogatih i kulturnih gostiju koji će potrošiti više nego svi kupači na Zrću, a da ih nitko neće niti primjetiti.

Pitanje je koliko smo toga uopće svjesni i znamo li iskoristiti potencijale na pravi način? Naša iskustva su pokazala da u ovom trenutku bilo kakve promjene većini moćnika ne odgovaraju, jer se time postavlja pitanje i njihovog statusa kojeg sada uživaju. Time bi se dovela u pitanje opravdanost njihovih položaja i rezultata rada. Mislim da imamo previše završenih tustičkih fakulteta po starim obrazovnim programima, a premalo kvalitetnog iskustva u turističkoj djelatnosti, nedostatak volje za promjenama, loše praćenje modernih trendova i tehnologija, kao i iznimno lošu koordinaciju turističkih institucija koje su okrenute same sebi i vode brigu o vlastitim interesima. Danas su vodeći tustički subjekti u službi države i politike, a ne u cilju razvoja turizma. Dokle god su kriteriji za odabir ljudi političke prirode, nećemo imati pomaka na bolje. Vrlo brzo bi mogla uslijediti stagnacija razvoja u turizmu, a narednih godina i njegov lagani pad.

Kada dođe do toga nastati će uzbuna i početi će smjene vodećih ljudi koji neće moći opravdati svoje neuspjehe, no do tada ćemo nepovratno izgubiti stotine tisuća kvalitetnih gostiju. Hoće li tada netko odgovarati za svoju nekompetentost i neuspjeh... čisto sumnjamo. Zato moramo djelovati odmah kako bi ukazali na negativne pojave u društvu i vlastitim idejama sugerirali na koji način se može doseći optimalno povećanje turističkih prihoda temeljeno na održivom razvoju i na biranoj klijenteli gostiju. Iako Destinacije.com team nema završene turističke fakultete, ljubav prema putovanjima i poslu koji radimo rezultirala je iznimno bogatim iskustvom na terenu. Upoznali smo mnoge ljude koji su vlasnici turističkih agencija i imaju savršene ideje za kompleksne ali ne i previše skupe programe za turistički razvoj temeljen na ekološkoj poljoprivredi i aktivnom turizmu, a usmjereni su prema elitnim gostima.

Bez obzira na kvalitetu ideja, njihova realizacija nije moguća bez pomoći lokalne zajednice i političkih struktura koje nisu voljne "razumjeti" takve inovativne ideje. Zašto? Jedino moguće objašnjenje leži u tome što im se "odgovornima" ne može dati odgovor na njihovo pitanje: "A gdje sam tu Ja??". U tom grmu leži zec. Tako opet ulazimo u začarani krug iz kojeg nikako ne možemo izaći. Kako ne bi sve ostalo na ovome i na zaključku da nam budućnost kvalitetnog elitnog turizma nije nimalo blistava, Destinacije.com će biti konstruktivne i predložiti prvi korak k rješenju ovog problema. Hoće li drugi imati sluha za to - vrijeme će pokazati. Sami ne možemo mnogo toga, ali očekujemo i Vaše ideje, pa bismo zajedno nešto i mogli postići.

S obzirom da će nam turistički prihodi biti presudni za daljnji razvoj zemlje, trebali bismo dati naglasak na to. Iz gore navednih činjenica može se zaključiti kako su mnoge političke okolnosti i ustroj turističko-razvojnih institucija velika kočnica razvoju turizma u nas, jer su ljudi ključni čimbenik razvoja, a oni se najčešće biraju na temelju podobnosti i interesa, a manje po kriterijima iskustva, stručnosti i sposobnosti. Uostalom i te ljude biraju oni koji nemaju gotovo nikakve veze s turizmom, nije li upravo to jedan od najvećih paradoksa. Zato predlažemo da se izvrši pritisak na sve političke stranke i da u svoj program unesu i prijedloge turističkog razvoja zemlje. Ako su nam već zakoni takvi da politika određuje ljude na čelnim turističkim položajima, pa onda ćemo barem na sljedećim izborima dati glas za onu stranku koja ima najkvalitetniji turističko-razvojni program Lijepe Naše.

11. ožujka 2012.

 Mario Krpan – www.destinacije.hr

   

DRUGIMA SE SMRKNULO, ALI NI NAŠEM TURIZMU NIJE SVANULO DO KRAJA

Spektar - Turizam

turizam

Drugima se smrknulo, ali ni našem turizmu nije svanulo do kraja. Arapsko proljeće ‘otpuhalo’ je turiste iz afričkih država u mediteranski dio Europe. Najviše je profitirala Turska, ali ni Hrvatska nije prošla loše. U Hrvatsku je u prvih devet mjeseci ove godine došlo više od 10,4 milijuna stranaca, što je 7,6 posto više u odnosu na godinu ranije. Najviše je Nijemaca, slijede Slovenci, pa Austrijanci, Česi, Talijani, Poljaci... Među prvih deset nema ni državljana Bosne i Hercegovine, kao niti Srba koji su u srpnju imali nešto manje noćenja u odnosu na godinu ranije, što se može pripisati i novom rastu napetosti između dviju država, ali i krizi. Vjetar u leđa stigao je s juga, točnije sjeverne Afrike, gdje je “arapsko proljeće” otpuhalo mnoge vlastodršce, ali zajedno s njima i turiste koji su Egipat, Libiju i Tunis zamijenili europskim odredištima. Veliki gubitnik je i Grčka, koju stranci također izbjegavaju zbog štrajkova i nestabilnosti uzrokovanih teškom gospodarskom krizom. Podaci Svjetske turističke organizacije govore da je u prvoj polovici godine u svijetu bilo 4,5 posto turista više nego lani.

Najveći dobitnik u Europi su mediteranske države gdje je zabilježeno 9 posto više gostiju. Gubitnici su poznati od prije - Sjeverna Afrika pala je 13, a Bliski istok 11 posto. No, nešto manje će rasti zarada. Ravnateljica Instituta za turizam Sanda Čorak kaže da će prema dosadašnjim naznakama hotelski sektor ostvariti rast prihoda od 5 do 10 posto, ali zbog velike štednje većine turista, potrošnja vjerojatno neće biti povećana u odnosu na prošlu godinu. Na pitanje znači li to “veliki promet i malu zaradu” kako su turističku sezonu opisali oporbeni čelnici, Čorak odgovara da je takva ocjena ipak pretjerivanje iako po prometu nismo dosegli predratne brojke što znači da još uvijek imamo dosta prostora za povećanje, čak i u četiri ljetna mjeseca. - Pokazalo se da su u vrijeme gospodarske krize turisti skloniji smanjiti potrošnju, nego odustati od putovanja na odmor.

S druge strane, destinacijska ponuda mora se bitnije izmijeniti kako bi se ostvarila veća potrošnja gostiju, osobito kad je riječ o trgovinskim sadržajima, zabavi, kulturnim događanjima čija je ponuda još uvijek poprilično skromna u mnogim našim primorskim mjestima. Političari su, međutim, oduševljeni. Koliko sami sobom, toliko i ostvarenim rezultatima tako da najavljuju da će iduća godina biti još bolja i da će se Akcijski plan za 2012. donijeti prije nego inače: bit će spreman već u listopadu, a sve s ciljem da petu godinu zaredom dođemo do novog rekorda, kako je to rekao ministar turizma Damir Bajs. Premijerka Jadranka Kosor otišla je toliko daleko da je predložila da dio njene plaće ide iz proračuna Ministarstva turizma, dok su ministri uvjereni da je za ovakvu sezonu najzaslužnija Vlada, jer da nije bilo nje, ne bi bilo ni ovakve sezone! Predizborna kampanja se prelijeva svuda, pa tako i na ovaj sektor. Čelnik Hrvatske udruge hotelijera i bivši predsjednik Uprave Rivijere Poreč Franco Palma, kaže da je prerano govoriti o brojkama, ali da je trend pozitivan pa prema tome treba očekivati i veće prihode. -

Novac je, unatoč tome što većina misli drukčije, ipak samo jedan dio priče. Turizam ima iznimno nisku profitabilnost što nije baš neki mamac za investitore. Da bi ostvarili ozbiljnu dobit hotelijeri bi morali podići cijene najmanje za petinu i podići profitabilnost na tri do četiri posto, koliko iznosi u svijetu, dok je kod nas ona tek jedan posto. Palma podsjeća da je Bajs rekao da Hrvatska ima najveći porast zaboravljajući da ga imaju i ostali, i to najviše zbog događanja u Egiptu i Grčkoj. - Njihovi turisti došli su i u Hrvatsku. Tako je to kod nas: “Dok drugima ne smrkne, nama ne sviće”.

A da je svanulo i drugima u regiji pokazuju podaci o rastu broja gostiju u Bugarskoj za 8,7 posto, Crnoj Gori 9,2 posto i Turskoj 11 posto. S obzirom da su Bugari imali “nizak start”, ispada da su pobjednici sezone zapravo Turci. Prije dva mjeseca MMF je izračunao da u turističkom sektoru po dinamici rasta zaostajemo za te dvije države. Do 2003. rasli smo po istoj stopi, da bi oni onda napravili iskorak, a mi zaostali. Tursku je početkom desetljeća posjećivalo osam milijuna turista, a Hrvatsku gotovo dva milijuna manje. U međuvremenu je broj gostiju u Turskoj skočio za 20 milijuna, a u Hrvatskoj tek za 4 milijuna turista više nego 2000. godine. U zadnjih 10 godina u Hrvatskoj je stopa rasta 60 posto, a u Bugarskoj 125 posto. Suštinska razlika, izračunali su stručnjaci, vezana je investicijsku politiku. U ovoj godini Turska tako očekuje 20 milijardi dolara ulaganja od čega će dobar dio završiti upravo u turizmu.

Unatoč tome neki prepoznaju vrijednost jadranskog sunca i obale. Taleb Rifai, glavni tajnik UNWTO-a, rekao je da je Hrvatska u posljednjih pet do deset godina jako napredovala i postala jedna od najvažnijih destinacija na Mediteranu i u Europi. Ravnateljica Instituta Čorak kaže da je to rekao zbog stabilnog rasta turizma u Hrvatskoj. - Ako promatramo broj dolazaka turista u Hrvatsku, prosječna godišnja stopa rasta za razdoblje 1991.- 2010. godina iznosi 8,8 posto, dok za razdoblje 2001.- 2010. iznosi 4,3 posto prosječno godišnje što je znatno više od prosječnog godišnjeg rasta dolazaka turista u Europu koji je u proteklom desetljeću iznosio 2,1 posto. Stanju u ovom sektoru, uz redovne akcijske planove, trebao bi pomoći Glavni plan i Strategija razvoja turizma do 2020. godine koje izrađuje Institut.

Strategija se počela raditi početkom ljeta, a trebala bi biti završena do kraja iduće godine. Sastojat će se od 13 izvještaja o bitnim pitanjima hrvatskog turizma: Zašto je tu gdje jest i gdje će biti do 2020. godine, što bi sve trebalo učiniti, te tko će kako i kada to ostvariti. Čorak najavljuje da će se, kao preduvjet za donošenje kvalitetnih odluka, provesti cijeli niz istraživanja. Tako će se prvi put istražiti imidž Hrvatske kao turističkog odredišta u pet europskih zemalja što je izuzetno važno za marketinško pozicioniranje i planiranje promocije. Također će se, ističe Čorak, prvi put na nacionalnoj razini istražiti stavovi lokalnog stanovništva i javnog sektora o razvoju turizma na njihovom području. Ne treba zaboraviti, kako kaže Čorak, niti činjenicu da bez ovakvog razvojnog dokumenta Hrvatskoj neće biti dostupni raspoloživi fondovi za regionalni razvoj i kohezijski EU fond.

Povoljnim brojkama pogoduje i neuobičajeno sunčano vrijeme koje je obilježilo praktički cijeli rujan. Kraj prošloga mjeseca u Hrvatskoj je tako dočekalo 1,1 milijun stranaca. Hoteli još uvijek rade, kampovi su prepuni, ne zaostaje ni privatni smještaj. “Svatko tko ove godine nije uspio u turizmu, mora se dobro zamisliti nad sobom i svojom budućnošću”, izjavio je tim povodom Kristijan Šustar koji je u HUP-u zadužen za hotelijerstvo i odmah dodao da bi ova godina trebala biti nulta od koje treba učiti kako raditi dalje. Adriano Palman, direktor Kamping udruženja Hrvatske, procjenjuje da rast broja gostiju u kampovima iznosi između 2,5 i 5 posto što znači da će sezona 2011. godine biti najkvalitetnija u posljednjih dvadeset godina.

Oko 230 srednjevelikih i tristotinjak manjih kampova, na koje otpada oko četvrtine od ukupnih kapaciteta, mogu primiti 230 tisuća gostiju po čemu se Hrvatska nalazi među deset država s najvećim kapacitetom u ovom sektoru u Europi. Iz rovinjske Maistre kažu da su s četiri posto rasta ostvarili vrlo dobre rezultate. Do kraja godine očekuju nastavak pozitivnih trendova. Unatoč izrazitom trendu “last minute” rezervacija i skraćivanju boravka, zadovoljni su i u Valamaru. Peter Fuchs, predsjednik Uprave, kaže da je za razliku od predsezone u kojoj su se malo mučili, posezona dobra i da je to pravac u kojem bi se turizam trebao kretati. Međutim, ne na način da predsezona ovisi o vremenskim prilikama, već o ponudi i kvaliteti sadržaja. Valamar u tom smislu puno pažnje pridaje kongresnom segmentu koji je najjači u tim terminima i već ima dobre najave za iduću sezonu. Suvlasnik i direktor hotela Sv. Mihovil u Trilju Šime Klarić, koji je ujedno i predsjednik Nacionalne udruge malih obiteljskih hotela, nije tako optimističan premda je na razini udruge zabilježen rast dolazaka od 5 posto. Priličan broj malih hotelijera, zbog loših rezultata proteklih godina, odlučio je prodati objekte. - U svakom poslu ima manje i više uspješnih.

Turizam je težak posao i neki se u njemu nisu snašli, posebno u vrijeme krize i unatoč subvencioniram kreditima koji imaju nižu kamatu od dva do tri posto - kaže Klarić koji naglašava da među stranim gostima postoji interes za Hrvatsku, ali da je preduvjet uspješnom poslovanju produženje sezone na barem osam mjeseci. Treba poboljšati i kvalitetu usluge za što je nužno educirati osoblje. Program o unapređenju odnosa s lokalnom zajednicom i turističkim zajednicama plaća talijanska vlada, dok su projekt “Briga o gostu” platili Britanci. Rad se isplatio već činjenicom da je veliki touroperater TUI prvi put u program za 2012. godinu uvrstio i male hotele u Hrvatskoj. Da sve nije bajno potvrđuje potvrđuju i neki od najvećih ulagača u tom sektoru žaleći što su uopće došli u Hrvatsku. Da je znao što ga ovdje čeka, kaže Otmar Michaeler, predsjednik Uprave Falkensteiner Michaelera, nikad se ne bi upustio u investiranje u Zadru. Falkensteiner se, naime, pet godina bori s etažiranjem i prodajom apartmana. Budući da je bitku s administrativnim aparatom izgubio, umjesto prodaje odlučio se na teško izvedivi dugoročni najam, a u resort je uložio 220 milijuna eura.

Zbog istih, birokratskih zapreka, njemački investitori odlučili su napustiti Konavle i projekt Adriterra, vrijedan 450 milijuna eura, realizirati u Crnoj Gori. Kada se na investitore gleda kao na one kojima treba uzeti novac zapravo imamo sreće jer su odmor i rekreacija i dalje za više od trećine Europljana glavni motivi odlaska u inozemstvo. Nešto manje od četvrtine pak traži sunce i more, a to je ipak naš glavni, ako ne i jedini adut po onoj staroj “Ljudi, more, obala”. besplatni oglasi Kako poboljšati stanje? Svi sugovornici suglasni su da treba smanjiti PDV koji je među najvišima u Europi, smanjiti parafiskalna davanja i ukloniti prepreke za ulaganja. Bivša ministrica Pave Župan Rusković kaže da je nužno da se poboljša upravljanje destinacijama, jer se, kao što je slučaj u Dubrovniku, stvara tolika gužva da šteti kvaliteti sadržaja. Ni najbolji hoteli s vrhunskom uslugom i povoljnim cijenama neće zadovoljiti gosta koji se mora gurati po gradu s tisućama drugih turista. Ma koliko priča o dolasku različitih “faca” iz svijeta ponekad bila malograđanska, u svijetu turizma nije nevažna. Primjerice, kad bi se priča o dolasku britanskog princa Harrya na Hvar pretvorila u oglasni prostor koštala bi 400.000 kuna.

Nije mali novac, a doseg je sasvim sigurno veći. Čorak objašnjava da je u turizmu iznimno važna neplaćena promocija. - Takvi napisi koji nas predstavljaju i kao destinaciju koja omogućuje zabavu i doživljaje u posebnim ambijentima, izdvajaju nas od konkurencije, a isto tako i privlače krug drugih poznatih osoba koje su dosad možda sumnjale u sigurnost ili kvalitetu naših usluga. Međutim, unatoč svim prinčevima, pop-zvijezdama i cjelodnevnim zabavama na Zrću, još smo daleko od prijeratnih vremena. U rekordnim godinama 1986. i 1987. godine Hrvatsku je posjetilo 10 milijuna turista koji su ostvarili 68 milijuna noćenja. S dosad zabilježenim stopama rasta, kaže Čorak, moguće je da se prvi put u ovoj godini približimo tim ostvarenjima što bi povećalo prihode na znatno više od lanjskih i preklanjskih 6,3 milijardi kuna. Procjene sežu od 6,7 do 7 milijardi eura. Najveći prihod po iznimno kompliciranoj “satelitskoj bilanci” bio je 2008. godine 7,4 milijarde eura. Da bi ga premašili trebat će nam puno zadovoljniji “falkensteineri”.

7. listopada 2011.

Goran Borković – www.forum.tm

 

 

HRVATSKA TURISTIČKA OBMANA?

Spektar - Turizam

turizam_1203509421

Turizam ne može spasiti posrnulo gospodarstvo niti riješiti nelikvidnost koja je dosegla 40 milijarda kuna - rješenje su investicije jer one stvaraju stalan prihod. Za model poslovanja hrvatskoga turizma odavno se može reći da je potrošen, svojim se turizmom volimo hvaliti. U srpnju i kolovozu dolazi nam polovica od 10 do 11 milijuna turista koliko prosječno godišnje imamo. Ako je vrijeme dobro, bilježimo dobre rezultate, u rujnu i lipnju se mučimo, a ostalih mjeseci hoteli rade sporadično ili uopće ne rade, a turista i nema previše. Špica sezone jedna je od rijetkih prilika da se Vlada pohvali dobrim rezultatima, pogotovo što smo u prvih šest mjeseci ostvarili 12 posto više noćenja nego lani.

Očekuje se i da će nam umjesto mršavih lanjskih 6,23 milijarde eura prihoda, ove godine stranci donijeti 200 do 300 milijuna eura više. Optimizam je u srpnju na vrhuncu, mediji su puni (polu)golih tijela i bombastičnih izjava o ljepoti Hrvatske, oduševljenosti turista, svi pričaju o novom velikom uspjehu sezone, za godišnjih odmora zaboravljaju se svakodnevni problemi. Oni koji iznajmljuju apartmane stvaraju zalihe od kojih će živjeti sljedećih 10 mjeseci, a Vlada uporno i redovito stvara sliku uspjeha koji će nas spasiti u teškim vremenima. Međutim, analitičari i stručnjaci slažu se da turizam nikako ne može spasiti posrnulo hrvatsko gospodarstvo i preokrenuti negativne trendove. On je samo dobrodošla pomoć koja nam osigurava devizni prihod kako bi koliko-toliko kompenzirali gubitke u ostalim sektorima, no ne može imati presudan utjecaj, upravo zbog svoje sezonalnosti. Najbolje se to vidi kad za ljetnih mjeseci počne padati nezaposlenost, a od rujna ponovno počinje rasti.

“NIJEDNA RAZVIJENA zemlja nije razvijena samo zbog turizma nego zbog industrijske proizvodnje i tehnološkog razvoja. Turizam nas definitivno ne može spasiti, on je sektor koji pridonosi, ali mu ne treba tovariti nerealna očekivanja”, kaže profesor s Ekonomskog fakulteta Ljubo Jučić koji već godinama upozorava na mitove o hrvatskom turizmu. Jurčić ističe da je potpuno pogrešno uvriježeno mišljenje da turizam sudjeluje u BDP-u s 20-ak posto - kako se to obično prikazuje u dnevno-političke svrhe - nego da je taj iznos od 9 do 10 posto.

11. kolovoza 2011.

ivan pandžić – www.nacional.hr

   

JPAGE_CURRENT_OF_TOTAL

HNB tečajna lista

17.08.2017
Srednji
JPY JPY
100
5,687218
CHF CHF
1
6,482999
GBP GBP
1
8,123525
USD USD
1
6,304360
EUR EUR
1
7,389971
$ Odabir valute
= Odabir valute