Nota bene

OBLJETNICA RATNOG ŠAHOVSKOG TURNIRA

 

POBJEDNIK VLAHO MARUNČIĆ

chessfig

Tradicionalni, 23. po redu brzopotezni šahovski turnir kojim je obilježena obljetnica u svjetskim razmjerima čuvenog Ratnog turnira za vodu, mlijeko i kruh kojii je održan 17.11.1991. u dubrovačkoj Gradskoj kavani pripao je Vlahu Marunčiću koji je prikupio 10.5 bodova od 12 mogućih. Na drugo mjesto plasirao se njegov brat, Tonko Marunčić, također s 10.5 bodova, dok je treći Tomislav Musić s jednakim brojem bodova. Četvrto mjesto pripalo je Vicku Marunčiću s 8.5 bodova, a nagrada je izmakla iznenađenju turnira, Arminu Pločiću na petom mjestu s 8 bodova. Nastupilo je 13 dubrovačkih šahista.

Bajro Sarić

 

80 GODINA ŠAHOVSKOG KLUBA "DUBROVNIK"


Dubrovački šahisti i ljubitelji "kraljevske igre" podsjećaju se ovih dana jedne vrijedne obljetnice. Naime, 20. listopada 1933. osnovan je u kavani "Dubravka" na Pilama tada jednostavno nazvan - šah-klub. Bio je to početak organiziranog, klupskog šaha u Dubrovniku. Prvi predsjednik kluba bio je Filip Smolčić, a tajnik Ćiril Prelovec. Prostorije kluba nalazile su se u kavani "Dubravka" na Pilama, tom prijeratnom, a neko vrijeme i poslijeratnom stjecištu dubrovačkih šahista. Svrha kluba bila je "razvijanje popularne i lijepe igre šaha". Upisnina je iznosila 10, a mjesečna članarina 5 dinara. Značajni dubrovački šahisti toga doba bili su Matijević, Bartulović, Prelovec, Kuković, Galinović, Trostman, Bjelovučić, Đukan, Maračić, Berić...Naravno, šah se igrao i još i u Dubrovačkoj Republici, a moglo bi se reći da njegova popularnost u nizu stoljeća, pa i danas ne splašnjava, kao korisna i poučna razbibriga, ali u uglavnom u obliku neobvezne, neorganizirane aktivnosti, po kućama, raznim okupljalištima ljudi, plažama i sl. Riječ je o takozvanom "kavanskom" šahu i "kavanskim" šahistima, ali među njima je zacijelo bilo podosta izvrsnih, praktičnih i samoukih igrača, a ima i ih danas, možda i puno više. Kako bilo, može se ustvrditi da šahovske "korijene" imaju brojni ugledni, uspješni i poznati Dubrovčani, što i ne čudi znajući da je riječ o o igri "koja oštri pamćenje, bistri um, a ipak pruža ugodnu i duhovitu zabavu" kako lijepo piše u Statutu prvog šahovskog kluba na hrvatskom jugu, onoga u pelješkoj Janjini iz 1925. Puno bi prostora oduzelo za ispisati povijest organiziranog šaha u Dubrovniku, što je učinio Bajro Sarić, sadašnji predsjednik i kroničar kluba u knjizi "70 godina dubrovačkog šahovskog kluba" izdanoj 2005. U najkraćem, ta je povijest obilježena s dosta uspjeha i padova, pa i višegodišnjih "praznih hodova", umnogome slična novijoj dubrovačkoj povijesti, slikama i prilikama Grada i njegove čeljadi. Ipak se mora priznati, valjda je to svojstveno ovdašnjoj klimi i podneblju, da se šahu prilazilo kao individualnoj, a ne ekipnoj i organiziranoj igri i da se to promijenilo tek početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća, dakle prije svega tridesetak godina. Organizirani šah u Dubrovniku održavali su trajno na životu istinski entuzijasti, zapravo šahovski fanatici. Jer treba znati da on u konkurenciji drugih športova uopće nije zanimljiv ni za vođenje ni sponzoriranje. Nema smisla podsjećati da su brojni Dubrovčani bili vrlo dobri šahisti u širim razmjerima, teško ih je sve i pobrojati. Ipak, treba izdvojiti samo majstorskog kandidata Miha Karača, kao prvog dubrovačkog suvremenog, teoretski potkovanog i školovanog dubrovačkog šahista koji je spomenutu titulu osvojio 1970. Danas je prva ekipa ŠK "Dubrovnik" član I.b, a druga ekipa III. hrvatske šahovske lige, tako da je to zapravo i vrhunac uspjeha u dugoj povijesti. 80. obljetnica dubrovačkog šahovskog kluba obilježena je Međunarodnim šahovskim turnirom "Dubrovnik open 2013." na Svetoga Vlaha i Dana Grada Dubrovnika, a tim povodom do kraja godine upriličit će se i niz prigodnih brzopoteznih turnira. Sve o Šahovskom klubu "Dubrovnik" znatiželjnici mogu saznati na web stranici www.skdubrovnik.hr.

 

Bajro Sarić

   

MEČ U DOPISNOM ŠAHU: DUBROVNIK - VANCOUVER /SAD/ 4:2


Prvi put u svojoj dugoj povijesti /od 1933./ Šahovski klub "Dubrovnik" odigrao je prijateljski međunarodni meč u dopisnom šahu sa Šahovskim klubom "Vancouver" iz istoimenog grada u SAD /država Washington, 160.000 stanovnika/. Dopisni šah je zasebna vrsta šaha u kojemu se igrač svojem protivniku suprotstavlja slanjem poteza nekad klasičnom poštom ili radio vezom, a u doba interneta e-mailom. Obično u jednom danu suparnici povuču po jedan potez, ali može se utvrditi i drugačija dinamika. Partije dopisnog šaha vrlo su kvalitetne jer se igrači mogu koristiti i literaturom, šahovskim programima /primjerice Fritz 12/ i preporukama jakih šahista. Dubrovčani su u dopisnom meču bili bolji pobijedivši kolege iz Vancouvera 4:2. Rezultati po pločama: Ivan Bender – Andy May ½ : ½; Ivo Ivanković - Matthew Goshen 1:0; Bajro Sarić - Micah Avery Smith 0:1; Zdenko Bender – Sarah May ½ : ½; Faruk Lošić – Miller Russel 1:0 i Srećko Tomić – Aaron Probst 1:0. Meč je započeo 10. ožujka, a završio 15. lipnja 2013. Sve partije moguće je vidjeti na internet stranici www.skdubrovnik.hr.

Bajro Sarić

   

VEĆ VIĐENO?

 

Sliči li dubrovačka poslijeizborna politička slika ili konfiguracija onoj predizbornoj ili su ipak "evidentirana" značajna odstupanja u "tonalitetu" prvo je pitanje nakon prespavane prošle svibanjske nedjelje. Cjelovitu, objektivnu i zaokruženu ocjenu ipak nije moguće dati bez onoga najvažnijeg – izbora novog ili starog dubrovačkog gradonačelnika, dakle Tea Andrića s desnog ili Andra Vlahušića s lijevog "boka" dubrovačke političke panorame. Postavilo mi se i pitanje možebitne preuranjenosti ovih mojih /pri/viđenja rezultata prvog izbornog kruga, ali dvojba je otklonjena izborom novih gradskih vijećnika, odnosno Gradskog vijeća Grada Dubrovnika, što ipak omogućuje "lociranje" nazovimo ih tako dobitnika i gubitnika, sve u svemu uglavnom ove mirne, kulturne, neinventivne i dosadne predizborne i izborne političke utakmice. Najprije, po mojoj teoriji i spoznaji o vlastitoj precijenjenosti, pa i narcisoidnosti i ne samo političara, nego i onih koji to navodno nisu, a to su svi ostali, ne zavaravajmo se, dakle svi su nezadovoljni, a neki i očajni. Poglavito oni koji su "bez alata i zanata" i politika im je egzistencija. Priče o tobože glupom narodu koji ne zna razlikovati dobro od zla, poštena čovjeka od lopuže i sve tako obično dolaze u poslijezbornim valovima, dimi i pršti na sve strane, onda se pomalo stišavaju i tako u ciklusima oživljavaju. Ja tako o narodu uopće ne mislim, a niti o tome često razmišljam. Narod je za mene zadana veličina, sa svojim mentalitetom ili duhom, uglavnom nepromjenljivim u dugom vremenskom spektru, a poglavito ne mislim da moj glas ili bilo čiji drugi vrijedi dvostruko, pa i deseterostruko više, kako to inače često čujem. Držim se one da je demokracija ipak najmanje zlo od svih mogućih zala, čak i unatoč činjenica da ekonomska diktatura može biti i bolja, kakvih primjera ima. Usudio bih se reći da među takozvanim apolitičnim, stručnim i umnim ljudima ima puno više diktatorskog nego demokratskog potencijala, a nerijetki su i među nama koje bi svoje političke i druge neistomišljenike jednostavno ukidali. Uostalom, duga povijest, a bez brige i budućnost ratova i nemira posljedica je upravo manjka demokracije i viška diktature.

Uglavnom, izbori su pokazali da je Dubrovnik i dalje politički kulturan, demokratičan i razmjerno šarolik, u rasponu od umjerene desnice do umjerene ljevice, s neznatnim repovima, uglavnom desnih krajnosti. Ako se pođe od definicije konzervativizma kao političkog svjetonazora nesklonog promjenama, očuvanja po svaku cijenu nekih tradicionalnih vrijednosti koje to u suvremeno doba zapravo nisu i stalnog pozivanja i kukanja za Dubrovačkom Republikom i uvjerenjem da se od toga i ove ili one rente u vezi s njom može trajno dobro živjeti, onda se može ipak zamisliti kao umjereno konzervativan grad sa svojom čeljadi, barem u znatnoj većini. Ovaj put podijeljeni lijevi blok okupljen oko Vlahušića i HNS-a i Nika Šalje i SDP-a izborio je devet vjećničkih mandata, jedan manje nego u prošlim izborima i to je, moguće i golema cijena raskola na ljevici, ako neda ruke još i Pero Vićan sa svojim DDS-om, što neće biti dovoljno bez još jedne "ručice" laburista predvođene Matkom Bupićem ili liste Srđ je Grad predvođene Igorom Miošićem. Dakle, SDP-e je veliki gubitnik, za što ne treba kriviti ni Nika Šalju ni Olgu Muratti, nego glavom i bradom njihovog šefa Zorana Milanovića koji im je vjerovao i dozvolio slobodu izbora, unatoč upozorenjima njihovih simpatizera da se moraju držati Andra Vlahušića i njegovih, jer u svojim redovima boljih nije imao. Ali, eto ih tamo. Andro Vlahušić mudro je pridobio inače posrnuli HSS i Vida Matića koji zna privući šaroliki puk, uključujući i bošnjačku manjinu i sigurno je da su mu više glasova donijeli oni nego li simpatizeri i članovi HNS-a. SDP je inače izgubio povjerenje manjina koje su u izbornoj trci ipak važne i oni su se okrenuli Vlahušiću. Time je i sam Vlahušić preuzeo golemi rizik, koji mu se ipak zasad isplatio. Za HDZ se može reći da je doživio pravu katastrofu, jer ima samo četiri svoja "autohtona" vijećnika, a potpuni poraz su ublažili radikali iz Ružinog HSP-AS s dva mandata. Jedan mandat u desnom bloku imaju i hrvatski liberali, ma što to značilo u tom nezgrapnom nazivu. Zapravo i ne vidim na koji će način to desnica formirati većinu u Gradskom vijeću Grada Dubrovnika. Za tako što treba im 6 još šest "gostiju" iz Hrvatskih laburista – stranke rada, Dubrovačkog demokratskog sabora i Stranke za Grad. No, i tako nešto, takav ništa drugo nego hibrid golih interesa u politici nije nemoguć. Posve je pogrešno, barem po meni, mišljenje kako je Pero Vićan najveći gubitnik ovih izbora jer nije dobio 4 presudna, nego "samo" 3 mandata, koje navodno može objesiti mačku o rep i što će ga za sva vremena ukloniti s dubrovačke političke pozornice i moći. Tako nešto je moguće samo ako laburisti i "srđevci" svih šest mandata pridruže koaliciji koju predvodi Niko Bulić i HDZ ili četiri mandata pridruže lijevom bloku. Znam da se Bupićevim laburistima to neće svidjeti, ali po svim političkim analitičarima i teoretičarima zapali su u najlijeviju od svih lijevih stranaka možda i ne znajući, tako da ne bi mogli ni u kojem slučaju koalirati s HDZ-om, nego samo s lijevim blokom. Doduše, mogu i nigdje. A nigdje bi po nekoj političkoj logici trebala biti i sva trojica vijećnika Srđ je Grad, jer projekt Golf Park Dubrovnik podržava i desna i lijeva koalicija, doduše nešto otvorenije Andro Vlahušić. A Pero Vićan je, uskočit će on negdje, bez brige, bilo kome milo i drago. Postoji i opcija da se izbori ponove, ako laburisti i "srđevci" složno, niti s jednim mandatom se ne priklone nikome, ali mi se čini malo vjerojatnom. Lesarovi Hrvatski laburisti – stranka rada predvođeni ambicioznim Matkom Bupićem, po meni, postigli su vrlo dobar, ako ne i odličan rezultat s tri izborena mandata. Siguran sam da će oni to doživjeti kao neku provokaciju s moje strane, jer koliko znam Bupić je računao da će ih puk dubrovački prepoznati kao neku novu političku silu, ničim okaljanu, obiteljskim i radnim vrijednostima okrunjenim i da će on biti novi dubrovački gradonačelnik. To se međutim, nije dogodilo i tu je narod, koliko čujem od njihovih pristalica, kriv. Bupić zapravo nije tom istom narodu ponudio ništa konkretno, osim apstraktnih, pa i demagoških parola o njihovom poštenju, neokaljanosti i navodno mogućem moralu u njihovoj inačici politike. Inače morala i nemorala u politici ima u jednakoj mjeri, kao i u ostalim područjima, ako se uopće možemo suglasiti što je to moral, a što nemoral. Što se liste Srđ je Grad tiče, bliže sam uvjerenja da je doživjela neuspjeh nego uspjeh, ako se uzme u obzir njihov, moglo bi se reći i trijumf u nedavno propalom referendumu za ili protiv projekta Golf Park Dubrovnik. Da su dobili barem 50% glasova onih koji se i formalno protive tome projektu, s 5.000 glasova imali bi čak i relativnu većinu u Gradskom vijeću Grada Dubrovnika. Ipak, postali su nezaobilazni čimbenik u političkom životu Dubrovnika, što i za samu demokraciju nije loše. Ne slažem se s onima koji tvrde da je Dubrovnik Regija doživjela krah zbog loših ljudi koje vodi inače dobra ideja. Niti je Vjekoslav Vierda bio loš gradonačelnički kandidat niti je Igor Žuvela pogrešna osoba za političko jačanje ideje dubrovačkog regionalizma. To je najobičnije licemjerje. I sam sam prošao tu školu i tvrdim vam da ljudi odbacuju ideju dubrovačke autonomije zbog nametnutog straha od tobožnjeg rastakanja hrvatskog korpusa i teritorija. Jednostavno, za takvu ideju ne postoje ni demokratski ni politički preduvjeti, bar još za neko vrijeme, što ne znači da na njoj ne treba i dalje inzistirati.

Vrlo kratko o županijskim izborima. Tu je bilo sve jasno i prije izbora. Pobjednici, na čelu s HDZ-om i Nikolom Dobroslavićem, "snagom koja pokreće", poštenim, umjerenim i stranački poslušnim čovjekom i koji ništa nisu učinili u protekle četiri godine, osim stalnog "baćenja" Pelješkim mostom, autocestom, transgraničnoj suradnji i euro fondovima, bez ikakvog učinka, nadmoćno su pobijedili u utrci za župana, a nešto slabije u odnosu na županijsku skupštinu, jer im nedostaje par mandata za apsolutnu većinu, ali to će već naći bez problema. Objektivno govoreći glasači i ne haju što je uopće županija, fućka im se i ako već trebaju glasati, onda će za kakvog-takvog "našeg", a nipošto za možebitno i odličnog njihovog. Posao im je olakšao bezlični Mirko Duhović iz Korčule i novi parlamentarac Oleg Valjalo, koji je digao i sidro iz Dubrovnika i potpuno promašena lista koalicije SDP-HNS-HSS. Po meni, trebali su kandidirati za župana nekoga iz Dubrovnika, iako možda i to ne bi donijelo prevagu.

Sve u svemu, na hrvatskom jugu, što se ovogodišnjih lokalnih izbora tiče, nisu donijeli ništa novo, nikakve svježine i barem naznaka za promjene nabolje. Za tako što ovdje i dalje nema političkog potencijala i ovaj put zaključujemo s onom "dobilo se što se zaslužilo". Političko tržište posve je jednako tržištu robe, rada i kapitala i radnog kapitala, samo su u nijansama drugačije metode prodaje ili zavođenja.

Bajro Sarić

   

IN MEMORIAM: Dr JOSIP LOVRIĆ /1928-2012/

josiplovri

Umro je prof. dr Josip Lovrić, što bi se reklo Dubrovčanin, "od glave do pete", makar nečije podrijetlo malo ili ništa samo po sebi ne govori, kako se stalno potvrđuje. Ali dr. Josipa Lovrića držim iznimkom i držim s pravom. Naime, iako je bio svestran, tako se okušao i u književnosti, glazbi, širem društvenom angažmanu i prepoznatljivošću, prije svega bio je doista vrstan stručnjak i znanstvenik brodarske tehnologije, znalac mora i njegovih ćudi i kao takav, kao prirodnjak ili "tehnički profil" odstupao je od sredine, dakle Grada u kojemu je "odradio" dostojanstveno cijeli svoj život i dao mu svoj osebujni pečat. Naprosto je bio drugačiji od istih, što ne znači i manje vrijednih, ali ipak...Nije na meni, nisam ni kompetentan upustiti se u ocjenu i procjenu cjelokupnog "opusa" dr Joza, to drugi znaju jamačno bolje od mene i to će i učiniti. Ali ono što mi se čini važnim kod, sad već nažalost i pokojnog dr Lovrića, ali i sličnih, to je taj njegov smisao za logiku, dokaze i činjenice kad je riječ o bilo čemu, a o brodovima posebice u kojima nema mjesta lutanjima, politiziranjima i sterilnim raspravama, ono što upravo danas karakterizira i ne samo dubrovačku, nego i ukupnu hrvatsku svakidašnjicu u bilo čemu. Ipak, treba ponoviti da dr Josip Lovrić ostavlja dubok trag u brodarskoj tehnologiji, dubrovačkom visokom školstvu, pa i svojom širinom i u književnosti, očuvanju spomeničke baštine i društvenom životu našega Grada kojega je volio i na sebi svojstven način osjećao, vjerujem svakome onome koji ga je poznavao.

Bajro Sarić

   

JPAGE_CURRENT_OF_TOTAL

HNB tečajna lista

25.07.2017
Srednji
JPY JPY
100
5,738628
CHF CHF
1
6,722855
GBP GBP
1
8,285277
USD USD
1
6,353657
EUR EUR
1
7,404552
$ Odabir valute
= Odabir valute