JOHN KENNETH GALBRAITH: ZABLUDE MONETARIZMA

Spektar - Ekonomija

John Kenneth Galbraith /1908-2006/, možda i nije ostavio traga u ekonomskoj teoriji i znanosti, ali način na koji je opisivao i ne samo američku ekonomsku, nego i političku i socijalnu zbilju učinio ga je jednim od najpopularnijih ekonomskih pisaca diljem svijeta. Naravno da je bio odličan znalac ekonomske teorije i prakse, ali njegov je doprinos besmrtan i običnom znatiželjniku ekonomiju koja se mnogima čini dosadnom promaknuo u zanimljivu i životnu. Kod nas su sva značajnija djela Johna Kennetha Galbraitha prevedena i vrlo popularna, ali slučajno nam je poznatiji njegov sin, "ratni" veleposlanik SAD u Hrvatskoj, "traktorist" Peter Galbraith. Ali, evo kako Galbraith senior opisuje monetarizam, odnosno jedan od dva najvažnija smjera ekonomske politike, prema kojemu se količinom novca mogu regulirati cijene i ekonomska stabilnost uopće. /Bajro Sarić/

Godine 1911. u knjizi "The Purchasing Power of Money", Irving Norton Fisher objavio je svoj besmrtni doprinos ekonomskoj misli, svoju jednadžbu razmjene. Smatrao je će se cijene mijenjati s količinom novca u optjecaju, uz odgovarajuće korekcije s obzirom na brzinu optjecajaili stopu obrtaja i broj transakcija u kojima se on koristi. U toj jednad, koja, valja naglasiti, nebi trebala nikoga obeshrabriti

P = (MV+M'V')/T

P su cijene, M količina obične valute u prometu, V njezina brzina optjecaja ili stopa obrtaja, M' su bankovni depoziti podložni provjeri /tj. u uporabi kao novac u bankama/, V' brzina obrtaja takvih depozita, a T broj transakcija ili, otprilike, razina privredne aktivnosti. U ovome je sadržana misao da je stopa trošenja novca manje ili više konstantna i da je kratkoročno opseg trgovanja razmjerno stabilan. Stoga povećanje ili smanjenje M ili M', veličina koje ovise o javnoj akciji ili kontroli, izravno utječu na razine cijena.

Nijedna matematička formula u ekonomiji, možda nijedna u povijesti osim one Alberta Einsteina, nije uživala veću popularnost, a to se  bez jenjavanja nastavlja i u današnje vrijeme. S njom, kao i od samog Fishera, potekla je ozbiljno buntovnička misao da promjena količine novca u jednadžbi razmjene, dok sve ostale stvari, konkretno brzina kolaganja i opseg trgovanja, ostaju jednake, može povećati ili sniziti razinu cijena. Uzlazno gibanje mogo bi se zaustaviti smanjivanjem novčane mase: povećavanjem novčane mase moglo bi se pak povećati razinu cijena – što je bilo aktualnije u Fisherovo vrijeme. S jednadžbom razmjene rođen je teorijski aparat monetarizma – predmet najintenzivinije ekonomske rasprave sedamdesetih i osadmedesetih godina dvadesetog stoljeća.

To je bio velik, čak strahopoštovanja vrijedan korak u povijesti ekonomije. Prije toga postojao je instinktivni osjećaj javnosti da su kolonijalni monetarni eksperimenti, jacksonijanske banke što su emitirale banknote, greenbacks i slobodno kovanje srebrnog novca imali neki utjecaj na cijene. Sada je Fisher tom instinktu dao vjerodostojnost, premda još ne i sasvim službeno priznanje, a time i ideju da bi država ili neko ovlašteno tijelo trebali promišljeno i izravno preuzeti odgovornost za upravljanje novčanom masom, regulirajući tako razinu cijena. Poslije, u godinama Velike krize, Fisher i njegovi učenici bit će u središtu politike: uporno će zagovarati i, u određenoj mjeri, kreirati plan za obuzdavanje razorne cjenovne deflacije tog vremena.

Duga povijest novca ušla je s Fisherom u suvremenu eru. Jednadžba razmjene temeljni je okvir vrlo utjecajnog zauzimanja profesora Miltona Friedmana, koje se pozornost posvećuje poslije u ovoj povijesti. Čvrsto kontrolirajte novčanu masu, dopustite da se povećava samo koliko se povećava T, opseg trgovanja, i cijene će biti stabilne – ili će takvima postati za nekoliko mjeseci. U godinama koje su slijedile, nastat će problem oko toga što je zapravo novac u suvremenom svijetu bankarstva: štedni depoziti po viđenju, kupovna moć kao pozadina kreditnih kartica, neuporabljene kreditne linije – sve će to funkcionirati kao novac, zajedno s novcem na tekućim računima. A javit će se i ozbiljnije pitanje može li se, zapravo, kontrolirati sve što je definirano kao novac. Konačno, postojat će zabrinutost ne bi li pokušaj smanjivanja ili kontroliranja novčane mase mogao imati nepovoljan utjecaj na T, odnosno još teži na industrijsku proizvodnju i zaposlenost.  Ali sva su ta dotjerivanja naišla poslije; s Irvingom Fisherom i jednadžbom razmjene, dugotrajna zaokupljenost novcem, a naročita snažna američka zaokupljenost, prispjela je u potpunosti u sadašnjicu.

27. lipnja 2009.

John Kenneth Galbraith, "Ekonomija u perspektivi", MATE d.o.o., Zagreb, 1996.

 

NEMA ČAROBNOG ŠTAPIĆA

Spektar - Ekonomija

 

 

Marijan Ožanić, uspješni direktor Tehnološkog parka Zagreb, za razliku od sve brojnijih salonskih i sličnih antirecesijskih terapeuta, kao praktičan čovjek, drži da nema oporavka nacionalne ekonomije bez radikalnih promjena u svim segmentima društva, ali prije svega bez promjena u svakome od nas i odnosa prema svemu što nas okružuje. Njegov pristup ekonomiji i poduzetništvu, jer je životan i temeljen na bogatim znanjima i iskustvima, lako je razumljiv i najobičnijem laiku, pa ipak.../Bajro Sarić/

Bombardirani stalnim crnim prognozama, već pomalo u panici, izgleda da ne uočavamo zajednički nazivnik svih naših antikriznih mjera i prijedloga. Bez obzira na to tko ih predlaže, sve se svodi na isto: kako osmisliti mjere i provesti promjene a da se nitko ozbiljno ne promijeni, da sve ostane isto. Drugo je obilježje svih debata o krizi ‘znamo kako bismo trebali povećati proizvodnju i izvoz, ali nemamo pojma što to znači i kako to učiniti’. Slušamo prijedloge komora, raznih instituta, vijeća, institucija, akademskih zajednica, tajkuna i menadžera o tome što bi Hrvatska trebala napraviti, ali ni riječi o tome što bi svaki od njih trebao napraviti. Nitko ne želi ništa promijeniti na sebi. Svi su okrenuti svojim interesima, pričaju priče za ‘jednostavan puk’ i kritiziraju ‘one druge’. Svoje položaje čvrsto brane i žele nastaviti raditi na dosadašnji način. U medijima stalno nastupaju iste osobe, isti analitičari i ‘neovisni stručnjaci’ i govore iste fraze kakve su govorili i prije krize, jer drugo ne znaju.

Kao da se svijet nije promijenio, kao da jedan gospodarski koncept u cijelom svijetu nije doživio slom: tisuće poduzeća propada, a milijuni ljudi ostaju bez posla. No i uza sve to kriza nam je pomogla na okrutni način shvatiti da je naš oblik gospodarstva i bez krize pogrešan i da ga treba korjenito promijeniti. Slomom svjetskoga gospodarstva i financijskog sustava završila je jedna faza razvoja gospodarstva, liberalnog kapitalizma i svojevrsne vudu-ekonomije. Zar se zaboravilo da je globalna kriza koja je potkraj 2008. zavladala svijetom posljedica deformacije svjetskoga financijskog sustava koji se potpuno odvojio od realne proizvodnje, realnih proizvoda, realnih vrijednosti? Osnova je takva sustava uvijek do sada sirova pohlepa i želja da se stekne bogatstvo na brzinu i bez rada. Takva je filozofija i kod nas pustila duboke korijene.

Stvaralo se gospodarstvo koje se ne temelji na stvaranju novih proizvoda i novih vrijednosti, nego na uvozu tuđih proizvoda i tuđih vrijednosti te zaštiti interesa stranog kapitala. A dominiraju ljudi koji nikad nisu bili ni blizu stvaranja proizvoda konkurentnog na tržištu ni inovativnog razvoja. Nakon sloma dosadašnjeg oblika gospodarstva u cijelom svijetu govori se o stvaranju novoga koje će se ponovno temeljiti na realnim vrijednostima i realnim proizvodima. Jesmo li mi spremni za novu strategiju gospodarskog razvoja? Imamo li uopće ljudi koji to razumiju? Nitko ne spominje da su nužne radikalne, dubinske promjene poslovanja, načina rada, organizacije, vrijednosnog sustava od razine države do najmanjeg poduzeća, nitko ne spominje ozbiljne, dugoročne akcije za smanjenje pravih troškova, skraćenje rokova, povećanje učinkovitosti i stvaranje novih proizvoda. A korjenite su promjene nužne u svim segmentima društva, u gospodarstvu i na osobnoj razini.

Vidjeli smo da velika i moćna Amerika govori o promjenama i nadi. Na tome je Obama dobio izbore. Ali kod nas se o promjenama ne govori. Misli se da ćemo samo čarobnim štapićem, od rebalansa do kunskog tečaja, prevladati kriza. Provođenje promjena i rješavanje ozbiljnih problema nije posao za trećerazredne frazeologe, koji mogu prodavati maglu u mirnim i lagodnim vremenima. U vremenima oluja, gromova i velikih valova brodovi traže hrabre kapetane i odvažnu i iskusnu posadu. Tada svi vape za takvim ljudima, onima koji znaju, mogu i žele se suočiti s problemima na pravi način i bika uhvatiti za rogove.

Odmah treba reći da promjene koje ovo društvo treba nemaju veze s izborima i stranačkim programima, lijevim i desnima, nego samo sa sposobnim i poštenim ljudima kojima je stalo do ove zemlje. Ima li među četiri i pol milijuna hrvatskih građana takvih odvažnih, tvrdoglavih i hrabrih ljudi s vizijom, znanjem i vjerom koji će stvarati novo gospodarstvo?

Naravno da ih ima, ali za njih se ne zna jer su prekriveni s mnogo slojeva nesposobnih, neodgovornih ljudi koji su isplivali na površinu kao tumor na osnovi kriterija stranačke, partijske, rođačke i plemenske podobnosti. Ipak se nadam da će vrijeme i izazovi koji su pred nama pokazati da sposobnih ljudi ima. Jer golem nas posao čeka. Kriza nam je na okrutni način pomogla shvatiti da je naš oblik gospodarstva i bez krize pogrešan i da ga treba korjenito promijeniti.

27. lipnja 2009.

Marijan Ožanić – www.liderpress.hr

 

DUG I TEŽAK OPORAVAK

Spektar - Ekonomija

Ekonomska, ali i socijalna recesija, koja je svom "širinom i dubinom" zahvatila Hrvatsku postavile je goleme izazove pred aktualnu Vladu Jadranke Kosor, ali i da je neka druga, recimo Vlada lijevog centra, suočila bi se s istim i teško da bi našla rješenja koja istodobno donose i glasove birača. Naprosto, brzih i učinkovitih rješenja nema, kao i u ničemu drugome, ako se nešto negativno, odnosno u ovom slučaju ekonomske dubioze gomilaju godinama. Osobno se i ćudim ljubiteljima vlasti koliko su hrabri upustiti se u tu bitku s krajnje neizvjesnim ishodom. Ekonomisti, manje ili više stručni, uglavnom opisuju stanje i nude manje-više neprovediva rješenja, ne želeći se zamjeriti političarima. Evo jednog, moguće i zdravog antirecesijskog pristupa dr Vladimira Prevedena, kojega i osobno podržavam. /Bajro Sarić/

Sva međunarodna 'benchmarking' izvješća upozoravaju na isto: nema odlučnosti u provođenju nužnih reformi u javnoj administraciji i u liberalizaciji tržišta te stvaranju poslovnog okruženja otvorenog za investicije. Primjerice, izvješća o konkurentnosti zemalja Svjetskoga gospodarskog foruma pokazuju da Hrvatska nije napredovala od 2005., zadržavši 61. mjesto na ljestvici. Kao razlozi navedeni su neučinkovita Vladina birokracija, korupcija, porezni propisi i porezne stope te nedovoljno obrazovana radna snaga. Uz to hrvatske tvrtke zauzimaju još jedno tužno prvo mjesto: prema našoj međunarodnoj studiji na temu restrukturiranja samo 15 posto hrvatskih tvrtki redovito planira svoju likvidnost, što je najniži postotak u Srednjoistočnoj Europi.

Umjesto da inicira aktivnosti usmjerene na rast, Vlada previše vremena troši na pronalaženje novih zajmodavaca da bi otplatila dug uz još veće kamate. Postavlja se pitanje tko će državi dati dodatne zajmove ili obveznice nakon ljeta i pod kojim uvjetima. Naime, prema rezultatima kuće Dun&Bradstreet hrvatski kreditni rejting pao je na DB3d, što je najniži rang u segmentu blagog rizika, a kreditni rejting lokalne valute prema kući Standard&Poor's spustio se na dvije stube od toga da prijeđe u visokorizičnu kategoriju ('junk status').

Tvrtke su iscrpile svoje rezerve i posegnule za mjerom sniženja plaća zaposlenika, što je također neuobičajen potez u razvijenim zemljama Zapadne Europe jer znatno utječe na motivaciju zaposlenika, na rezultate i dobit kompanije. Nelikvidnost i plaćanje kompenzacijom u hrvatskom gospodarstvu postali su posve normalne pojave, što nas još više udaljava od suvremenog načina poslovanja.

Naša turistička industrija, koja i u dobrim vremenima teško održava granicu profitabilnosti i 15 je posto našeg BDP-a, zabilježila je pad dolaska turista od devet posto izvan sezone u 2009. (od siječnja do svibnja 2009. prema resornom ministarstvu). Nastavi li se taj trend, to će značiti manjak prihoda od 4,3 milijarde kuna u 2009. Nažalost, sve češće iskusni menadžeri izjavljuju: 'Pričekajmo do ljeta da vidimo kakva će biti situacija.' Takav nas način razmišljanja vodi u propast, jer i menadžeri bi trebali aktivno promišljati i na vrijeme predlagati moguće scenarije i mjere za što uspješnije prevladavanje krize.

Kad je riječ o izvozu, domaći gospodarstvenici trebali bi trenutačnu situaciju iskoristiti za poboljšanje svog poslovanja prema mjerilima najboljih međunarodnih tvrtki iz istog područja. Također bi trebali težiti povećanju razine inovacija i produktivnosti radi povećanja izvoza robe i usluga.

Osim toga, kuna je pod velikim pritiskom, koji postaje sve veći. Kad se zbroji sve navedeno, postavlja se pitanje koliko će tijekom jeseni i zime izgubiti na svojoj vrijednosti i koliko Hrvatska narodna banka može potrošiti iz svojih rezervi da bi ublažila taj pad.

Donositelji odluka u Hrvatskoj, uključujući Vladu, moraju shvatiti ozbiljnost situacije u kojoj jesmo i iskoristiti aktualan vanjski pritisak na tržište kao motivaciju za restrukturiranje. Kratkoročna je mjera nužnost drastičnog smanjenja troškova. Nažalost, mnoge državne tvrtke ne razlikuju tekuće troškove i investicije i vjeruju da smanjujući investicije smanjuju troškove. Broj zaposlenih u javnoj administraciji mora se znatno smanjiti, a subvencije industrijama koje su proteklih godina bilježile gubitak treba ukinuti. Vlada mora odrediti vodeće nacionalne industrije, primjerice zelene tehnologije, i u njih trajno ulagati. Državne tvrtke treba temeljito restrukturirati tako da se provedu strukturne mjere i smanji obujam poslovanja na zdravu jezgru koja odgovara tržišnim mogućnostima. Tvrtke gubitaši trebaju objaviti stečaj da ne bi svoje partnere, dobavljače i klijente također uvukle u probleme u poslovanju. Zbog toga banke moraju profesionalizirati interni posao u rizičnim odjelima, vlasnici moraju hrabro djelovati, a Vlada mora promijeniti aktualne zakone koji bi podupirali te procese. Posljednje, ali ne i najmanje važno, građani moraju drastično smanjiti svoje izdatke, jer su Hrvati, prema studiji 'Unicredit Group CEE Research Network' zaduženi u iznosu od 23,5 posto BDP-a (osobni zajmovi, financiranje automobila, prekoračenje i revolving kreditne kartice).

Imajući na umu sve navedeno, Vlada, ali i svi gospodarstvenici, treba što prije donijeti neodgodive odluke i dosljedno ih provesti da bi Hrvatska napokon konkurentno napredovala.

27. srpnja 2009.

vladimir prevedan, www.liderpress.hr

   

KRAJ POPULISTIČKE EKONOMIJE?

Spektar - Ekonomija

Ovo što se sad događa s državnim proračunom, liči mi na onu "malo bi piškili, malo kakili", ali ni to nije od jučer. Sve u svemu, hrvatska makroekonomska politika je oduvijek bila, više ili manje populistička, što znači prilagođena potrebama o/p/stanka na vlasti vladajućih, najčešće HDZ-ovih garnitura. Uvijek se branila voljom kakve-takve, makar i skrpljene koalicijske većine, a nikad nije bilo spremnosti za rijet što je zapravo posrijedi. A posrijedi da smo odbacili sve loše, ali i dobro iz prošlog sustava, tumačili puku da je sve dobro, stabilno, da nema inflacije, da je tečaj stabilan i da je socijalističko, za nekoga i komunističko nasljeđe strašno i da se nije moglo ni više ni bolje ništa učiniti. To je uglavnom i "palilo", ali ne treba previše ni ekonomske ni političke mudrosti da takav model na dugi rok nije održiv. Ne može se stvoriti održiva ekonomija bez proizvodne baze, bez novih vrijednosti, bez protoka novih ideja, ljudi, pothvata, kapitala i ne uspostavlja se ni kapitalizam ni demokracija ni tržišna ekonomija "pucom", to je proces za koji su potrebne i žrtve i strpljenje i mir i tolerancija. Dokle smo "dogurali" potvrđuje i idući komentar, kojega prenosim bez nakane da bi bio tendenciozan prema bilo kome, jer stvari mi se čine naprosto takvim kako su opisane u tom komentaru, svidjelo se to nekome ili ne. Doduše, komentar bi se mogao svrstati u rubriku "tekuće" politike ili ekonomije, ali "crna" li "crvena" nit je u njemu razvidna. /Bajro Sarić/

"Čvrsti podaci Državnog zavoda za statistiku pokazuju kako je odnos hrvatskih građana prema krizi u najvećoj mjeri iznimno razuman, dok iz odnosa vlasti prema krizi postaje jasno da se možemo nadati samo da će se gospodarstvo oporaviti unatoč, ne i zbog vladinih poteza. Još je krajem lipnja izvještaj o BDP-u za prvo tromjesečje pokazao zanimljive podatke. Svi izdaci koji inače sudjeluju u BDP-u u velikoj mjeri smanjeni su. Izdaci za potrošnju kućanstava, najveća kategorija u BDP-u, realno su pali za 9,9 posto u odnosu na godinu dana ranije, bruto investicije u fiksni kapital pale su za 12,4 posto, uvoz i izvoz pali su također za 14 i 20 posto. Jedino što je poraslo u odnosu na razdoblje od godinu dana ranije bila je, naravno, državna potrošnja, čiji su izdaci porasli za 3,9 posto.

Naravno, rast državne potrošnje uvijek je očekivan u razdobljima krize, ponavljaju HDZ-ovci. To se, kažu, radi u cijelom svijetu. Jedini problem je u tome što se od HDZ-ove potrošnje, koja je i inače iznimno netransparentna i dubiozna, nije osjetilo ništa. Podaci o bruto dodanoj vrijednosti govore kako je ona pala u gotovo svim kategorijama, dok je rast, između ostalog, zabilježila u javnoj upravi i obrani. Novi podaci DZS-a pričaju istu priču. Promet u trgovini na malo u svibnju ove godine bio je manji za 19,3 posto u odnosu na godinu dana ranije, u odnosu na travanj ove godine manji za 1,1 posto, a u prvih pet mjeseci ove godine manji za 17 posto nego u istom razdoblju prošle godine. Kupuje se nešto više hrane, pića i duhanskih proizvoda, malo više odjeće, ali se štedi na svemu ostalom, od goriva preko računala i namještaja do novina.

U sklopu priče o famoznom rebalansu državnog proračuna, nakon kojega će slijediti rebalans državnog proračuna, pa ljetna pauza, pa najmanje još jedan rebalans, ove su brojke zanimljive. U novom proračunu Vlada reže "čak" 780 milijuna kuna, i to uglavnom na zloglasnoj reprezentaciji, plaćama menadžera državnih tvrtki, te korištenju službenih automobila i kartica. Rebalansom je raspoređeno i dvije milijarde kuna jer Vlada je, između ostaloga, morala naći novce za troškove rukometnih dvorana. Ako se netko ne sjeća, lupanje ogromne količine novaca u rukometne dvorane oglašavano je kao potez koji će Hrvatskoj donijeti promidžbu kakvu se uopće ne može platiti, što se zaista pokazuje istinitim kad se pogleda mizerne rezultate turističke sezone 2009.

Državni proračun bez rebalansa, inače, ima rashode od 127 milijardi kuna, a tih 780 milijuna čine 0,61 posto rashoda. Dakle, nakon kontinuirane loše potrošnje, Vlada se odlučuje za rezanje troškova u iznosu koji je ništa više nego samo simboličan. Razumni građani smanjuju potrošnju za 10 posto, Vlada za 0,61. Nadalje, neorganiziranost vidljiva u tom donošenju simboličnog rebalansa proračuna dodatno ilustrira kako se HDZ našao u situaciji u kojoj ne zna što bi sam sa sobom, budući da je voda došla do grla, a nema čamca za spašavanje, nema pojasa za koji bi se uhvatilo, dok je brod već davno potonuo.

Ne da rebalans proračuna nije potreban, za njega se već mjesecima zalažu gotovi svi osim hrvatskih političara. Ono što nije potrebno je simbolična preraspodjela državnog novca samo da bi se kupilo malo političkog mira. Iako je uspješnim plasiranjem državnih obveznica uspjela izbjeći prijetnju bankrotom za ovu godinu, Hrvatskoj i dalje prijete ozbiljni problemi za sljedeću. Da bi se ti problemi ublažili, potrebne su stvarne, ne kozmetičke mjere. U prijevodu, nije dovoljno smanjivati izdatke za reprezentaciju, nego je krajnje vrijeme poduzeti one bolne korake koji će zasigurno dovesti do gubitka vlasti. Ukoliko ova Vlada takve poteze nije u stanju povući, neka se makne i prepusti to nekoj drugoj."

13. srpnja 2009.

Jovan Dragišić – www.index.hr

 

EKONOMIJA: PROCJENA VRIJEDNOSTI DIONICA

Spektar - Ekonomija


Postoji dosta načina procjene vrijednosti dionica, ali se za nijedan ne može tvrditi da je posve pouzdan. To zbog toga što su pri procjeni u "igri" brojne varijable, od rezultata poslovanja, financijskog položaja, razvojnih perspektiva ili uprave izdavača dionica /dioničko društvo/ do makroekonomske situacije, političkih okolnosti, prirodnih nedaća i tome slično. Ivo Ivanković /1968./ dubrovačko je dijete, koje je životna sudbina odvela na Klis, gdje živi i radi već više od 20 godina. Ivo je vrstan šahist, dugogodišnji član i kapetan prve ekipe Šahovskog kluba "Dubrovnik", s  izrazitim smislom za pisanje, ali i sam i to više godina trguje, s uspjehom, dionicama i odličan je poznavatelj tržišta kapitala, odnosno burzi i načina procjene vrijednosnica. Evo jednog njegovog viđenja u procjeni vrijednosti dionica. /Bajro Sarić/

Posjedujete nešto viška kapitala i odlučujete se na kupnju dionica. Ponuda na Zagrebačkoj burzi je šarolika, vi ste potpuni amater, a usluge profesionalnih investicijskih savjetnika su vam preskupe. Toliko novca ipak nemate. Htjeli bi sami odabrati neku jeftinu dionicu.

Sistemom eliminacije pokušavate sužiti ponuđeni izbor. Razmišljate na način da je Hrvatska primorska i pomorska zemlja i odlučujete se na kupnju dionice iz brodarskog sektora. Na Zagrebačkoj burzi postoji sedam dionica iz tog sektora od kojih su dvije (Splitska i Mediteranska plovidba) potpuno nelikvidne, te ih odbacujete, pa vam se izbor sužio na svega pet dionica: Tankerska plovidba – Zadar, Atlantska plovidba – Dubrovnik, Uljanik plovidba – Pula, Jadroplov – Split i Lošinjska plovidba. Koju od njih odabrati, koja je jeftina, a koja skupa?

Jedan od najpoznatijih svjetskih investitora, čarobnjak iz Omahe Warren Buffett, studirajući različite metode, dao je jednu skraćenu i prilično jednostavnu formulu za vrednovanje dionica:

Vrijednost dionice

Zarada po dionici x (8,50 + dvostruka očekivana godišnja stopa rasta)

Ovom sasvim jednostavnom metodom dobijamo brojke vrlo slične kao i primjenom teških i kompliciranih matematičkih izračuna. Iz ove formule lako je napraviti obrnuti izračun i odrediti koja se godišnja stopa rasta očekuje prema trenutačnoj tržišnoj cijeni.

Prvo ćemo pogledati što investitori očekuju od brodarskog sektora u budućem razdoblju.

 

Dioničko društvo

Cijena dionice

10. srpnja 2009.

God. zarada

po dionici

Oček. godišnja stopa rasta

Tankerska plovidba

1.820,00 kn

518,71 kn

- 2,495%

Atlantska plovidba

1.040,00 kn

473,28 kn

- 3,15%

Uljanik plovidba

580,00 kn

151,02 kn

-2,33%

Jadroplov

168,20 kn

- 26,87 kn

n/a

Lošinjska plovidba

160,00 kn

172,87 kn

-3,785%

S obzirom da je Jadroplov ostvario gubitak u protekloj godini i nije nam pogodan za izračun očekivane godišnje stope rasta, zasad ga odbacujemo. Za preostala četiri dionička društva investitori očekuju prosječni godišnji pad po stopi od 2,94%. Ovo je razumljivo, ako uzmemo u obzir globalnu krizu koja nas je zahvatila. Iz toga proizlazi da je dvostruka očekivana godišnja stopa rasta negativna i iznosi -5,88%. I na kraju uvrštavamo to u formulu (8,50 + (-5,88)) = 2,62. Sada napravimo novu tablicu:

 

Dioničko

društvo

Cijena dionice 10.07.2009

Realna cijena dionice

Razlika u postocima

Zaključak

Tanker. plovidba

1.820,00 kn

1.359,00 kn

-25,33%

Skupa dionica

Atlant. plovidba

1.040,00 kn

1.240,00 kn

19,23%

Jeftina dionica

Uljanik plovidba

580,00 kn

395,50 kn

- 31,80%

Skupa dionica

Lošinj Plovidba

160,00 kn

453,00 kn

283%

Izrazito jeftina dionica

Sad imate dobru polaznu točku za odabir dionice za kupnju. Iz tablice je vidljivo da Lošinjska plovidba iskače u prvi plan kao izrazito jeftina dionica. Ne morate se zbog toga zaletiti u prvu brokersku kuću i postaviti nalog na kupnju. Da bi bili sasvim sigurni u svoju odluku, otiđite kod nekog knjigovođe kojeg poznajete, odnesite mu bilancu i račun dobiti i gubitka Lošinjske plovidbe i upitajte ga da vam ih rastumači. Ono što vas zanima je jesu li ostvareni prihodi Lošinjske plovidbe isključivo poslovni prihodi ili se možda radi o nekim većim izvanrednim prihodima, primjerice od prodaje brodova iz vlastite svote. Ako prevladavaju poslovni prihodi, možete biti sasvim sigurni da je vaš izbor dobar. Sretno!!!
12. srpnja 2009.

IVO IVANKOVIĆ, Klis

   

JPAGE_CURRENT_OF_TOTAL

HNB tečajna lista

14.11.2018
Srednji
JPY JPY
100
5,790346
CHF CHF
1
6,533952
GBP GBP
1
8,526560
USD USD
1
6,604879
EUR EUR
1
7,423223
$ Odabir valute
= Odabir valute